***

Jedna od tvrdnji iz knjige “59+” koja privlači najviše pažnje je ona o mogućnosti da određene sposobnosti sazrijevaju, pa čak i rastu, nakon šezdesete godine. Ta je tvrdnja iznenađujuća ako se promatra sa stajališta trenutačne paradigme i prevladavajućeg iskustva starosti. Jer, po onome što sada znamo i vidimo oko sebe, starost donosi opadanje svih funkcija, kako tjelesnih tako i mentalnih.

Međutim, “59+” tvrdi da postoje vidovi ljudskog života i iskustva koji nisu dostupni mlađima od šezdeset, slično kao što hodanje ili seksualna aktivnost nisu dostupni prije nego što se tijelo za to dovoljno razvije.

Tvrdnja da postoje određena iskustva i sposobnosti koje se razvijaju nakon šezdesete naizgled je suprotna svemu što znamo o našoj biologiji. Ali, upravo u tome i jest stvar: znamo li sve o našoj biologiji? Znamo li dovoljno o tome pa da možemo tvrditi kako se razvoj tijela završava u ranim godinama, u djetinjstvu, eventualno u mladosti?

Jedna od sposobnosti obrađena u knjizi “59+” je takozvana potpuna ili kvantna empatija, koja je uglavnom nedostupna prije šezdesete – barem za većinu ljudi. Nadalje, tu je i tvrdnja o tome kako se kognitivne sposobnosti zapravo povećavaju nakon šezdesete zbog mogućnosti izlaska iz nametnutih obrazaca razmišljanja. Ta je tvrdnja u oštroj suprotnosti s današnjim zamislima o tome kako jedino mladi ljudi (mlađi od trideset) mogu biti nositelji novih zamisli i promjena.

Zbog onoga što znamo ili mislimo da znamo, takve tvrdnje izgledaju poput lijepih ali neutemeljenih želja. No je li tome doista tako?

Prije nekoliko dana (deseti mjesec 2025.) u časopisu Intelligence objavljeno je istraživanje tima iz Australije koji je vodio profesor Gilles Gignac (University of Western Australia’s School of Psychological Science), a koje donosi neke iznenađujuće rezultate.

Na temelju standardizacije različitih kognitivnih i emocionalnih varijabli u dobnim skupinama izrađen je kompozitni indeks koji mjeri psihološko funkcioniranje čovjeka. Pokazalo se da, suprotno općem uvjerenju, mentalne sposobnosti rastu tijekom odrasle dobi i vrhunac dosežu između 55. i 60. godine, nakon čega slijedi postupno, a poslije 75. i izraženije opadanje.

Jedna od praktičnih posljedica koja slijedi iz tih podataka je činjenica da odrasli srednjih i kasnijih godina često nadmašuju mlađe kolege u donošenju odluka, vodstvu i emocionalnoj ravnoteži. Iako je mlađi um naizgled brži i dinamičniji, zrelije godine donose dublji razvoj određenih sposobnosti i veću psihološku stabilnost.

Vrijedi spomenuti i nekoliko konkretnih pokazatelja:

Savjesnost obično doseže vrhunac oko 65. godine.

Emocionalna stabilnost doseže svoj maksimum oko 75. godine.

Moralno rasuđivanje i sposobnost odupiranja kognitivnim pristranostima mogu se nastaviti poboljšavati i u 70-ima i 80-ima.

Ovi podaci podupiru zamisao da treći životni ciklus (sukladno objašnjenju iz drevne mudrosti jyotisha o Saturnovim prolascima), koji obuhvaća razdoblje od šezdesete do devedesete, može biti aktivno razdoblje u kojem se očekuje napredak, a ne propadanje.

Treba imati na umu da je ovo istraživanje napravljeno na trenutačno dostupnim podacima o ljudima koji žive po standardima prevladavajuće paradigme, a ipak se pokazuju razlike u odnosu na očekivanja te iste paradigme. Zamislite što bi bilo kad bi ljudi promijenili stav i očekivanja u odnosu na to životno razdoblje, a posljedično tome i svoje postupke, odnosno aktivnosti! U tom slučaju, uvjeren sam, pokazale bi se i druge značajke trećeg životnog razdoblja koje su nam sada nepoznate ili nezamislive.

