Riječ je bila o “tajni ženske moći” koju sam otkrio na samom početku predavanja: radi se o aktivnim zrcalnim neuronima. Zvuči suhoparno kad se tako kaže ili napiše, međutim, u biti se radi o osnovi za jednu od najvažnijih značajki ljudskih bića: empatiji.

Stjecajem okolnosti, žene su bile i ostale čuvarice te sposobnosti, dok su muškarci krenuli nekim drugim putem. Međutim, to ne znači da se radi o nečem genetski ili fiziološki uvijetovanom. Upravo suprotno, zrcalni neuroni se aktiviraju učenjem!

Poseban naglasak stavio sam na pojavu i razvoj takozvane duhovne empatije ili – kako ju, potaknut sadržajem dolazeće knjige “Šesto stanje svijesti”, zovem u posljednje vrijeme – kvantne empatije. Jer, osim kognitivne i emocionalne, upravo je takva, kvantna empatija, jamac našeg preživljavanja, održanja i razvoja kao ljudskih bića.

Bilo je govora i o vremenu kada su zrcalni neuroni bili aktivni u cijelom društvu: o kulturi Stare Europe koja nije poznavala ratove, društveni hijerarhiju niti pak neravnopravnost prema spolu.

Praktični dio predavanja obuhvaćao je duboko meditativnu vježbu s labirintima i kao šlag na torti, Emina je predstavila osnove Nudanze. Moram priznati da sam bio iznenađen koliko brzo su ljudi osjetili unutarnju radost i “otvaranje srca”. Doduše, bili su dobro pripremljeni informacijama o kvantnoj empatiji i “tajni ženske moći”, a također i snagom labirinata. Ipak, doista je rijetko doživjeti kako se velik broj ljudi unutar desetak minuta opusti i prepusti unutarnoj radosti plesa.

Cijela večer je bila čarobna, ali bih istaknuo tri posebna trenutka. Prvi se dogodio tokom predavanja kad je publika spontanim pljeskom podržala moj prijedlog da se na nekoliko generacija zabrani muškarcima bavljenje politikom. (Znam da se to neće dogoditi, ali možda bi trebalo, jer bi na taj način bili sigurniji da društvom upravljaju ljudi – žene – s aktivnijim zrcalnim neuronima a to znači s više empatije.)

Drugi trenutak se dogodio tijem Nudanze, kad sam shvatio da je u publici gospodin u desetom desetljeću svog života (kasnije mi je povjerio svoje godine). Ne samo da je došao na predavanjem, već je spremno ustao i sudjelovao u ples sa svima ostalima. Teško mi je uopće opisati što sam osjetio u tom trenutku. Ne znam mu ime, ali mu se ovom prilikom zahvaljujem što je pokazao i dokazao da godine nikad nisu prepreka za razvoj.

I na kraju, gospođa koja je iz Zagreba u Maribor došla samo na predavanje, jednako je tako pokazala i dokazala da ni udaljenosti nisu prepreka, kad postoji želja. Njene riječi najbolje izražavaju bit jučerašnjeg događaja u Mariboru: “Nevjerojatno je kako je bogata bila ova večer! U dva sata stalo je toliko toga da će mi biti potrebno puno vremena da sredim sve utiske.”

Drago mi je zbog tog komentara, jer Emina i ja smo događaj osmislili upravo s tim ciljem: iskoristiti vrijeme koje imamo da bismo ljudima dali najviše.

Hvala svima koju su podjelili ovu večer s nama!

TAJNA ŽENSKE MOĆI – duhovna empatija

predavanje i proslava Dana žena, Maribor

Kratki intervju za Večer

***

Jesu li žene svjesne svoje moći?

Neke da, neke ne. Međutim, čak i one žene koje su je svjesne, često ne znaju kako je upotrijebiti u okolnostima današnjeg života.

