Čintamani – blagoslov ili prokletstvo?

Iz knjige: Ganeš, glavom i surlom

Ganesh - glavom i surlomHa! Sjetio sam se još nečeg važnog što vam želim ispričati. Radi se legendarnom dragom kamenu koji ispunjava sve želje. Zovu ga Čintamani. Još dan danas ga mnogo ljudi traži, čak iako nisu uopće čuli za njega!

Nitko ga nije pronašao – ili ako jest to ne oglašava na sva zvona – ali, uvjeravam vas Ćintamani postoji, stvaran je baš poput mene ili vas i nalazi se…

Ali, ne, neću vam još reći gdje se nalazi. Najprije ću vas podsjetiti kako je Čintamani došao na ovaj svijet. Vjerojatno ste o tome već nešto čuli. Sjećate se onog famoznog bućkanja prvobitnog oceana mlijeka kojeg su se prihvatili demoni i bogovi ne bi li iz njega dobili amritu, napitak besmrtnosti? Naravno da se sjećate – već sam vam mnogo puta pričao o tome!*

(*Priča o amriti, nagasu Vasukiju, prevari bogova i dobivanju amrite nalazi se u knjizi “Maitreya”. U knjizi “Slomljena kljova” tu istu legendu spominje nekoliko priča, primjerice “Bog plavoga grla” koja govori o tome kako je Šiva progutao otrov koji je nastao u tom procesu. Isti se događaj spominje u priči “Ako želiš pobjeći iz raja, stani rišiju na palac”, u svezi nastanka gandharva, nebeskih stvorenja posvećenih umjetnosti, posebice glazbi, te boginje obilja Lakšmi.)

Vjerujem da vam je već objašnjena važnost činjenice spajanja božanskog i demonskog da bi se stvorio svijet. Mnogo toga je nastalo iz zajedničkog pothvata bogova i demona. Apsare, gandharve, razne boginje i bogovi, kao i druga čuda, darovi ali i… moguća prokletstva.

Jedno takvo došlo je i sa samim Dhanvantarijem, božanskim liječnikom. On je doista sa sobom donio amritu noseći je u svom kamandalu. Već ste čuli što se s njom dogodilo i kako su ju bogovi, kršeći dogovor s demonima, zapravo zadržali za sebe. Međutim, Dhanvantari je sa sobom donio još nešto: čudesni kamen čiji je bljesak bio toliko jak da ga je morao držati skrivenog u stisnutoj šaci. Čintamani, dragulj s nebesa, usprkos svojoj moći i vrijednosti, ubrzo je stvorio mnoge nevolje.

A kako i ne bi! Ispunjenje želja je opasna stvar. No, može to biti i dobro, naravno, ali kad malo razmislite, da li bi stvarno bilo u redu da se ispune sve želje? Bilo kakve želje? Bilo kojih ljudi?

A Čintamani, ako ga posjedujete, čini upravo to – ispunjava sve što poželite. Štoviše, čak i ako ga samo vidite – ako vam ga, primjerice, vlasnik pokaže – Čintamani će vam ispuniti sve želje koje ste u stanju pomisliti dok vas obasjava njegov sjaj. I još više od toga, ako ga samo prizovete u sjećanje, ako bude živ i budan u vašoj svijesti, dogodit će se to isto – sve vaše želje će biti ispunjenje!

Nije stoga čudno što su se svi mudri bogovi poprilično zabrinuli kad su vidjeli što je Dhanvantari donio sa sobom. “To ne smije doći u pogrešne ruke”, izjavio je Šiva, još uvijek se oporavljajući od otrova kojeg je popio u nastojanju da spasi svijet od propasti*. Drugi su se bogovi složili, ali im je pozornost bila usmjerana na amritu koju su smatrali mnogo vrednijom. Odluka je zbog toga donešena na brzinu, bez mnogo promišljanja. Brahma je predložio mudraca Kapilu, jednog od prvobitnih rišija, kao najboljeg čuvara dragocjenog ali potencijalno opasnog Čintamanija.