S obzirom na to da u knjizi naglasak stavljam na takozvanu kvantnu ili potpunu empatiju, par riječi i o tome. Istraživanje je pokazalo da kognitivna empatija – to je sposobnost da intelektualno razumijemo stajalište druge osobe – blago pada s godinama, ali da afektivna empatija (sposobnost suosjećanja) i prosocijalna emocionalna osjetljivost (poticaj za djelovanjem na osnovi empatije) rastu s godinama. Dakle, intelektualni dio – potreba za obrazloženjem i razumijevanjem – nije više u prvom planu, dok onaj osjećajni, duboko ljudski, prevladava. S obzirom na činjenicu da je kvantna empatija nepoznat pojam današnjim istraživačima – a i većini ljudi – ne možemo očekivati podatke iz tog područja. Ali, ako na empatiju gledamo kao na sposobnost koja se razvija od jednostavnih oblika (kognitivna empatija) preko dubljih (osjećajna empatija) pa do najdubljih (kvantna ili potpuna empatija), onda možemo pretpostaviti da se najdublja područja razvijaju najkasnije, a to bi značilo barem negdje oko sedamdesete godine života.

U knjizi također dodirujem pitanje razvoja svijesti i iskustava viših stanja svijesti koja su povezana s promjenom u biološkom funkcioniranju, posebice onom žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, konkretno epifizom.

Podaci koje nam pruža znanost govore o opadanju tih funkcija nakon šezdesete. Primjerice, dolazi do kalcifikacije epifize i poravnanja krivulje lučenja melatonina tijekom dnevnih ritmova, što negativno utječe na spavanje. Međutim, istraživanja također ukazuju na činjenicu da se taj proces ne bi smio izravno povezivati s takozvanim prirodnim starenjem te da se može izbjeći.

Mogu se izbjeći i druge uočljive i naizgled standardne promjene u hormonalnoj ravnoteži. Primjerice, može se povećati razina paratireoidnog hormona pa se time kompenzira gubitak gustoće kostiju i proizvodnje vitamina D, koji je navodno povezan sa starenjem. Što se tiče nadbubrežne žlijezde, neka istraživanja upućuju na to da starije osobe mogu imati pojačanu reakciju na stres, uz povećano lučenje kortizola, što pridonosi učinkovitijem mehanizmu preživljavanja i primjerenoj reakciji na opasnost.

Kod starijih se ljudi može povećati prisutnost hormona rasta, koji luči hipofiza, ukoliko promijene životne navike – recimo uvedu vježbanje kao rutinu. Iako se razine hormona štitnjače smanjuju s godinama, ponekad se razina TSH hormona može povećati, što ukazuje na prilagodljivu narav cijelog sustava.

Sve to ukazuje na drugačije mogućnosti i potencijale od onog što danas uobičajeno vidimo kod starijih osoba. Promjene uvjerenja i životnih navika, kroz epigenetske mehanizme, mogle bi znatno promijeniti razdoblje života nakon šezdesete.

I sami znanstvenici priznaju da o ljudskom tijelu i njegovim mogućnostima znamo vrlo malo te da su potrebna daljnja istraživanja.

U međuvremenu, dok znanost pokušava dokazati ono što su drevni istraživači svijesti znali intuitivno, izravnom spoznajom, mi imamo šansu promijeniti svoje treće životno razdoblje, treći Saturnov ciklus, razdoblje između šezdesete i devedesete, te ga proživjeti sasvim drugačije od nametnutog očekivanja. Umjesto starosti, bolesti i nemoći, mogli bismo dobiti puninu, emocionalnu zrelost, mentalnu bistrinu i funkcionalno, aktivno, najbolje razdoblje svog života.

