Šesto je mjesto čarolije i čuda. Legende o “mističnim” moćima, vizijama i viđenjima, znanjima, prisjećanjima i predviđanjima imaju svoj korijen u šestom stanju svijesti. Postoji još jedno mjesto čarolije i čuda, a za njega ne bismo znali da nije kvantne fizike. To mjesto nalazi se točno ovdje, točno tu gdje sjedite ili ležite, samo dublje, u prostoru manjem od najmanjeg, u osnovi naše stvarnosti.
U kvantnom svijetu (ponovno, on nije negdje drugdje, već tu oko vas i u vama) događaju se čuda poput prijelaza s jednog mjesta na drugo bez prolaska između, ili pak dobivanje informacija o nečemu bez da se razmijeni bilo kakva energija i bez postojanja bilo kakvog vidljivog ili mjerljivog kanala za prijenos tih informacija. U davna vremena, na području Indije, u nestaloj civilizaciji koja je, za razliku od naše, bila okrenuta istraživanju svijesti, ta se sposobnost nazivala “smriti” ili “prisjećanje”. Prijevod pomalo zavodi jer “prisjećanje” u običnoj stvarnosti ide samo u jednom smjeru: onom vremenskom, i to samo unatrag. U kvantnoj stvarnosti (a to je stvarnost šestog stanja svijesti, kako je opisano u istoimenoj knjizi https://www.highcastle.hr/sesto-stanje-svijesti/ ) smriti ide u svim smjerovima: ne samo unatrag u vremenu, već i unaprijed, a jednako tako i postrance u prostoru, lijevo, desno, gore i dolje, odavde pa sve do kraja svemira. Drugim riječima, radi se o informacijskoj mreži koja povezuje sve što je ikad bilo, sve što jest i sve što će biti.
Postavlja se pitanje – kako? Kako smriti radi? Kako je tako nešto uopće moguće? Naime, u uobičajenom stanju svijesti, a to znači na makrorazini, u svijetu “velikog”, postoje ograničenja i u vremenu i u prostoru. Jednostavno nema mehanizma koji bi tako nešto omogućio.
Ali, u svijetu “malog” takav mehanizam očito postoji. Kvantni sustavi razmjenjuju informacije unutar sebe i između sebe. Ta je razmjena doslovce tajanstvena jer je neshvatljiva na razini obične fizike. Još je uvijek neshvatljiva i kvantnim fizičarima, ali oni nemaju izbora: primorani su istražiti KAKO se takve stvari događaju, koliko god to bilo suprotno onome što znaju o običnom svijetu u kojem živi većina ljudi. Jer, taj obični svijet u sebi sadrži onaj čarobni. I ako je već tako, tko zna, možda će nam razumijevanje mehanizma čarobne međupovezanosti svega u kvantnom svijetu ukazati na neke zaključke o našem svijetu. Ili nam možda ponuditi tehnologije koje su sasvim drugačije od onih koje poznajemo danas.
I tako, iako su fizičari daleko od potpunih odgovora, a njihove su metode razumljive samo malom broju ljudi koji ih mogu pratiti, ipak se pojavljuju određeni rezultati koji su – malo je reći – vrlo zanimljivi!
Međunarodna suradnja nekoliko timova znanstvenika nedavno (2023.) je rezultirala objavom rada pod naslovom “Verification of the area law of mutual information in a quantum field simulator” (Nešto kao “Potvrda zakona područja zajedničkih informacija u simulatoru kvantnog polja”.
Sviđa mi se izraz “područje zajedničkih informacija”. To bi mogao biti dobar prijevod izraza smriti.
Laički opis eksperimenta možete pročitati u ovom ČLANKU. Ono što ću vam ja ispričati o tome je moje tumačenje i povezivanje iskustvenih događaja u Šestom (opisanih u knjizi), s naznakama smjera u kojem pokazuju rezultati ovog istraživanja.