(* Demon Vasuki, koji je bio u obliku ogromne zmije, nagasa, poslužio je kao poluga za bućkanje oceana. Zbog vrtnje mu je pozlilo i počeo je povraćati. Da je bilo što od njegove bljuvotine dotaklo zemlju, ocean ili neko stvorenje, otrov bi to nepovratno uništio. Šiva je progutao sav otrov, spasio sve druge, ali je ipak zaradio vječno plavo grlo kao posljedicu neutraliziranja Vasukijevog otrova.)

Naravno, to je bio riskantan potez, budući da je Kapila ipak pripadao ljudima i kao takav je bio podložan njihovim slabostima. Iako dugovječan i sposoban produžiti svoj život na mnoga stoljeća, Kapila je u konačnici ipak bio smrtan i prije ili kasnije će napustiti zemaljsko tijelo. Bogovi tada o tome nisu razmišljali. Problem su rješili privremeno.

Sva sreća da zbog te žurbe nije došlo do mnogo većih nevolja. Kapila je, naravno, imao problema zbog posjedovanja Čintamanija. Ali, prije nego što su ti problemi mogli eskalirati u nešto mnogo veće, pojavio sam se ja, Ganeš, i preuzeo teret iz ruku jadnog rišija. Da, da, tako je, Čintamani je sada kod mene! Nosim ga u svojoj šestoj ruci i vrlo rijetko ga pokazujem. Činim to samo pred onima čije su želje u skladu s njihovom dharmom, a po mogućnosti i u skladu s evolucijom svemira.

Nadam se da se ne pitate od kuda meni pravo da prosuđujem o nečijim željama? Jer, ako ste se to zapitali, onda ste zaboravili s kim imate posla! To sam ja, Ganeš, glavom i surlom! Moć kao što je Čintamanijeva po prirodi stvari mora biti pod nadzorom karme. A tko nadzire karmu? Tko je odgovoran za red u svemiru? Ganeš, naravno! Prema tome, nemojte se buniti – Čintamani ostaje u mojem posjedu, a vidjeti ga možete samo ako budete dovoljno bliski sa mnom da vam pokažem otvoreni dlan svoje šeste ruke.

Međutim, tada, na samom početku, Kapila se morao boriti s mnogobrojnim tražiteljima sreće koji su željeli vidjeti Čintamani. Iako su bogovi samu činjenicu njegovog postojanja pokušali održati u tajnosti, to im nije uspjelo. I među njima ima velikih brbljavaca, a svemirski trač je uobičajena i svakodnevna pojava. Kod nas vam je tako – svi izgleda znaju sve i teško je sakriti nešto od očiju božanske javnosti. Uglavnom ni ne treba, ali ponekad, kao u ovom slučaju, bilo bi bolje zadržati neke stvari za sebe.

Nakon što se pročulo da Kapila ima dragulj koji ispunjava želje, njegov je dom bio pod opsadom. Osim raznih molitelja, bolesnih i napaćenih, tu su bili i ratnici, prinčevi i kraljevi čije su želje bile malo zahtjevnije. Nije to ništa za Čintamani – on može ispuniti bilo koju želju, ma kako velika ona bila, ali je problem nastao kad su želje jednoga kralja za osvajanjem teritorija svoga susjeda bile suprotne željama upravo tog istog susjeda koji je žudio za njegovim zemljama!