***

Knjigu “59+” na hrvatskom jeziku možete nabaviti ovdje: https://www.highcastle.hr/59plus/

Ako ste izvan EU, a želite knjigu na hrvatskom jeziku, možete ju kupiti ovdje: https://books.by/adriankezele

Na slovenskom jeziku ovdje: https://www.zalozba-chiara.si/zdravje/2169-59-najboljse-sele-prihaja

Na engleskom jeziku, knjiga se može kupiti preko Amazona u tiskanom i elektroničkom izdanju: https://www.amazon.com/59-Get-ready-best-come/dp/9538370236/

Također, englesko izdanje dostupno je i ovdje: https://books.by/adriankezele

To je kratak, ali točan opis naše civilizacije u 2020. Izgubili smo povjerenje u gotovo sve. Svatko ima mišljenje o svemu, oslanjajući se na svoj vlastiti izvor (dez)informacija, odbacujući sve što je suprotno već utvrđenom čvrstom uvjerenju.

U očima raznih promatrača, Covid19 je prijetnja našem životu, ali i izmišljeno ništa. Medicinska struka će nas spasiti, ali je istodobno izvor najveće prevare svih vremena. Zavisi koga slušate.

Stojimo na oštrom rubu koji nas dijeli, stvara do sada neviđenu neravnotežu mentalnog zdravlja, ugrožava zdrav razum i onemogućava jasan uvid u stvarnost događaja oko nas.

Izgleda da je lako zaboraviti kako ljudsko tijelo, njegovo zdravlje i djelovanje nisu crno bijeli. Kada govorimo o medicini i ozdravljenju, ništa nije apsolutno ispravno ili apsolutno pogrešno. Neki postupci djeluju, a neki ne. Neki ljudi dobro reagiraju na alopatske lijekove, dok drugi moraju potražiti pomoć u tradicionalnim pristupima. Neki će se iscjeliti vjerom, a neki su osuđeni na patnju usprkos njoj.

Krutost vjerovanja u samo jedan pristup – njihov – gotovo da je bio monopol suvremene znanosti i medicine. Oni su ti koji ne žele čuti o tradicionalnim metodama liječenja i cjelovitom pristupu zdravlju. Ovih dana, alternativci uzvraćaju udarac, stvarajući globalno nepovjerenje u suvremenu znanost i farmaciju. Jesu li u pravu? Bismo li trebali odbaciti sve što je znanost postigla do sada i vratiti se natrag u zamišljeni holistični raj u kojem nam nikakav virus (koji po mišljenju nekih zapravo ne postoji) ne može naškoditi?

Nema sumnje, nešto smrdi u cijelom suvremenom zdravstvenom sustavu. Pokreće ga tržište. Što su ljudi bolesniji, to je profit veći. I to nije u redu. Takav pristup zasigurno će pokrenuti manipulaciju te nije dobar za zdravlje čovječanstva.

Sjećam se lijepe legende o tradicionalnim ajurvedskim liječnicima vedske Indije. Bili su plaćeni za zdravlje, a ne za bolest. Ako bi se netko razbolio, to je bila njihova odgovornost kao liječnika. Svaki pacijent je značio smanjenje njihove plaće. Budući da su, kao i svi drugi, željeli biti bogati i živjeti udobno, bili su motivirani da održavaju zdravlje svih ljudi na visokoj razini. Zamislite takvu motivaciju među današnjim liječnicima!

Ipak, optuživanje cijele profesije za sudjelovanje u globalnoj prevari s ciljem da se naškodi zdravlju ljudi ne samo da je previše, već je i nepravedna uvreda svim iskrenim, poštenim i plemenitim ljudima koji su posvetili svoje živote spašavanju tuđih. Njihov “grijeh” je grijeh neslušanja, grijeh zatvorenosti u samo jedan pristup, a ne grijeh zavjere.

Ako ste trenutno skloni prihvatiti tvrdnje onih koji ne vjeruju u zdravstvenu prijetnju novog koronavirusa, nemojte ponavljati tu istu pogrešku. Ako mislite da je jedina zaštita snažan imuni sustav, nažalost, činjenice se protive vašem uvjerenju. Ako preispitujete potrebu za cjepivom, da, samo naprijed, itekako je potrebno to preispitati. U tom području ima mnogo upitnika. Ali, pritom nemojte zaboraviti da su cjepiva već spasila milijune života (neizmjerno više nego su ih ugrozila). Poliomielitis je dobar primjer, na određeni način usporediv s današnjom situacijom. U 98% slučajeva poliovirus uzrokuje samo blago oboljenje, gotovo bez simptoma, ali ponekad napada živčane stanice i u manje od 1% slučajeva uzrokuje paralizu. Cjepivo je uklonilo dječju paralizu s popisa opasnih bolesti.