To je zato što je ženska moć malo drugačija od uobičajene predstave o moći kao o kontroli, snazi naređivanja ili ostvarenja ciljeva. Radi se o moći koja je spojena s mudrošću djelovanja i koja ne gleda samo svoje ciljeve. Ženska moć je moć čuvanja ljudskosti, moć suosjećanja, empatije i ljubavi. Buđenje ženske moći nije samo zadovoljstvo i cilj žene, već je u ovom trenutku nužnost koja je prijeko potrebna svijetu.

Na predavanju ću objasniti neke vrlo zanimljive spoznaje iz područja znanosti o razlikama između žena i muškaraca u smislu sjedišta “moći” o kojoj govorim. Naravno, proširit ću to sa spoznajama iz duhovnosti koje u ovom trenutku mogu poslužiti kao ideal i putokaz za smjer u kojem je potrebno gledati.

Kada i zašto smo “zaboravile” na nju odnosno izgubvile dodir s njom?

Današnja predstava o moći nametnuta je vladavinom muškaraca. Nažalost, i dalje živimo u nekoj vrsti patrijarhata. Žene se i dalje bore za svoja prava i često se smatraju manje vrijednima. Zbog toga se žele dokazati imitacijom muškaraca – pokušavaju na njihov način dokazati svoju vrijednost.

Rekao bih da je cijelo čovječanstvo izgubilo dodir s tom moći još prije nekoliko tisuća godina, u trenucima kad je začeta naša civilizacija zasnovana na sili, prevlasti, osvajanju i ratu. To je bio trenutak kad su se pojavili ljudi koji su, da bi preživjeli, bili prisiljeni odreći se unutarnje povezanosti s drugim ljudima – osjećaja koji danas zovemo empatija. Prije ovoga što mi danas poznajemo kao društvo, postojale su civilizacije koje su svoje postojanje zasnivale na drugačijim načelima. I o tome ću govoriti na predavanju. Radi se o kulturi Stare Europe, čiji simbol je bila Boginja, dakle žensko načelo. Važno je napomenuti da je tada to načelo bilo živo i u ženama i u muškarcima. Kad je došlo do promjene, muškarci su preuzeli ulogu ratnika, vojskovođa i vladara. Žene su ostale u drugom planu, međutim u njima su istodobno ostala sačuvana stara znanja , gotovo na razini neurona.

Žene dakle nikad nisu prestale biti u dodiru s tom moći, ali je ona bila potisnuta i zaboravljena.

Zašto je dobro ponovo je probuditi?

Ponajprije, zbog žena samih. Njihova unutarnja Boginja spava i ne može se izraziti do kraja. To je osjećaj kao da imate krila, a netko vam ih je svezao za leđa i ne možete poletjeti.

Druga stvar, a to mislim doslovce, sudbina svijeta ovisi o buđenju ženskog načela. Svijet nasilja u koji smo se upleli prije mnogo tisuća godina na početku civilizacije potpuno je isti danas, kao i tada. Međutim, danas nas je mnogo više, a tehnologija omogućava uporabu sredstava masovnog uništenja.

Žene su čuvarice rješenja, samo ako bi im se dopustilo da preuzmu stvar u svoje ruke. Muškarci bi za sada trebali zakoračiti u stranu i učiti od žena kako upravljati svijetom drugačije.

I kakva će onda biti “probuđena” žena?

Probuđena žena je utjelovljenje Boginje. Sigurna u sebe, zdrava i lijepa, potpuno svjesna da u svojim rukama drži uzde svog života ali i sudbinu svijeta.

Probuđenu ženu neće zbuniti stanje današnjeg svijeta niti će pokušavati djelovati na dosadašnji način. Njen put je put ratnice ljubavi, boginje suosjećanja i svećenice promjene.

Kako NuDanza pomaže kod buđenja te moći?

