Ali, mi jesmo samoobmanjivači, nema potrebe da nas Adrian prikazuje tako. I on je jedan od nas (bio). Čovjek ima kredibilitet (ako ništa drugo, na temelju načina svog života) da nam ukazuje na naša Uvjerenja. Jer sve što mi doživljavamo i jesu samo naša Uvjerenja koja je na ovaj ili onaj način netko ugradio u nas…

Na “dječje bolesti” u vašem pisanju Milane, ukazao sam vrlo jasno.

“Moj” i “moje” vidljivo je u vašim izjavama koje prihvaćate zdravo za gotovo (gore sam ih ispisao), ni ne shvaćajući da su samo i isključivo vaše, a nikako univerzalne. (I u tome nema ničeg osobnog, ne poznajemo se, reagiram na sadržaj, i to bi bilo isto da taj sadržaj iznese bilo tko).

S druge strane, članak koji govori o decentralizaciji i slobodi pokazuje tamo gdje toga nema (mojeg, osobnog, središta). Ali, ako želite pogledati u tom smjeru, onda ćete najprije morati shvatiti da ste povjerovali kako je “vaše” nešto univerzalno.

Jasno je da je to zastrašujuće i teško (jer će srušiti sve što ste pomno izgradili za sebe do sada). Također je jasno da ćete zbog svojih čvrstih stavova propustiti zamijetiti mjesto gdje stavova nema.

Bez obzira na to, putokaz će uvijek ostati putokaz, vidio ga netko ili ne.

Čudno jedno .. ama baš svi koji krenu ka Istini i Spoznaji .. dobiju iste siptome dečijih bolesti …. Moj stav, Moje mišljenje,Moja analiza i na kraju Moj sud…
Sve nekako dobije lični pečat a izgube se univerzalne vrednote… mnogo racia mnogo sujete mnogo ega a malo srca, dela i ljubavi. No dobro svako ima svoju slobodu …svako tabana i krči svoj put … i ovako smo mi ovde samo prolazna kategorija zato Svako Dobro u radu i daljem životu

Nadica kaže:

“Dragi Milane, eto vidis.kako produ oni koji imaju svoja uvjerenja.Oprano!”

Da, tako će uvijek biti ako govorimo o uklanjanju iluzije. Svako uvjerenje će biti oprano. Nemojte od mene očekivati ništa manje. 🙂

“Adrian to ne.podnosi,jer su njegova iskljucivo vjerodistojna.”

Ne, Nadice. Adrian ih nema. 🙂 Ni jedna stvar koja je napisana s moje strane nije uvjerenje, niti od čitatelja zahtijeva uvjerenje. Upravo suprotno, svaka pokazuje na izlazak iz uvjerenja. Ako nađete neko, slobodno ga ispišite. 🙂 Ne vjerujem da ćete ga naći, ali ako se ipak provuklo, javno ću se ispričati.

“Mi imamo vlastita uvjerenja ,a on ima “iskustva”.”

Kad se riješite uvjerenja, doći će i iskustva.

“Kaze da.je.decentralizacija zastrasujuce iskustvo…”

Objasnio sam i zašto je to tako – na primjeru i paraleli s tehnološkom ili ekonomskom decentralizacijom koja je također mnogima zastrašujuća.

“Slusajuci njegova.intelektualna predavanja nema.se.sta dodati ,ali u praksi ajme.meni.”

Praksa je na javnoj ponudi, svakome tko je dovoljno hrabar da ju proba.

“Zasto ima.potrebu nekoga poniziti samo on zna?”

Poniziti? Ukazati na greške u iznošenju uvjerenja je poniženje? Ako je netko zbog toga ponižen, doista, ne mora biti ovdje. Ovo mjesto je mjesto edukacije. Ako je netko ne želi, svijet je i dalje dovoljno velik za svakoga.

“Analizirati neciji apsolutno korektan komentar ,na takav nacin, da vas omalovazi i predstavi kao samoobmanjivaca sve govori samo za sebe.”

Govori o prirodi ovoga mjesta. Evo, mogu i detaljnije o uvjerenjima koja bi trebala biti prihvaćena da bi se došlo do zaključka koji predlaže Milan:

“Svi mi ovde smo Tvorčeva deca…
Ovaj naš svet je škola za duše …
…uvek prvo treba raditi na sopstvenom spasenju….
Tvorac je tu sve vreme …
…on je osmislio ovu igru…
…on nas posmatra i nadgleda
…jedino on menja kolektivna pravila i daje novi ram slike života..”
…Sve .. ama baš sve… u ovoj našoj iluzija je kako treba da bude….”

Dakle niz od desetak rečenica koja iznose religiozna i duhovna uvjerenja, a koja su preduvijet zaključku da je “apsolutna sloboda nemoguća”. Kao što sam napisao u svom komentaru, o tome nema smisla raspravljati. Milan ih može iznositi kao svoje mišljenje (čak i ovdje, kao što je vidljivo), ali moje je da ukažem na razliku između vjere i programa po kojem netko funkcionira (što je rezultat centralizacije) i zastrašujućeg stanja u kojem programa nema.

To je poanta članka ispod kojeg je komentar.

Uzgred, ako se netko osjeća ponižen, žao mi je, ništa osobno – reagiram na sadržaj, ne na imena.

Oh Milane, toliko grešaka u tekstu da ne znam od čega bih počeo! 🙂 “Grešaka” se odnosi na činjenicu da ste iznjeli svoja uvjerenja (o kojima nema smisla raspravljati – recimo, o uvodnoj rečenici vašeg komentara koju bismo morali prihvatiti kao vjeru ili dogmu). Međutim, odnosi se i na logičke greška, poput zadnje rečenice – “sve je iluzija”. Tako nešto bi bilo nemoguće. Iluzija se mora na nečemu zasnivati – ne može stajati sama, ni na čemu. Drugim riječima, iza iluzije uvijek je neka stvarnost.

Tako da… počeli ste i završili na sličan način. 🙂

A tvrdnja da je nešto nemoguće (zasnovana na uvjerenjima i logičnim pogreškama) služi tome da vas zadrži u zarobljeništvu. Apsolutna sloboda ne samo da je moguća već predstavlja sudbinu svakog od nas. Poanta mojeg teksta je da je tako nešto zastrašujuće i da ljudi, u biti, to zapravo ne žele.

“Spiritual awakening,” I continue, “is about discovering what’s true. Anything that’s not about getting to the truth must be discarded. Truth isn’t about knowing things—you already know too much. It’s about un knowing. It’s not about becoming true, it’s about un becoming false so that all that’s left is truth. If you want to become a priest or a lama or a rabbi or a theologian, then there’s a lot to learn—tons and tons. But if you want to figure out what’s true, then it’s a whole different process and the last thing you need is more knowledge.”

Jed Mc Kenna