Nije prošlo ni nekoliko tjedana a Kapila je uvidio da je posjedovanje Čintamanija prevelika odgovornost za njega. Isprva je pokušao pomoći onima za koje je smatrao da im je pomoć potrebna. Ali, i tu je uvidio da su ljudske želje često kratkovidne, pa čak i zle. Dobro za jednoga značilo je loše za drugoga. A Čintamani je ispunjavao sve što ste poželjeli, ne uvažavajući smisao, moralnost, pravdu niti bilo što drugo. Ulogu procjenjitelja Kapila je preuzeo na sebe, ali je ubrzo uvidio da je to nemoguće. Kako on može znati koje će sve posljedice izazvati ispunjenje nečije želje? Jednom je ozdravio teško bolesnog čovjeka na samrti da bi nakon par dana saznao da je taj isti čovjek, sada zdrav i čio, opljačkao i poubijao cijelu jednu obitelj! Što je tu bilo dobro, a što zlo? “Možda je ta obitelj to zaslužila”, govorio je sam sebi Kapila u trenucima kad bi ga svladale sumnje. “Možda je na djelu neka dublja karma zbog koje je ubojica morao biti ozdravljen?” A zatim bi, nakon takvih misli, zatresao glavom i povikao sam na sebe: “A možda si ti, Kapila, jedan običan glupi vol i zbog tvoje pogreške sada ljudi ispaštaju! Tko si ti da znaš koju želju ispuniti a koju ne! Budalo jedna!”

Usprkos tim riječima, ili možda baš zahvaljujući njima, mislim da Kapilu možemo smatrati iznimno mudrim čovjekom. Vratio se Brahmi i ostalim bogovima te im ponudio natrag Čintamani. “Ne mogu ja to”, rekao im je. “Neka ga čuva netko drugi.”

Nakon kratkog vijećanja s bogovima, Brahma je rekao Kapili: “Možda ti nismo dovoljno točno objasnili tvoju zadaću. Ne moraš koristiti Čintamani – samo ga čuvaj.”

“A možda smo i mi sami bili malo nesmotreni”, nadovezao se Šiva, “i izložili te prevelikoj odgovornosti. Neka Čintamani ostane s tobom, ali ti ćeš živjeti negdje gdje te ljudi neće moći pronaći.”

I tako se Kapila smjestio na obronke Kailase, zapravo prilično visoko, tako da nitko nije mogao doći do njega slučajno. Na taj način je bio siguran od ljudske i demonske pohlepe – jer njima je Kailasa skrivena. Ali, zaboravili su da Čintamani ima vrlo privlačnu moć čak i za one koji na Kailasi žive!

Gana, moćni polubog, pripadnik nebeske vojske i čuvar prilaza na Kailasu, načuo je nešto o dragulju koji ispunjava želje. Zbog svoje snalažljivosti, a i zbog dužnosti koju je obavljao, nije mu bio problem pronaći visoravan i udobnu pećinu u kojoj je živio Kapila. Ipak, Gana nije bio glup – znao je da će nastradati ako otme Čintamani od Kapile. Doduše razmišljao je o tome da li bi moć tajanstvenog kamena mogla biti veća i od moći samoga Šive i drugih bogova? Da li bi, primjerice, on Gana, mogao poželjeti da mu oni ne mogu ništa? Ili, da mu budu podređeni?

Budući da nije znao dovoljno o Čintamaniju, nije bio u to siguran. Krenuo je okolnim putem, lukavo se zblizivši s Kapilom, donoseći mu potrepštine, pričajući s njim uz vatru. Malo po malo, postao je Kapilin stalni gost, pa njegova želja da samo na trenutak vidi kako izgleda Čintamani nije izgledala neobičnom. Kapila nije ništa posumnjao. Osjećao se sigurnim, tako visoko na Kailasi, u društvu Šivinog vojnika.

Pokazao mu je Čintamani samo na nekoliko sekundi. Međutim, to je bilo dovoljno da Gana provede svoj plan. Dok ga je obasjavala prelijevajuća svjetlost dragocijenog Čintamanija, Gana je poželio da se u njegovoj kući, u dobro skrivenoj drvenoj kutiji u njegovom podrumu, stvori isto takav dragi kamen – drugi Čintamani koji će imati jednake moći kao i prvi!

Ako to uspije, mislio je Gana, nitko neće ni znati da ga imam, a ja ću polako ispunjavati sve svoje želje!

I uspjelo je! Kad se u žurbi vratio kući, Gana je uzbuđeno krenuo prema kutiji, otvorio ju i… u njoj je sjajila preslika Čintamanija, dragog kamena koji ispunjava sve želje.