Na predavanju ću govoriti o nekima od metoda buđenja i razvoja ženskog načela. Osim povjerenja u srce i intuiciju, postoje i vježbe koje svakoj ženi, ali i muškarcu, mogu otvoriti put do buđenja skladne unutarnje moći povezane s mudrošću. Primjerice, govorit ću (i pokazati) neke od labirinata, geometrijskih obrazaca koji imaju tu funkciju.

NuDanza je, međutim, posebna priča. Radi se o duhovnom plesu čiji je cilj povezati pokrete i osjećaje s elementima prirode, ali na način da se aktiviraju takozvani zrcalni neuroni, neurološka osnova empatije.

Nakon mojeg predavanja, posljednjih pola sata druženja publika će imati priliku uživati u plesnom iskustvu NuDanze (obucite se udobno, može trenirka) koje će voditi iskusna učiteljica NuDanze, Emina Ahmetović.

Jučer sam proveo vrlo lijepu večer u Mislinji, Slovenija, prekrasnom malom mjestu u Pohorskom kraju. Održao sam radionicu na temu “Intuitivna spoznaja”. Bila je to jedinstvena prigoda jer do sada nikada nisam predstavio tu temu na taj način. Osim o intuiciji kao svakodnevnom pojmu bilo je riječi o dubljim razina spoznaje, o takozvanoj “rši svjesti”. Tokom praktičnog dijela koristili smo jedan poseban oblik formativne tehnologije (labirinte kao katalizatore intuitivne spoznaje).

Toplo zahvaljujem organizatoru na pozivu i dobrodošlici, a naravno i svima koju su došli na radionicu. Koliko znam, Mislinja nema više od 5-6 tisuća žitelja – a ipak, na radionici je bilo stotinjak polaznika! Nevjerojatan interes, želja i volja za znanjem. Ćestitam svima na otvorenom umu i srcu. Vidimo se!

Sezono prireditvenih dejavnosti 2017 smo v Knjižnici Brežice začeli s predstavitvijo knjige Sinhroniciteta – prebujanje Celote. Avtor knjige Adrian P. Kezele nam je svojo knjigo predstavil v sodelovanju z Založbo Chiara.

Kao što je najavljeno, predavanja o sinkronicitetu povod izlaska moje najnovije knjige “Sinkronicitet – buđenje Cjeline”, održana su u Zadru, Ljubljani i Zagrebu. Doista sam počašćen ogromnim interesom. Dvorane su bile pune – u Zadru preko sto posjetitelja, a u Ljubljani i Zagrebu gotovo četri stotine. Hvala vam svima na dolasku i vidimo se uskoro!

Suvremenija, obnovljena i nadopunjena inačica uspješnice “Skrivene poruke, skrivena značenja”, knjiga “Sinkronicitet: buđenje Cjeline” sadrži nove teorijske, ali prije svega i praktične zamisli o uporabi sinkroniciteta. U svom prepoznatljivom, jednostavnom ali duboko izražajnom stilu, Adrian P. Kezele govori o “čudima” međupovezanosti unutar C-Rex paradigme, koja svijest stavlja na prvo mjesto.

Ova će vam knjiga otkriti kako izgleda stvarnost u kojoj ograničenja nestaju, a Cjelina se budi u vama kao i u svemu što vas okružuje. Događaji odvojeni vremenom i prostorom, vaše misli i misli drugih ljudi, vaši osjećaji i naizgled slučajne pojave, sve je to dio istog kretanja unutar Cjeline. Shvatit ćete kako je prividna pouzdanost zakona uzročnosti zapravo iznimka, dok životnom stvarnošću djelotvorno upravljaju “slučajnosti”, “nepravilnosti” i, doslovce, čuda.

Knjiga “Sinkronicitet: buđenje Cjeline” donosi novo znanje koje život i njegove nizbrdice i uzbrdice prikazuje u sasvim drugačijem svjetlu. Nema više sivila i dosade. Svaki je trenutak poseban, u svakom je trenutku skriveno duboko značenje. Život je pustolovina, a putokazi sinkroniciteta su “kozmička navigacija” koja vam je cijelo vrijeme na raspolaganju.