Opis “čuda”
Da biste razumjeli o čemu se radi, upotrijebit ću analogiju iz gore navedenog članka. Recimo da imate čopor od dvadeset pasa. Izaberete jednog i izmjerite njegovu veličinu, težinu i još štošta. Psi su različiti, zar ne? To znači da vam znanje o tom jednom neće dati baš nikakve podatke o drugim psima iz čopora. Jasno. Da biste znali nešto o drugima, morate ih sve izmjeriti i ispitati.
Sada zamislite čopor “kvantnih pasa” (da malo razbijemo apstraktnost zamišljanja skupine kvantnih objekata unutar nekog sustava). Uzmete jednog takvog kvantnog lajavca, i on će vam reći sve o svima drugima! Ili barem o onima koji su mu najbliži. Kad sam napisao “lajavac će vam reći” nisam mislio da će vam doslovce izlajati tračeve iz svog čopora. Ne, taj kvantni pas mogao bi biti šutljiv ko riba, ali vi ćete ga izmjeriti (“pogledati”) i iz tih mjera saznati sve (ili mnogo toga) o svim ostalim članovima skupine.
Bizarno, zar ne? Ali, eto, tako je, a naši znanstvenici nisu samo dokazali da je tako, već su barem djelomično utvrdili i KAKO se to događa.
Prije nego što vam kažem kako, još ću jednom istaknuti kako primjedba da naš svakodnevni svijet nije kvantni sustav jednostavno ne stoji. Svijet je načinjen od kvantnih sustava – jer, ako s bilo kojeg mjesta u svijetu krenete na dolje, prema manjem, na kraju ćete završiti na mjestu gdje se takva čuda događaju.
Na osnovi iskustva koje imam s istraživanjem svijesti, tvrdim da je upravo to činitelj koji može probuditi kvantne značajke svakodnevice. Znanstvenici tako nešto neće prihvatiti jer kao postulat odbijaju uključiti svijest u opis stvarnosti, a posebice odbijaju uključiti svijest kao metodologiju za ispitivanje stvarnosti. Međutim, kvantna stvarnost koju ispituju toliko je slična stvarnosti šestog stanja svijesti da jednostavno ne možete a da se ne zapitate tko je u konačnici u pravu, i neće li na kraju i znanost završiti tamo gdje je prije mnogo tisuća godina i počela: u istraživanju tajni svijesti?
Primjerice, činjenica da “gledanjem” u jednog člana sustava možete saznati sve (ili mnogo toga) o svim drugim članovima i njihovim odnosima, klasičan je opis smriti informacijske mreže unutar svijesti. Patanjali u svojim Joga sutrama koristi izraz samapati, pokušavajući objasniti kako je moguće da nam percepcija (pritom se misli na percepciju u šestom stanju svijesti, ne ovu svakodnevnu) nekog objekta prenosi informacije o njegovu podrijetlu, okolini, povijesti, ali i budućnosti.
U redu, dakle, kako je to moguće?
Objašnjenje “čuda”
Koji mehanizam i kakvi zakoni se nalaze iz takvog neobičnog i “čarobnog” prenošenja informacija? Čime se one prenose?
Naše svakodnevno iskustvo (budno stanje svijesti) odmah će potražiti neki kanal, energiju, posredništvo, pohranu podataka ili bilo što što bi zadovoljilo obrazac razmišljanja koji smo stekli životom u uobičajenim stanjima svijesti. Odmah da vam kažem, ako tako nešto i postoji, sasvim je drugačije od onoga na što smo navikli. Evo što su otkrili naši vrli znanstvenici!
Citiram jednog od njih (Mohammadamin Tajik, Beč): “Odavno smo predvidjeli da se neke informacije dijele unutar različitih podsustava višestrukih kvantnih sustava. U kvantnom plinu, broj dijeljenih informacija veći je od nule – a kakav je, zapravo ne ovisi o veličini podsustava, već samo o njegovoj vanjskoj površini.”