Međutim, glavni cilj dobre zdravstvene skrbi bi bez sumnje trebala biti preventiva putem agresivne edukacije o jačanju imunog sustava kroz odgovarajuću prehranu i način života. Alternativni i tradicionalni sustavi pružaju mnogo dublje znanje o tome nego što to čini suvremena medicina. Nažalost, također je točno da neki praktičari tih sustava sada iskorištavaju nastalu situaciju, nediskriminativno okrećući ljude protiv medicinske profesije zbog vlastite koristi (što veća zbunjenost i nepovjerenje, to će više novaca otići u njihovom smjeru).

Imajte na umu da za prosječnog čovjeka zdrav imuni sustav nije svemoguć. On ne predstavlja jamstvo da se nećete razboljeti. Kad su Europljani došli u Južnu Ameriku pobili su mnogo više starosjedilaca nenamjerno nego namjerno. Žalosna je činjenica da je 90% populacije umrlo zbog bolesti uzrokovane virusima i bakterijama koje su sa sobom donijeli Cortez, Pizarro i društvo (inače zdravi ljudi bez simptoma). Možete li zamisliti snažniji imuni sustav od onog kojeg su imali tadašnji ljudi koji su živjeli u skladu s prirodom, zemljom i nebom? Teško. Nažalost, to nije bilo dovoljno. Njihova tijela nisu bila navikla na nove viruse i masovno su umirali od, po Europskim standardima, jednostavnih bolesti s malom smrtnošću.

Prava zavjera protiv zdravlja skriva se u promoviranju jednostranih i neuravnoteženih pogleda na naš život, tijelo i stvarnost, a koji su najčešće začinjeni pretjeranom strastvenošću i uvjernošću u “svoju istinu”. Ako suvremena medicina i znanost to rade, potrebno ih je ispraviti. Ako bilo tko drugi radi to isto, gurajući nas u stanje nepovjerenja i kaosa, ugrožavajući tuđe živote, ne bi ih trebalo slušati.

Nadam se da će trenutni oštri sukob između različitih mišljenja na kraju evoluirati u šire razumijevanje ljudskoga života i zdravog življenja. Ključ je uvijek – ravnoteža. Ona je jednako vrijedna za naš osobni život kao i za opći napredak znanja.

Prije nego što nastavim, da odmah kažem kako priznajem da nisam očekivao ovakav rasplet događaja. Jednostavno nisam gledao u tom smjeru. Izgleda da je točna ona kako čovjek uči dok je živ.

Očigledno, potreban je rebalans tumačenja 2020.

Ne treba odmah odbacivati sve što je rečeno o 2020. godini. Ona bi se, unatoč svemu, mogla pokazati kao godina iznimnih postignuća. Evo zašto, a i kako.

Ponajprije, zbog kalendara se uvijek traži pristup godini kao cjelini. Kozmički ritmovi ne slijede kalendar, pa su tako prva dva mjeseca 2020. zapravo nastavak razdoblja iz 2019. (dugotrajna konjukcija Šanija i Ketua, ona rijetko opasna). Kao što sada znamo, virus je nastao negdje najesen, dakle poprilično u 2019., iako smo mi saznali za njega tek početkom godine. Gledano unatrag, mnogo je lakše “protumačiti” djelovanje kozmičkih ritmova. U vrijeme kad sam pisao analizu, o virusu se nije ništa znalo (iako je on već pripremao svoj pohod na svijet) i izgledalo je kao da smo kroz potencijalno najopasniju godinu u posljednjih pola stoljeća prošli bezbolno i lagano. U takvim okolnostima, pogled na kalasarpu (zmiju vremena) u proljeće 2020. izgledao je kao pozitivni izazov, prilika za preobrazbu hrabrih i odlučnih. Da sam analizu pisao pri kraju samog opasnog razdoblja, dakle negdje u drugom mjesecu 2020., tumačenje dolazeće kalasarpe bilo bi znatno drugačije.