Sinkronicitet nije samo zanimljiva igra, čudo slučaja i tema o kojoj ushićeno razgovaram s prijateljem sluteći mistiku smisla ili neke tajanstvene svrhe. Sinkronicitet je jedini oblik navigacije kroz život na koji se mogu osloniti, a da istovremeno budem siguran kako cjelinu stvarnosti nisam potisnuo u drugi plan, dajući prednost svojim projekcijama i trenutačnim potrebama.
– Adrian P. Kezele

***

“Jučer sam bila na vašem predavanju u Zadru. Kako sam tek na početku svog putovanja i osviješćivanja nisam bas bila ” oduševljena” … Čini mi se da sam tek počela živjeti punim plućima, predamnom je prekrasan život, velika odgovornost odgajanja troje djece i jučer se dogodite Vi!

Nakon mnogih seminara sam lebdeći dolazila doma, jucer sam jedva susprezala suze…

I ono što me muči je to da ste me doboko potresli! Imam osjećaj da sam ” budalasta” da želim biti i dalje sretna u svojoj iliuziji i u ovom programu, ujedno me kopka tj muči sve što sam jučer čula i duboko doživjela.

Jedva čekam pročitati knjigu, iako mislim da sam jos nezrela za nju… Jako mi je žao što nisam mogla ostati na tom dodatnom satu pitanja nakon predavanja, jer sam se 100 puta noćas budila s pitanjima i bljeskovima s predavanja…

Želim Vam reći hvala, a odgovore na pitanja ću i dalje tražiti! Znam, (ako išta više znam), da se sve događa s razlogom, pa tako i to… I sad se idem praviti da sam ista i raditi dalje. ;)))”

1.    Četrdeset godina na duhovnom putu, mnogo istraživanja iza tebe. Kakvi su zaključci? Kakve su spoznaje?

Šokantni. Život je čudnovat, tajanstven i nespoznatljiv. Istodobno, zastrašujuće je jednostavan. Prividna složenost, kao i svi problemi koji proizlaze iz toga, pripadaju iluzornoj stvarnosti u kojoj, nažalost, živi većina ljudi. “Iluzornost” ne spašava od bola i patnje, štoviše, vrlo često upravo ih uzrokuje. S druge strane, razbijanje iluzije o tome što smo i kako živimo ne jamči automatski sreću i blagostanje. Ali barem znamo da smo budni i da živimo život u punini, a ne spavajući i sanjajući.

Duhovnost je široko područje, a putovi su često skliski i mogu zavarati. Umjesto prema izlazu, mogu vas odvesti dalje i dublje u iluziju. Četrdeset godina dugo je vrijeme – više nego dovoljno da se uoče putovi i stranputice, dobrobiti, ali i zamke. Vrijedilo je hodati tim putom, ali samo i isključivo zato što on ima svoj kraj; cilj kojemu vodi.

2. Zapravo si sada došao do slobode. Cijeli je život tražimo, a nikad je ne nalazimo. Jesi li ti pronašao način da joj se konačno približimo?

Cilj je sloboda, ali da bismo je dosegli, potrebno je razumjeti što ona znači. Kad prosječan čovjek misli o slobodi, on ili ona misle da mogu “napraviti što požele”. Biti slobodan izjednačava se s ispunjenjem svih želja koje bismo mogli imati. Ne ići na posao, slobodno se kretati, živjeti bez ograničenja… i slično. Međutim, sloboda je mnogo osjetljivije stanje od toga. Vrlo često – zapravo, gotovo uvijek – upravo su naše želje te koje nas zarobljavaju. Kao što kaže Khalil Gibran: Doista, to što nazivaš slobodom najsnažniji je od tih lanaca, iako njegove karike blistaju na suncu i zasljepljuju tvoje oči.