Od tog trenutka na dalje, Gana je počeo napredovati u svakom smislu. Dobio je zapovjedništvo nad većim brojem nebeskih vojnika. Bilo je dovojno samo poželjeti i njegovi bi ga nadređeni poslali upravo tamo gdje je prethodno otišla njegova misao. Imao je posao iz snova, a za njega je bio nagrađen poštovanjem i obiljem. Osim što je zamijenio svoje skromno boravište za mnogo bolju građevinu, luksuzniju i veću, na planinskom vrhuncu s kojeg je pogled pucao sve do mora, Gana je svoje želje usmjeravao na uživanja svake vrste, od ljupkih apsara, predanih žena, zdravlja i mnogobrojnih slugu, pa do posjetitelja iz drugih loka te ugleda i slave koja je polako počela nadilaziti položaj zapovjednika vojne postrojbe i počela konkurirati slavi nekog poznatijeg božanstva.

Međutim, nikome to nije padalo u oči niti je to ikoga smetalo jer je tako Gana želio. A budući da je posjedovao Čintamani, njegove su se želje ispunjavale bez iznimke.

Mislim da bi Gana ubrzo posegnuo za nečim mnogo većim od svega što je stekao ponoću Čintamanija, ali jednostavno, nije imao sreće! Ili, možda je ispravnije reći da mu to nije bilo suđeno jer, upravo tada, u to vrijeme, sam se pojavio i ja, Ganeš.

Kao što znate, izravan povod za moj nastanak bio je Somnath i obećanje koje je moj otac Šiva dao svima koji će tamo otići. Zbog toga je nastao nered u svemiru, zakon karme je bio poljuljan i bio je potreban netko tko će ga čuvati. Zlouporeba Čintamanija nije bila u prvom planu, ali također je spadala u taj isti koš. Kad god netko zanemari zakon karme, nema sumnje da će privući moju pozornost.

Tako se dogodilo da sam gotovo odmah namirisao znatan poremećaj u karmičkim odnosima u neposrednoj blizini mojega doma, na samoj Kailasi. Nije mi bio potrebno mnogo da utvrdim tko to narušava ravnotežu. Posjetio sam Kapilu i provjerio gdje je Čintamani. Malo me zbunilo kad sam vidio da ga Kapila i dalje budno čuva, ali ne može jedan Gana biti lukaviji od mene. Nakon kraćeg razmišljanja shvatio sam što se dogodilo i na koji način Gana ispunjava svoje želje. Odlučio sam mu doskočiti jednako lukavo. Najprije sam objasnio Šivi i ostalima što se događa i kako mislim srediti tu situaciju. Zatim sam oslobodio Kapilu dužnosti (uh, kako je bio sretan, doista – kao malo dijete!) i rekao mu da može kući među ljude, ili kuda god želi. Odlučio je ostati, jer mu je, po vlastitim riječima, na Kailasi bilo izvrsno, a sad više ne mora čuvati Čintamani, pa će malo putovati po nebeskim lokama. “Sretno ti bilo, mudrače”, rakao sam mu, a zatim uzeo od njega dragulj koji ispunjava želje, čvrsto ga obuhvatio svojom šestom rukom i poželio da njegova preslika, ona koju je imao Gana, istoga časa nestane.

Tako se i dogodilo, a meni je preostalo samo da se udobno smjestim i čekam kad će se pojaviti Gana. Došao je vrlo brzo, čim je vidio da je njegov Čintamani nestao. Baš me zanimnalo što će učiniti kad me ugleda? Pitao sam se koliko duboko je zloćudni utjecaj Čintamanija ušao u njega? Jer, Gana se, iako polubog, očigledno bavio demonskim poslovima. Ispunjavao je svoje želje ni zbog čega drugoga osim zbog njih samih. Iako je za sada i dalje obavljao svoju dužnost, pitanje je koliko bi to još trajalo. Tko će se zaprvao pojaviti preda mnom, božanski vojnik Gana ili demon istoga imena?

