Čitamo dalje knjigu “Mrežna država” autora Balaji Srinivasana.
Nakon Uvoda koji nam je objasnio namjeru knjige i osnovne zamisli, slijedi razrada. Prvo poglavlje se zove “Povijest kao putanja” (do njega možete online preko ovog linka: https://www.1729.com/prologue )
***
Već nakon par rečenica će vam postati jasno da će ova knjiga u nekim djelovima biti teška za praćenje te da će zahtijevati ponovno čitanje nekih odlomaka, a možda i vraćanje na njih. No, to ne znači da je dosadna ili pretjerano opsežna. Upravo suprotno, autor se trudi biti jednostavan, ali ponekad određene zamisli traže dublju analizu.
Jednostavno rečeno, prvo poglavlje bi vam trebalo dati uvid u to zašto je povijest važna (i kakve vrste povijesti postoje), te također kako izraziti (napisati) osnovnu zamisao budućeg “start-up društva” (da podsjetim, u teoriji, baš kao i poduzeće ili kriptovalutu, svatko može započeti osnivanje buduće mrežne države). Tu osnovnu zamisao autor zove “Jedna zapovijed”. Hm, pomalo pretenciozno, ali neka mu bude. Jedva čekam da dođemo do toga!
***
Na samom početku poglavlja imao sam osjećaj da je autor svjestan kako će većina njegovih čitatelja doći iz visoko tehnološkog svijeta kriptovaluta. Dakle, to će biti ljudi koji razmišljaju matematički, programerski, tehnički. Zbog toga je dosta vremena potrošio objašnjavajući zašto kod osnivanja “države” to nije dovoljno, već se u igru upliću i određena ljudski, moralni pa možda i politički činitelji. Što se mene tiče, vjerojatno je da pripadam manjini čitatelja koja na cijelu stvar gleda upravo iz tog kuta, pa mi ta vrsta uvjeravanja nije potrebna. Međutim, čini mi se iznimno bitno proći kroz neke od autorovih objašnjenja povijesti.
Preskočit ću ovdje algoritamske modele mikro i makro povijesti (koje izražava naslov poglavlja “Povijest kao putanja”). Oni su preko moje glave i mogu ih pratiti samo laički (primjerice, razumijem izjavu da je mikropovijest povijest “ponovljivog” sustava, a makropovijest povijest “neponovljivog” sustava), ali ću biti naravno zahvalan ako netko od vas pročita te dijelove i napiše nešto o njima tako svi možemo o njima razmišljati.
Čini se da je najvažnije istaknuti objašnjenje “kriptopovijesti” kao jedinoj mogućnosti da se izbjegne lažiranje, pogrešno tumačenje i manipulacija poviješću (onim što se doista dogodilo).
Poznate je izreka da “pobjednici pišu povijest”. Autor opisuje ne samo način na koji se to radi (više manje svi smo upoznat sa selekcijom događaja, poluistinama, djelomičnim izvještavanjem, prešućivanjem itd.) nego i zašto je uopće moguće da se to radi. Razlozi su zapravo očigledni: previše varijabli, nemogućnost ponavljanja, nepredvidljivost ljudskog ponašanja, itd. Takvu povijest zove “odozgo prema dolje” povijest. Kriptopovijest bi bila “od dolje prema gore” povijest, dakle povijest činjenica ili “tehnološka istina”.
Sljedi dio koji objašnjava na koji način blockchain tehnologija, specifično Bitcoin zapisi mogu poslužiti ne samo u svoju primarnu svrhu (povijest transakcija vrijednosti) nego i kao zapisi svih povijesnih događaja (po cijeni Bitcoin transakcija koje se ionako događaju). Taj dio teksta bi bilo vrijedno objasniti SVIMA. Jer, ljudi jednostavno ne znaju o tome. Ne razumiju što se dogodilo i kakva promjena je sada moguća s takvim zapisima koje je nemoguće korumpirati.
Umijesto tumačenja, budući povjesničar bi zapravo samo trebao preuzeti i pročitati nepromjenjivi blockchain zapis (što, tko, kada). Autor daje dosta primjera na koji način bi se vrlo lako moglo provjeriti kada je neka vijest lažna ili iskrivljena što osigurava relativno lak dostup do istinith vijesti, a time i povijesti. (Ako vas zanima, daje čak i neke tehnike naputke kako se to radi. Citiram: “Način na koji se to može postići je kroz organizaciju bilo koje velike vanjske baze podataka (fotografije ili nečeg većeg od toga) u “Merkle drvo”, izračunati niz određene duljine koji se naziva “Merkle korijen” i zatim to upisati u Bitcoin blockchain kroz OP_Return. Na taj način se stvara alat kojim se dokazuje postojanje i porijeklo bilo kojeg digitalnog dokumenta.”)
Kao što znate, lažne vijesti i zapisi obično nastaju naknadno, s vremenskim odmakom. Ako tome dodate ideološku selekciju, dobijate razne varijante službene povijesti koju koriste SVE države svijeta, a posebice one u kojima je sloboda sekundarna a ideologija primarna.
Nadam se da ne moram previše objašnjavati promjenu koja bi nastala kad bi povijest odgovarala “tehnološkoj istini” i odmaknula se od ideološkog tumačenja.
Sve ovo je iznimno važno za postojanje mrežne države. Svaka država ima svoju povijest. Ali, današnje države zapravo uglavnom biraju i pišu svoju, onako kako im odgovara. Svaki politički ili ratni pobjednik zna da će na kraju imati priliku napraviti upravo to što su radili i njegovi prethodnici.
Mrežna država to mora izbjeći, odnosno mora bilježiti svoju povijest na tehnološki način. Povijest mrežne države je kriptopovijest – ne može i ne smije biti ništa drugo. Na taj način se, paradoksalno, kroz tehnologiju, omogućava moralnost povijesti koje u ovom trenutku nema.
Ovdje ću zastati s čitanjem i pisanjem 😊 jer je tema prilično opsežna. Neka ovo bude prvi dio priče o “Povijesti kao putanji”. Ima dovoljno hrane za misli, pa nastavljamo u drugom dijelu.
SRP