Bez znanja o onome što se kuha ispod površine, tumačenje je prošlo samo s upozorenjem. Ipak, sada se moje upozorenje može iščitati sasvim drugačije. Evo što sam napisao tada, u jedanaestom mjesecu 2019.:

„Odmah u središte stvari: 2020. godina je godina kalasarpe – “zmije vremena”. Zvuči opasno? To je zato što i jest opasno. Izrazi kojima bi se mogao opisati utjecaj kalasarpe još su i “hodanje po žici iznad provalije” ili “jahanje na repu tigra”. Nisam li rekao da 2020. ima pozitivan ton? Zašto onda počinjem s provalijama, zmijama i tigrovima? Zato što govorim o prijelazu PREKO provalije, a ne o padu u nju. Govorim o buđenju energija koje spavaju u nama, a ne o ugrizima ili otrovima.”

Alas! Gledao sam predaleko i prebrzo. Već smo do sada dobili popriličnu dozu ugriza i otrova, a činjenica da smo ušli u kalasarpu s tim teretom govori da će toga biti još.

Ali, nemojte odmah klonuti duhom. Kraj kalasarpe (kraj petog mjeseca) predstavlja poklapanje astroloških činitelja s epidemiološkim predviđanjima o mogućem zauzdavanju epidemije. Vrijeme će pokazati je li to točno.

Međutim, osnovno tumačenje i dalje stoji. Kao što sam napisao tada: “Govorim o pustolovini i uzbuđenju, o volji i postignuću. Kalasarpa znači upravo to – omogućava vam iznimne doživljaje, samo ako imate hrabrosti napraviti potrebne korake.”

Zbog nevidljive opasnosti moje je tumačenje tada išlo u individualnom smjeru ocrtavajući potencijal za promjene onih koji će biti hrabri i poduzeti odlučne korake. Sada je situacija drugačija – konkretna očitovanja kozmičkih ritmova okreću nas u drugom smjeru, iako je ishod i dalje – pozitivan.

Ovo što se događa je “reset” vrijednosti, načina djelovanja i smjera kretanja za sve nas. Nitko nije previše sretan s trenutnom situacijom, ali pokušajte gledati dublje od površine.

Neki kažu da je sve ovo nepotrebno, iako to ne mogu znati, jer je virus nov. Ipak, vrlo je vjerojatno da je štetni utjecaj bolesti mnogo manji od štetnog utjecaja panike i dugoročnih posljedica ograničenja kojima smo izloženi.

Međutim, pokušajte pogledati pozitivne strane cijele priče.

Da, sigurno će biti ekonomskih posljedica ovog usporavanja. Ali, ljudi su neočekivano i neželjeno dobili vrijeme za sebe. Zašto to ne iskoristiti?

Koliko toga ima što ste htjeli napraviti, pročitati, stvoriti, a što niste stigli zbog “obaveza”? Sad će obaveza biti manje, a vremena više.

Koliko ste puta rekli da nemate vremena za obitelj i najdraže? I to vrijeme sada ste dobili.

Vidio sam satelitske snimke Kine iz kojih je jasno da je zagađenja znatno manje zbog prekida u radu nekih tvornica.

Kanali u Veneciju su čisti i u njima plivaju ribe!

After a week of lockdown… The canals in Venice are all clear and full of fishes. Kinda gives you the idea what will happen to Earth without Humans! pic.twitter.com/FVc7N8vmty

— TheSpaceAcademy.org? (@ThespaceAcad) March 17, 2020

Dupini se kreću tamo gdje ih već dugo nije bilo.

I to nakon samo desetak dana usporavanja. Zamislite kako bi Zemlja reagirala da ljudi zaustave svoje “aktivnosti” na par mjeseci ili možda godinu dana! Bi li čovječanstvo zbog toga propalo? Zasigurno ne. Promijenili bismo se, a učinili bismo ogromno dobro našem planetu.