Došli su obojica. Vidio sam to u njegovim očima kad me primijetio kako sjedim ispred pećine. Bilo mu je jasno što se dogodilo, čak i bez bilo kakvih objašnjenja. Njegova igra je bila otkrivena.

Jedan dio njega, onaj demonski, poludio je od bijesa. Potreba za Čintamanijem, kamenom koji ispunjava sve želje, bila je velika i demon je bio spreman ubiti ili biti ubijen da bi ju zadovoljio. Gana je posegnuo za svojim oružjem.

Srećom, tu je bio i onaj drugi, božanski Gana, koji je cijelo vrijeme u sebi znao da nešto nije u redu s onim što čini. Možda je čak i očekivao da bude uhvaćen. Na posljetku, mogao je zloupotrijebiti Čintamani na gori način. Mogao je dobro uzdrmati nebo i zemlju i to odmah, čim se domogao Čintamanija. Možda je to bio oprez lukavca, ali vjerovao sam da u tome vidim i znak mudrosti, znak božanskosti.

I tako sam sada promatrao nevidljivu borbu između demonskog i nebeskog. Ruka Gane još je počivala na njegovom maču, za kojeg sam znao da je ubojit. Čak bih i ja, Ganeš,. posebice tada, kad sam još bio mlad, imao teškoća pobjediti takvoga ratnika. Za svaki slučaj, u blizini je bio Skanda, koji bi se umiješao da je bilo potrebe za tim.

Srećom, u toj unutarnjoj bitci pobijedio je onaj mudri, predani dio Gane. Plamen u njegovim očima se postupno gasio. Vidio sam kako ga zamjenjuje shvaćanje, zatim kajenje i na kraju pomirenost sa sudbinom. Gana je pustio svoj mač i pao ničice ispred mene. Nije mi morao ništa reći, sve mi je bilo jasno i zbog toga mi je na licu bio blaženi osmjeh. Bilo mi je iznimno drago zbog njega i doista bih jako žalio da se situacija morala razriješiti drugačije.

“Ustani Gana”, rekao sam mu nakon nekog vremena. “Znaš u čemu si pogriješio, zar ne?”

“U tvojoj sam milosti, mudri Ganešu”, odgovorio je tiho. “Nema opravdanja. Čini sam mnom ono što moraš.”

“Ali, ne moram ništa”, veselo sam odgovorio. “Sve je u redu, Gana. Poduka je prihvaćena, a meni je to dovoljno. Idi i vrati se natrag svojoj dharmi.”

Nekoliko trenutaka me zbunjeno gledao, a onda je izgleda shvatio što mu govorim. Poklonio se još jednom, a zatim se okrenuo i otišao.

Čuo sam da se ubrzo vratio svojem starom boravištu, da se riješio suvišnih stvari te da uživa u svom životu kao nikada prije. A vojska moga oca Šive nikad neće imati hrabrijeg, poštenijeg i predanijeg pripadnika od Gane – nebeskog čuvara koji je okusio slast ispunjavanja svih želja, ali se na vrijeme opametio. Uz malu ganešovsku pomoć, naravno!

Ipak, ne završavaju sve priče ovako dobro. Čak i bez Čintamanija, koji je sada siguran u mojoj ruci i kojeg vide rijetki – samo oni koji to stvarno zaslužuju – ljudi i dalje traže bezuvjetno ispunjavanje svojih želja. Kamen mudraca, dobre vile, zlatne ribice… ili bogovi s neba – sve im to služi da bi zadovoljili sebe. Milijarde i milijarde molitvi dnevno… nebeski poštanski sandučić je pretrpan zahtjevima za ispunjenje želja. Mislim da vi imate jednu dobru riječ za to – spam, zar ne?