Zaslijepljeni smo mnogim željama koje su u nas usađene. Uvjetovani smo, isprogramirani da ih imamo. Biti slobodan znači mnogo više od mogućnosti ispunjenja želja. Sloboda je stanje neuvjetovanosti; stanje koje nema uzroka i u kojem su posljedice nevezane za djelovanje. Zvuči filozofski, znam, ali u biti i nije tako teško za razumjeti.

Sloboda je stanje bez programa; stanje u kojem uzročne petlje – nešto što se u duhovnosti naziva karma – nemaju više utjecaj na naš život.

Godinama sam proučavao zakone karme, posebice u obliku jyotisha, drevnog indijskog znanja o tome kako karma djeluje na nas. Jedna mi je zamisao uvijek privlačila pozornost: izlazak iz kruga karme; raskidanje okova koji nas drže zarobljenima. Ta situacija, koja se legendarno naziva oslobođenje ili mokša, a neki to još nazivaju prosvjetljenje, postavljena je kao cilj duhovnog puta. Međutim, zanimljivo je da se o tome vrlo malo govori, a još manje zna.

Jesam li našao način da se dođe do prosvjetljenja? Nema tog načina. Ne postoji put. Međutim, ipak je moguće živjeti u tom stanju. Moguće je ukloniti faktor karme. Cijela je priča paradoksalna, ali izvediva, i upravo zato iznimno zanimljiva.

3. Radi li se o nekim novim spoznajama, ili je sve što sada znamo već bilo? Jesu li ljudi u nekim prošlim vremenima znali za to?

Bila bi tragedija da su to nove zamisli. Ali, tragedija ipak jest da su one rijetke i pogrešno shvaćene. Tijekom tih četrdeset godina sreo sam tisuće i tisuće iskrenih duhovnih tražitelja; ljudi koji su proveli duge godine radeći na sebi, istražujući područje duhovnosti na sve moguće načine. Koliko sam njih sreo koji su stigli do cilja? Razmišljam o jednom ili dvojici. Također, što se tiče mnogobrojnih duhovnih učenja koja su prisutna u javnosti, kao i učitelja koji ih promoviraju – koliko njih doista razumije pitanje konačnog iskoraka? Opet razmišljam o jednom ili dvojici.

Zašto je to tako? Pa, izgleda da se ljudima više sviđa iluzija, a da za istinu ne mare previše. Glavna motivacija za djelovanje je zadovoljenje potreba. Većina će ljudi reći: “Iluzija? Ma nema veze, glavno da mi je ugodno.”

A takva motivacija odavno je poznata. U indijskoj se filozofiji spominje pojam Maye, boginje iluzije, ili iluzije same, koja upravlja ljudima preko njihovih uvjerenja i potreba. Znači, gotovo da se može reći – ništa novog pod Suncem; iluzija i dalje prevladava. Poprimila je nove, drugačije oblike, ali ljudi su i dalje njeni zarobljenici.

Tako da sam se našao u neobičnoj situaciji da se obraćam onima koji su, nekako, uočili tu situaciju te žele, bez obzira na posljedice, iskoračiti iz krugova uzročnih petlji i osloboditi se okova koji tako djelotvorno upravljaju našim životom.

4. Zašto su se neka znanja i iskustva izgubila? Tko je uopće, ako je itko, skrbnik znanja?

Znanje se može pobrinuti samo za sebe. Ako mu treba skrbnik, to nije znanje o kojem govorim. Ne radi se o matematici, fizici ili pak primijenjenim tehničkim znanjima. Ne radi se ni o kompliciranim ezoteričnim učenjima koja se uglavnom svode na konstrukcije bez temelja u stvarnosti. Također se ne radi ni o vjeri, dakle o nečemu što treba naučiti i u to povjerovati.