Duhovni zakoni uvijek su isti: ako se promjena ne događa milom, dogodit će se silom. Količina sile, a stoga i količina patnje, obrnuto je proporcionalna želji i volji za promjenom.

Sasvim je sigurno da će ovi događaji ljude poučiti mnogočemu. Moguće je i da će potaknuti znanstvena otkrića o cjepivu ili lijeku (lijekovima) koja se ne bi dogodila bez svjetske ugroze. Opcije su i dalje otvorene – jer 2020., koliko god sada izgledala mračna, govori o PRIJELAZU PREKO PROVALIJE, a ne o padanju u nju.

Stoga, glavu gore. Izdržite ovo, i pripremajte se za post-virusno razdoblje.

Moji savjeti:

• ostanite doma koliko možete; ne širite virus nego stvarajte i širite dobre vibracije
• okrenite se unutra, odmorite se i redovno meditirajte
• preispitajte svoje vrijednosti, postupke i stavove
• razmislite dobro o budućnosti i o onome što želite biti i kako želite živjeti nakon što sve ovo prođe
• ne želite se vratiti natrag na “normalu”; planirajte promjenu – 2020. je i dalje godina iznimnih postignuća.

***

Iako u svakom članku, videu i knjizi o jyotishu naglašavam (i to po nekoliko puta) da se jyotish ne bavi predviđanjima, nekako ljudi uvijek očekuju “točna predviđanja”. Mene to ne zanima – zanima me djelotvorna prevencija.

U tom kontekstu želio bihjoš jednom napomenuti da preventivne mjere iz jyotisha (primjerice one koje su opisane u inspirativnom rokovniku “Putokazi 2020.” i dalje stoje. Ritmovi se nisu promijenili, pa se tako ne mijenjaju ni postupci.

Jedino što konkretna očitovanja tih ritmova mogu promijeniti jest intenzitet i učestalost preventivnih mjera. To znači, ako se pokaže da je razdoblje gore nego što je bilo za očekivati, potrebno je preventivnu mjeru umjesto jednom napraviti više puta. Ako je razdoblje bolje od očekivanog, provođenje preventivnih mjera može ga samo poboljšati.

Koliko god zajedno s vama želim da sve ovo što brže prođe, najviše želim da ljudi prihvate pouku i promijene način na koji razmišljaju i djeluju. Tek ako to učinimo, trenutna “usporavanja” i “gubici” dobit će svoj smisao i značaj.

Ostanite zdravi i mirni,

Adrian

Mnogi se ljudi začude nad time: toliko povezanosti s Indijom, toliko toga o jyotishu, meditaciji, Joga sutrama… i baš nikad Indija?

Ne znam zašto, ali tako se dogodilo: Indija je uvijek pronalazila put do mene. U mom umu nema sumnje da sam tamo proveo mnogo vremena, ali to je bilo nekada, na nekom drugom mjestu, u nekom drugom… Ha, neću nastavljati s tim jer stvari tako postaju mistične, a cijeli se život trudim objasniti da nema potrebe za time. Sve je tako jednostavno, jasno i kristalno razumno, samo ako imate otvorene oči i… gledate.

Pa sam se tako, umjesto da na materijalnoj razini pokušavam održavati nešto što pripada prošlosti, okrenuo otvaranju očiju.

Jedna od stvari koje otvaraju oči jest spoznaja da je sve međupovezano. Da biste razumjeli tu međupovezanost, najbolje je početi od povezanosti “dijelova” vlastitog života. Duh i tijelo, primjerice. Toliko su bliski da ih ponekad ne možete razlikovati. Koja je razlika između vaše misli i osjeta bola? Gdje prestaje razočaranje i potištenost, a počinju probavne smetnje ili glavobolja?

Ili, ako to okrenete na pozitivnu stranu: kako razlikovati sreću koju osjećate kad šećete pored mora od zdravih bubrega i dobrog metabolizma, bez kojih toga ne bi moglo biti? Kako razlikujete vitalne i uvježbane mišiće od radosti koju vam pruža sat vremena dobrog plesa? Ili seksa, što se toga tiče – jer i za to vam je potrebno tijelo koje stvara užitak i blaženstvo.