A čak i kad bi netko svim ti moliteljima odgovorio, kad bi si uzeo vremena ispuniti im želje, što bi zapravo mogao učliniti? Većina želja koje ljudi imaju su besmislene i uglavnom površne. Sasvim su krive, zapravo! Ne dao bog da osim ovog mog postoji i neki drugi Čintamani koji bi sve to ispunio…

A kad bi i bilo prigode za tako nešto, kad biste od nekog boga ili božanstva mogli zatražiti ispunjenje želja, što biste zapravo zatražili? U nekom svemiru, sad se više ne sjećam točno kojem, postoji dobra poslovica koja kaže ovako: “Kad imaš priliku nešto zatražiti od boga, zatraži ono što će trajati kroz tri pokoljenja.”

Dobar savjet, velim vam! Jednom sam bio u prilici vidjeti kako izgleda takva mudra želja. Bilo je to kad me moj otac Šiva poveo među ljude, tek toliko da mi pokaže kako to izgleda. Želio je da vidim njihove dobre i loše strane, pa smo se neko vrijeme smucali među njima kao putujući pjevači i plesači.

Budući da smo imali ljudsko tijelo, bili smo podložni i ljudskim patnjama. Jednom su nas napali razbojnici, uzeli nam sve što imamo i dobro nas izmlatili. Nisam tada shvaćao zašto Šiva ne učini nešto i zašto ja nisam smio pokazati svoju surlu i dobro oplesti kojeg od njih po leđima!? Ali, ništa od toga, Šiva je bio jasan – morali smo to pretprjeti. Vjerojatno zbog onog što se dogodilo kasnije. Onako izubijane pronašla nas je jedna djevojka, možda sedamanaest ili osamnaest godina. Bez razmišljanja i bez pitanja previla je naše rane, nahranila nas i napojila te nas odvela pod krov, svojim roditeljima. Uvečer, kad smo se najeli i s tom dobrom obitelji sjedili kraj vatre, Šiva ju je pitao, onako usput: “Kad bih mogla poželjeti nešto, bilo što, i kad bi znala da ti bog to može ispuniti, što bi to bilo?”

Znao sam da je ovo presudan trenutak u životu te djevojke. Jer, znala ona to ili ne, ono što sada izrekne, ispunit će joj se u potpunosti. A djevojka se nasmijala i pogledala svoju majku. “Znam što bih poželjela”, rekla je radosno. “Majka me tome podučila još odavno. Iako ne vjerujem u tako nešto, majka mi je uvijek govorila da nikad ne smiješ isključiti mogućnost za čudo.”

I kako je bila u pravu, pomislio sam!

Šiva je s odobravanjem kimnuo glavom. “I, što ti je majka rekla? Što bi poželjela?”

“Ovako. Za osamdeset godina želim sjediti u vrtu svoje kuće, kraj mene neka budu ljudi koje volim, moj suprug, moji odrasli sinovi i kćeri te unučad koja se igra u vrtu.”

Šiva se nasmiješio dok sam ja s odobravanjem kimao glavom. Tog sam dana doživio ljudsku zloću, ljudsku dobrotu i ljudsku mudrost.

A želja je bila mudra, nema što. Naizgled je skromna, ali razmislite malo: djevojka je poželjela zdravlje, obilje i sreću… i to kroz tri pokoljenja…Svaka čast!

Moram li vam reći što je bilo s tom djevojkom za osamdeset godina? Mislim da znate, zar ne?

***
Slijedeće poglavlje iz iste knjige, svojevrsni komentar ove priče, možete pročitati pod naslovom “Opasni predmet želja”.

 

1

Komentara

  1. Avatar
    Irena Vizlar  siječanj 27, 2019

    Kako le bi bilo možno človeku imeti eno samo željo: da bi bile vse njegove želje = beri motivacije ravnanja, delovanja – v skladu s planom evolucije svemira. Bi človek zmogel to trdnost in odgovornost in ob tem ostal mehkega srca in radosten? Verjetno bi bilo možno, brez da se izpolni bilo katera želja – ČE bi zmogel končno sprejeti svojo usodo. Potem bi želje preprosto izginile. Deloval bi pa naprej, ker bi se preprosto odzval na opaženo potrebo.

    reply

Bilo bi mi drago čuti vaše mišljenje, pitanja ili komentare članka kojeg ste upravo pročitali...


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.