Hm, da, trebalo bi mnogo toga objašnjavati da bismo vi ili ja shvatili kako su znanstvenici došli do toga. Ali, za sada možda i nije potrebno. Međutim, nemojte odmahnuti rukom i reći “Pa što onda?”. Činjenica da je POVRŠINA nekog kvantnog elementa (podsustava) ključni činitelj dijeljenja informacija iznimno je važna. Ako ste čitali knjigu “Šesto stanje svijesti”, možda će vam odmah na um pasti zamisli o “oblicima” kao temeljnim elementima naše stvarnosti (materija-energija-informacija-oblik, u hijerarhijskom nizu, poput slojeva luka). “Oblici” ili “forme” su način na koji se zapažaju dublje razine stvarnosti. To je ujedno i način na koji se djeluje u šestom stanju svijesti i način na koji nastaju “čuda”.
Oblik nečega određen je njegovom površinom, i na tom mjestu nastaje iznimno zanimljiva poveznica između znanja o strukturi svijesti i ovog početnog otkrića kvantne fizike.
Razmislite još jednom: informacije koje dijeli kvantni sustav ne ovise o strukturi tog sustava (što je unutra, kakvo je), materijalu, gustoći, volumenu, količini energije niti bilo čemu takvome, već O NJEGOVOJ POVRŠINI, a to doslovce znači o njegovom OBLIKU.
U kvantnom svijetu oblik nije način na koji se pohranjuje informacija, energija ili materija. Oblik JEST informacija, energija i materija.
Apstraktno?
Da, zvuči apstraktno kad čitate znanstveni članak, a jednako je tako apstraktno kad čitate iskustva ljudi u šestom stanju svijesti. Svijet koji oni opisuju neshvatljiv je ako nema iskustva.
Jer, znanstvenici se mogu približiti objašnjenjima i na svoj način ukazati na strukturu stvarnosti, međutim naposljetku će se najvažnijim pokazati onaj činitelj koji običnu stvarnost može pretvoriti u onu kvantnu. A taj činitelj je – svijest. Bez njega, sve ostaje u “kvantnom simulatoru”, daleko od dosega grubih i naizgled nepromjenjivih zakona svakodnevice.
Posljedice
Prva i najvažnija posljedica je da će se percepcija stvarnosti u trenutku kad uđete u kvantnu fugu (jedna od značajki šestog stanja svijest) promijeniti. Pomaknut će se s materije, energije i informacija na – oblik. Sve pojave (isprva većina, a kasnije sve) doživljavat će se u odnosu na neki “čisti oblik” ili “izvorni oblik”, kako god to želite nazvati. U tom kontekstu, svaki će doživljaj prenijeti sve informacije sadržane unutar tog oblika (znat ćete sve o svim “kvantnim psima” s kojima je “kvantni pas” kojeg promatrate došao u dodir).
Nadalje, svijet će se pretvoriti u mrežu međupovezanih oblika ili “sutri” o kojima govori Patanjali. Preko uobičajene percepcije postat ćete sposobni vidjeti “niti” koje povezuju razne točke u vremenu i prostoru. Drugim riječima, znat ćete ono što nikako ne biste mogli znati u stvarnosti u kojoj ste sada.
Zatim, oblici će postati vaše glavno okruženje pomoću kojeg komunicirate sa stvarnošću. Oni mogu biti vizualni ili zvučni (to je razlog zašto se u starim tradicijama često sreću apstraktni geometrijski oblici poput labirinata ili mandala, odnosno zvukova ili “mantri”), ali mogu pripadati i drugim osjetilnim područjima, poput mirisa ili dodira (to bi bile teksture u dodiru, ali za miris ne poznajem riječ koju bih mogao upotrijebiti).
I naposljetku, shvatit ćete da život, inteligencija i svijest postoje i na toj razini – možda zapravo jedino na toj razini – dok će ova ljudska, u kojoj ste sada, postati samo jedna stepenica na putu.
Dobrodošli u Šesto!
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski
Comment
Prekrasno, konačno jasno artikuliran zvuk prestizanja vječnosti u beskonačnosti 🙂