Živi ste i želite živjeti, zar ne? Želite uživati u životu, da budemo točniji. Ta želja, kao i sposobnost da se ona ostvari, naziva se AYU.

Energija koja održava vaš ayu, a to je vaša želja za životom, može se kvantificirati. Gotovo da se može izraziti brojkom ili… bodovima. Nazovimo ih ayusima. Ako imate mnogo ayusa, vaš je život ispunjen kretanjem, energijom, zdravljem, ali i željama i njihovim ispunjenjem.

“Što?” mogli biste se pobuniti. “Zar nemamo svi istu želju za životom? Što Adrian želi reći, da netko ima 50 bodova u životnim željama, a neko samo 14… čega, ono – ayusa?”

Nije to tako nezamislivo. Znate kako ide ona poslovica: “Zdrav čovjek ima mnogo želja, a bolestan samo jednu”. Ako ste imali tu nesreću da vas zadesi bolest koja prijeti prekidanjem vašeg boravka na ovom svijetu, onda znate kako stoje stvari. A siguran sam da ste više puta u životu osjetili onu frustraciju koja nastaje kad vas tijelo svojim stanjem spriječi u ostvarivanju nekih malih životnih zadovoljstava. “Oh, kako bi bilo slatko sad prošetati parkom – samo kad bih mogao, samo kad bi mi zdravlje dozvolilo.”

Šetnja parkom? Nije neka velika stvar, mogli biste reći. I nije, ako su vaši ayusi na broju. Ali, ako ih je malo… i dizanje iz kreveta mogao bi biti pothvat vrijedan divljenja.

Posebno zanimljiv dio ove priče jest da se svatko rađa s određenom količinom ayusa. Ne svatko s jednakom, da se razumijemo, ali ipak svatko s dovoljnom količinom za zadovoljavanje svojih potreba.

Nadalje, sudjelovanje u životu (Ha! Ovaj izraz zvuči tako zanimljivo da je šteta što nemam više prostora za objašnjavanje. Samo ću kratko reći da mnogi ljudi slabo sudjeluju u životu; više se “brane” od njega.) donosi neku vrst UBI-a (Universal Basic Income – univerzalnog osnovnog prihoda) u ayusima. Čim ste živi, svakog dana dobivate nešto s čime možete nadalje raspolagati.

I još, kao dodatak na ayuse dobivene rođenjem i stalni prihod kao “nagradu za život”, sa svakim doista dobro provedenim danom (a to znači danom ispunjenim stvaralaštvom i uživanjem) ostvarujete bonus na svoj portfolio ayusa.

Sve u svemu, svatko od nas ima mogućnost da količina ayusa s kojom raspolaže bude prilično velika. Kako ćete znati jeste li u tome uspjeli? Jednostavno: zdravi ste i sretni! To nije samo posljedica velike količine životnih bodova, nego i način da ih umnožavate. U ovom slučaju (kao i u mnogim drugima) vrijedi ona: “Tko ima, dat će mu se još i više.”

Međutim, jednako tako svaki čovjek ima mogućnost trošiti više nego što je primio; biti neoprezan, razbacivati se životnom energijom i životom samim. Ako to radite, količina ayusa ubrzano će se smanjivati. A kad se smanji do kritične točke, tijelo će se razboljeti. Ako se smanji ispod minimalne razine… vrijeme je za odlazak.

Da budem fer, na ovom mjestu moram spomenuti da postoje situacije i vrijeme kad ayusi jednostavno isteknu sami od sebe, neovisno od načina na koji živimo. Također, na drugoj strani moram spomenuti i to da legenda o besmrtnosti (neograničenom pritjecanju i posjedovanju ayusa) i dalje živi, ne samo u Indiji, nego i u suvremenoj znanosti.

Ali, to su već druge teme. Za većinu ljudi, u većini situacija današnjeg vremena važno je sačuvati svoje ayuse i, ako je ikako moguće, umnožavati ih.

Tehnike i metode koje preporučujem (poput meditacije i drugih tehnika), a koje su dobre za vaš duh, istodobno stvaraju dodatne ayuse čuju ćete prisutnost primijetiti u obliku povećane radosti i uživanja u životu. To odmah znači da će vam i zdravlje biti bolje.