Istina o čovjeku je istina o čovjeku. Ako sam išta shvatio u tih četrdeset godina duhovnog istraživanja, onda je to spoznaja o jednostavnosti i izravnosti te istine koja je dostupna svakome, unutar naše svijesti, bez potrebe za dodatnim učenjem. Problem je u tome što ljudi ne gledaju tamo kamo bi trebali. Privlači ih šarenilo iluzije. Ako im pogled slučajno padne na mjesto gdje se ta istina nalazi, uglavnom to ni ne primijete te brzo okrenu glavu na drugu stranu.

Istinsko znanje ne treba čuvara. Istinsko je znanje izravna spoznaja, otvorena svakome. Ona se čuva tako da se otkriva, ponovno i ponovno, u svijesti svakog čovjeka. Svaka tradicija i svaka institucija suprotna je čuvanju znanja o slobodi.

Tu je ujedno i odgovor na pitanje zašto se takve stvari naizgled gube. Ima previše tradicija i previše institucija, pa ljudi zbog toga zaborave gledati u sebe. Ali, s vremena na vrijeme pronađe se netko tko je to napravio i tko onda osjeti poriv da o tome nešto kaže i drugima. 

5. U posljednje vrijeme postaje očito da moramo biti empatični. Ti govoriš o duhovnoj empatiji. Što je to?

Kad biste mogli osjetiti ono što osjećam kad živim svoj život, to bi bila duhovna empatija. Ako samo razumijete kako je to biti na mojem mjestu, to je obična empatija, koja se dijeli na kognitivnu (razumijevanje) i afektivnu (suosjećanje).

Ovih se dana mnogo govori o empatiji iz kuta psihologije, sociologije, religije pa čak i politike. Smatra se da je empatija od velike važnosti u osobnim odnosima, društvenom životu, ekumenskom razumijevanju među religijama, rješavanju društvenih problema poput siromaštva i brige za nemoćne, pa čak i u diplomaciji ili poslovanju. Ako ste empatični, vjerojatnije je da ćete razumjeti situaciju u kojoj su drugi ljudi i tako stvoriti plodonosnije odnose s njima.

Zanimljivo je da empatija nije ograničena na ljude. Zamijećena je u pasa, pa čak i u štakora. Čini se da se empatija neurološki može pratiti sve do takozvanih zrcalnih neurona. Zrcalni neuroni aktiviraju se kada vidimo da netko nešto radi na isti način kao što bi se aktivirali da mi to sami radimo. To znači da, ako vidite nekoga da plače, dio vašeg mozga također plače. Ako vidite da se netko veseli, vaš mozak također se veseli, barem do razine do koje su pokrenuti vaši zrcalni neuroni. Postojanje i aktivnost zrcalnih neurona također je i osnova duhovne empatije, koja je mnogo više iskustvena nego afektivna empatija te daje mnogo više istinskog razumijevanja od one kognitivne.

Kod duhovne empatije radi se o gotovo nepoznatoj sposobnosti prijenosa qualie (qualia je filozofski izraz koji označava specifično i jedinstveno subjektivno iskustvo svijeta).

Istraživanje duhovne empatije vrlo je zanimljivo, jer se radi o aktiviranju sposobnosti koje svaki čovjek posjeduje, iako u današnjem svijetu o tome malo znamo. Istovremeno, u svijetu se otvara sve više kriznih žarišta, sve je više problema koji nastaju zbog međusobnog nerazumijevanja među ljudima. Duhovna empatija – njena živa nazočnost kod što većeg broja ljudi – imala bi blagotvoran utjecaj na rješenje tih problema.

