Vjerojatno se ne sjećate, ali prije nekog vremena (možda i godinu dana ili više) postavio sam pitanje o tome kako je moguće zamrznuti kriptosredstva? Bilo je to povodom neke kriminalne aktivnosti (hakiranja neke kriptomjenjačnice, čini mi se) i najave da će se ukradena sredstva “zamrznuti”.
Tada sam postavio pitanje kako je to uopće moguće, ako se radi o decentraliziranom blockchainu, adresom s privatnim ključevima i svim značajkama privatnosti koje ima “narodni novac”, to jest kriptovaluta?
Nitko mi ovdje nije znao dati odgovor (ili se barem nitko nije javio s odgovorom), a pitao sam i na nekoliko drugih mjesta bez uspjeha.
Činilo mi se – i još mi se čini – prilično važnim znati kako netko može posegnuti u blockchain i nekome uskratiti njegova sredstva. Ako je to moguće, onda cijela ideja pada u vodu.
No dakle, danas sam saznao. 🙂
Odgovor je da zamrzavanje ili blokiranje nije moguće s domaćim novćićima neke mreže, ali je moguće s tokenima kojima upravlja pametni ugovor.
Primjerice, nitko ne može zamrznuti nečije Bitcoine, Ethere, Solove ili Dotove. Međutim, može zamrznuti tokene poput USDTa ili USDCa, primjerice. I jednim i drugim stabilnim tokenom upravlja neki pametni ugovor kojeg je netko, neka institucija ili čovjek, tamo postavio i ima administrativni pristup TOM PAMETNOM UGOVORU. To znači da ga može mijenjati ili prilagođavati, odnosno proglasiti određene adrese nepoželjnima (blacklist) i na taj način spriječiti svaku transakciju koja ide s njih ili prema njima.
U biti odgovor je prilično jednostavan, zar ne?
Mada, to otvara i neka druga pitanja oko decentralizacije i privatnosti, odnosno mogućeg nadzora nad kriptovalutom. Budući da dodatnih tokena na raznim kriptomrežama ima sve više, svaki od njih je zapravo podložan centralnoj cenzuri, opravdanoj kao u slučaju krađe, ali potencijalno i neopravdanoj.
Mislim da je to dobro znati kad razmišljamo o pravoj decentralizaciji i vlasništvu nad svojim kriptosredstvima.
LIS