Postoji, međutim, jedna cijela grana znanja nazvana po ŽIVOTU ili želji za životom. Pogađate već, to je AYURVEDA.

Ayurveda nije moje područje djelovanja. Ali, istodobno, ne samo da je povezana s jyotishem (koji jest moje područje djelovanja), nego je i osobno jako volim.

Zašto?

Pa, prije svega, zato što vam omogućava da djelujete na vrlo tanahnim razinama gdje se ayusi stvaraju. U redu, ayurveda bi vam mogla preporučiti neke postupke koji se očekuju: prehrana, vježbanje, tretmani, ljekoviti preparati, ulja, čajevi… Ali, svaki od tih postupaka bit će u skladu s vašom individualnom konstitucijom i stanjem u kojem ste sada. Također, svaki od tih postupaka bit će usklađen sa širom slikom osnovnih prirodnih zakona koji djeluju unutar vašeg tijela (doše ili metabolička načela).

Zatim, ayurveda je nježna. Da, nježna i profinjena. Toliko nježna da će vas samo izlaganje postupcima ili tretmanima na neki način uzdići iz uznemirenosti svakodnevnih aktivnosti. Ayurveda stvara ayuse. Vi investirate svoje vrijeme i energiju u njih, a zauzvrat dobivate AYU – ŽIVOT.

Sjećam se, moje prvo savjetovanje s ayurvedskim vaidyom (liječnikom), bilo je tamo negdje krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Bio sam “u cvijetu mladosti”, bez ikakvih zdravstvenih problema. Ipak sam po preporuci malo promijenio prehranu ne bih li je prilagodio osobnoj konstituciji.

Moje posljednje ayurvedsko savjetovanje bilo je prije nekoliko mjeseci. Prošlo je mnogo godina i vrijeme je učinilo svoje. Nešto ayusa je potrošeno, ali dosta je, srećom, sačuvano! Redovno pijem poseban napitak koji mi je preporučen (sam ga spravljam, uopće nije zahtjevno ni skupo), ali koristim i čajeve prema dobu godine i osobnim potrebama.

Početkom godine bio sam i na panchakarmi, posebnom tretmanu pročišćavanja koji se preporučuje kao preventiva, ali i kao tretman, ako to situacija zahtijeva.

I, da – kao što sam napisao na početku ovog teksta, nisam bio u Indiji. Ayurveda se proširila svijetom i vjerojatno možete na mnogim mjestima pronaći vrlo dobre zapadnjački obrazovane liječnike koji su se obučavali i u Ayurvedi. U ovom mojem slučaju, Indija je opet nekako našla put do mene. U Zagrebu postoji ayurvedska klinika u kojoj se uvijek nalazi barem jedan stručni ayurvedski vaidya, Indijac porijeklom i s tradicionalnim obrazovanjem iz ayurvede, pa možete biti sigurni da ćete doživjeti zanimljivo iskustvo.

Vidite, bilo bi mi drago da sačuvate svoje ayuse, jer bez njih nećete moći pratiti ono o čemu pišem i govorim; mnogi će vam svjetovi ostati zatvoreni, a to je velika šteta.

Ljudi me često pitaju što preporučujem, kakvu brigu za tijelo, kakvu preventivu? Pa eto, jedan od odgovora na ovo pitanje jest: čuvajte svoje ayuse. Zavirite u ayurvedu, istražite što vam ona može ponuditi. Siguran sam da će vam se isplatiti.

PS

NEW EARTH AYURVEDA HEALTH CENTER iz Zagreba nagradit će neke od polaznika mojeg webinara “Priča o meditaciji”, koji ću održati u četvrtak 9.11.2017. u 20:00 h.

Nekima od vas (ako ste sretne ruke, jer se radi o izvlačenju dobitnika na kraju webinara) to bi mogao biti izvrstan početni korak u svijet ayurvede. (Nagrade su: (3) paket ayurvedskih proizvoda (čajevi, eterična ulja i slično), (2) ayurvedski tretman i (1) osobno ayurvedsko savjetovanje.