6. Jesmo li dakle raspršeni, nismo u tijeku? Živimo li u drugačijoj stvarnosti, u iluziji?

Rekao bih da živimo u istom snu, ali ga drugačije doživljavamo. Nalik smo na sanjače koji sanjaju jedan pored drugog. Svi pretpostavljaju da njihovi susjedi vide isti svijet, ali to uglavnom nije tako. Kao dodatak toj neobičnoj situaciji, još smo i zarobljenici programa i uvjetovanja, što društvenih, što osobnih. Ponekad je sve to skupa zabavno, ali budući da smo svjesna stvorenja, onda prevladava okus tragičnosti. Nekako smo uspjeli postati najgora vrsta robova – mislimo da smo slobodni i da odlučujemo o svojoj sudbini, ali zapravo slijedimo naputke svojih nevidljivih gospodara. I pritom ne mislim na neku tajnu organizaciju koja manipulira svijetom, nego mislim na naše vlastite, dobrovoljno prihvaćene programe zadovoljenja svojih potreba i želja. Karma nije utjecaj sa strane; karmu nosite u srcu i duši. Kamo god da odete, što god da napravite, i ona ide s vama. Jedini način da ikada budete slobodni jest da je se riješite.

7. Je li došao kraj individualizmu, koji je dugi niz godina slovio kao utočište ljudima koji su tražili slobodu? Kad se željelo uniformirati i kolektivizirati, pobjegli smo u individualizam. Nije li se sada pokazalo da je zajedničko ipak ispred pojedinačnog, individualnog? Doživljaj jednog postaje doživljaj svih.

Rješenje se ne nalazi ni u individualizmu ni u kolektivizmu. To je samo njihanje s jedne na drugu stranu sličnog problema. I u jednom i u drugom slučaju ljudima se nameću pravila po kojima trebaju živjeti da bi nam, navodno, bilo bolje. A nije nam bolje. Pa se onda pokušavaju pronaći srednja rješenja, neke kombinacije individualnog i društvenog, socijalnog i tržišnog. Naravno, neka vrst reorganizacije je potrebna, ali glavni je problem u načinu na koji ljudi doživljavaju svijet. Duhovna empatija može povezati naše svjetove; ona ih neće izjednačiti. Bilo bi strašno kad bismo svi mislili, osjećali i radili isto. Međutim, ako ja MOGU osjetiti što osjećaš ti, a ti MOŽEŠ razmišljati onako kako razmišljam ja, onda se stvari mijenjaju. I ta mogućnost ne smije biti samo teorija; to bi morala biti živa praksa.

Takvo iskustvo postavlja upitnik nad čisti individualizam. Gdje je granica onoga što sam ja, a gdje počinje netko drugi? Potrebe i želje postaju drugačije, način djelovanja postaje drugačiji. Ali, ne zato što smo odlučili probati novi način funkcioniranja i organiziranja, nego zato što ništa drugo nema smisla.

Koliko bi dugo trajali ratovi, društvena nepravda i neravnoteža, ako bi ljudi OSJETILI ono što osjećaju drugi ljudi?

8. Kako je s karmom u tom slučaju?

Karma je programska mreža; mreža programskih kodova koji određuju naše ponašanje. Karma ograničava slobodu, a to znači da ograničava svijest. Umjesto svjesnih stvaralačkih stvorenja, pretvaramo se u lutke na koncu.

Postoje načini da se ta programska mreža raskine. Te načine zovem OSLOBAĐAJUĆA ISKUSTVA. Duhovna empatija jedno je od tih oslobađajućih iskustava.

9. Sada u svijetu izgleda da su loši nagrađeni, a dobri još jednom kažnjeni. Je li Bog promijenio kriterije? Ili ipak vrag vodi igru?

Takve špekulacije nisu moje područje. Štoviše, smatram da je religija u velikoj mjeri (religija općenito, ne neka određena) odgovorna za ovakvo stanje svijeta. Radije bih to pustio po strani. Moja je poruka da ljudi moraju učiniti ono što mogu u vlastitom životu. Njihova sloboda preduvjet je slobode svijeta.

10. Je li moguće naučiti duhovnu empatiju?

Duhovna empatija je prirodna sposobnost. Kao potencijal, posjeduje je svaki čovjek. Kao i kod “obične” empatije, postoje postupci koji mogu aktivirati zrcalne neurone i povećati vjerojatnost za punu aktivaciju te sposobnosti.

Još sam uvijek u fazi istraživanja tih metoda, mada sam u posljednjih desetak godina dosta radio na tome. U četvrtom mjesecu u Novom Vinodolskom vodim četverodnevnu radionicu s temom duhovne empatije. Polaznici će istraživati mogućnost prijenosa iskustva s jedne osobe na drugu u posebnom okruženju, putem glazbe i pokreta, ali i nekih dodatnih tehnika aktivacije zrcalnih neurona.

11. Cijelo nam vrijeme govore da se moramo promijeniti, jer će se sve oko nas promijeniti. Je li to doista nužno? Jesu li svi oko mene u redu, samo ja nisam? Kad bi nam uzeli socijalu, kad nam govore da bismo trebali raditi na dva posla do devedesete godine života…. je li doista potrebno prihvatiti takve promjene? Da bismo bili uspješni moramo naučiti kineski, a ne svoj materinji jezik… Jesu li to pozitivne promjene?

Bile bi pozitivne kad bi nas veselile. A iz pitanja je jasno da većinu ljudi takvo što uopće ne veseli. Promjena je nužna, to je točno. Ali, kakva promjena, to je sasvim drugo pitanje.

Moje je područje sloboda. U slobodi, nitko ne može nametati neka pravila ni obrasce. Ali, sloboda također zahtijeva neku vrst mudrosti neodređenosti. Ako živite slobodno, onda po definiciji NE ZNATE što će donijeti budućnost. Također ne znate niti možete predvidjeti što ćete vi, ili netko drugi, napraviti u određenoj situaciji.

Ako pitate mene, sada nemam vremena za učenje kineskog, iako bih ga volio naučiti. Radit ću do kraja života, koliko god to godina bilo, dvanaest sati dnevno, a ponekad i više, ali to nije problem jer ionako radim to što živim, a živim to što volim. Takvu bih situaciju želio svima. Siguran sam da nije problem učenje ili rad; problem je nepostojanje slobode, zarobljeništvo i prisila.

12. Ova godina nije dobro otpočela. Izbjeglice dolaze. Amerikanci kažu da će Europa sve izdržati. Kod nas se rađaju nacionalizmi, granice se zatvaraju, opet ćemo se svi posvađati i mrziti jedni druge. Da li doista ta stara Europa ne može pronaći svoj mir? Je li doista točno da ljudi u Europi neće pronaći taj mir (zbog naših lidera i sistema, koji ga ugrožavaju)?

Već gotovo dvadeset godina, svake sam godine radio jyotish analizu dolazeće godine. Za 2016. nisam želio objaviti takvu analizu. Razlog je taj što je svijet u situaciji u kojoj se neke stvari jednostavno moraju odigrati, moraju se raščistiti. Nema baš mnogo toga što bismo mi, kao pojedinci, mogli učiniti da to promijenimo. U uobičajenim okolnostima, jyotish bi imao neke prijedloge, neke preventivne mjere koje se mogu raditi u tom smislu. Sada smo u nekoj vrsti silazne putanje; u nepromjenjivoj situaciji uzrokovanoj našim dosadašnjim ponašanjem (kao čovječanstvo). Iskreno, situacija je teška i vjerojatno će zahtijevati dosta čišćenja.

Ali, budući da ne možemo na to utjecati, pažnju je potrebno usmjeriti na ono što možemo mijenjati. Zato govorim o slobodi i duhovnoj empatiji. U biti, to je način da se pripremi teren i za ono što dolazi na globalnoj razini.

13. O čemu će još biti riječi na susretu u Mariboru?

Volio bih ispravno i što je moguće jasnije prenijeti zamisao o potpunoj slobodi, o završetku duhovnog puta i uklanjanju faktora karme. Također ću govoriti o oslobađajućim iskustvima i kako ih postići. Naravno, svaki je takav događaj poseban, a interakcija s publikom obično otvori zanimljive nove teme i putove. Veselim se susretu!

Članak na slovenskom objavljen u Večeru.