U nastavku donosim prijevod na hrvatski nekih svojihodgovora. (Cjeloviti prijevod članka pokušat ću objaviti krajem ljeta.)

***

Adriane, u knjizi stoji da su iskustva i doživljaji iz Šestog kod vas prisutni već tri desetljeća. Koliko godina imaju najstariji polaznici vaših transformativnih učenja i radionica?

Ima polaznika s preko sedamdeset. Na zadnjem tečaju imali smo jednu lijepu proslavu takvih zrelih godina. Biološka je dob potpuno nebitna – zapravo, morali bismo promijeniti svoj stav o tome što znače godine. U jyotishu, životna razdoblja mjere se prema ciklusima Saturna (29,5 godina). Prvi je ciklus djetinjstvo, drugi (dakle tamo negdje od tridesete do nešto prije šezdesete) je mladost. Tek u šezdesetima počinje zrelo doba, koje traje do devedesete. I tek nakon toga možete se zvati seniorom.

Što je s početkom? Koliko godina imaju najmlađi polaznici tečaja Integralne meditacije? Kad je smisleno početi?

Teoretski, već nakon četvrte ili pete godine, zavisno od zrelosti djeteta. Međutim djecu ne treba tjerati na to, već im roditelji trebaju dati dobar primjer vlastitom praksom.

U knjizi je lijep naputak za nadobudne roditelje, da ne potiču »čarobna« iskustva Šestog u svoje djece. Šesto je knjiga za odrasle, i mjesto za odrasle, kako kažete. Znači, djecu ne smijemo stavljati na pijedestal ako im se pojavljuju »viđenja« drugačije stvarnosti koja su za njihovu dob prirodna?

U ranom djetinjstvu djeca su blaženo nesvjesna karmičkog tereta koji nose. Također su otvorenija i osjetljivija na stvarnost nego odrasli koji su se ukalupili u obrasce. Kad se kod djece jave određena iskustva koja izlaze iz tih obrazaca i okvira, uglavnom se javljaju dvije vrste reakcija. Prva je reakcija prosječnog roditelja koji ne zna ništa o tanahnim razinama stvarnosti, štoviše, ponekad se toga i plaši. Takav roditelj (većina njih) će djetetu pokušati objasniti da se radi samo o mašti, da mu se to učinilo, da se radi o snu ili nešto slično tome. Dakle, učinit će sve da okrene djetetovu pažnju na drugu stranu, na »važnije«, »konkretne« i »materijalne« stvari. Rezultat toga je da dijete s vremenom zanemari drugačija iskustva stvarnosti i ukalupi se u društveno prihvatljive okvire percepcije, razmišljanja i ponašanja.

Druga vrsta reakcija, koja se u posljednje vrijeme javlja kod roditelja izloženih »duhovnosti«, je oduševljenje, divljenje i isticanje djetetovih iskustava kao nečeg vrlo posebnog (»moje« dijete je posebno, »moje« dijete ima duhovna iskustva). Rezultat toga je zbunjenost djeteta (jer roditelj nije jedini s kojim se dijete susreće, a iskustva koja ima i koje nadobudni roditelj forsira nisu uobičajena) i, kasnije, osjećaj izdvojenosti iz društva.

Iako u vezi toga ima još puno detalja, najbolji savjet u ponašanju s djecom koja imaju neobična iskustva (viđenja, kontakte s nevidljivim »prijateljima«, osjećaje koji nadilaze okvire vremena i prostora, sjećanja koja nisu njihova, itd.), je ponašati se prema tome kao da je uobičajeno: bez odbacivanja i uvjeravanja da tome nije tako (i bez straha naravno, jer takve stvari pripadaju nevinom dječjem dobu), ali apsolutno i bez isticanja, naglašavanja i ideja da imate dijete koje je »posebno«. Neki su roditelji skloni tome, ali radi se samo o roditeljskom egu koji će u konačnici naškoditi i njima i djetetu.

Što je s ljudima koji osjećaju kao da su s »drugog planeta« i rado bi se tamo vratili? Što im preporučujete?

Preporučujem im prizemljenje. Dosta sporta, kontakta s prirodom, rad na tijelu i izbjegavanje pretjeranog razmišljanja o gomili duhovnih knjiga koje su pročitali.

Jesu li stanja svijesti jednaka dimenzijama koje spominju neki dhovni autori?

Stanja svijesti nisu dimenzije. Dimenzija postojanja ima bezbroj: onih prostornih, onih vremenskih, ali i onih za koje nemamo pojmova u našem jeziku. Dimenzije postojanja mogu biti materijalne, ali mogu biti i energetske, idejne ili samo formativne. Postoji stari izraz »loka« (od kojeg dolazi naša riječ »lokalitet« odnosno nešto što se odnosi na ovdje, a ne na tamo). Postoji bezbroj loka, i sve su dostupne u Šestom stanju svijesti. A samih stanja svijesti ima ograničen broj, točno sedam, i ne može ih biti više. Razlog zašto je tako objašnjen je u knjizi.

Slijedi li Sedmo? Ili nešto drugo?

 Knjiga o Sedmom bila bi vrlo jednostavna. Za razliku od Šestog, koje je beskonačno, Sedmo se može izraziti samo jednom riječju: Jedno. Ako nađem nekog izdavača koji će objaviti knjigu sa samo jednom riječju, napravit ćemo to, sa zadovoljstvom. ?

Trenutačno se usmjeravam na objavljivanje još jednog online tečaja pod nazivom »Karmičke petlje« unutar kojeg će biti preko 5 sati novog, do sada neobjavljenog NLF čitanja. Također, u jedanaestom mjesecu planiram na Rogli provesti iznimno zanimljivu radionicu povezanu s knjigom »Šesto« pod nazivom »Kvantna empatija«. Za tu radionicu nema uvjeta u smislu prethodnog iskustva, tako da su svi dobrodošli.

Ovo je prijevod izvornog teksta intervjua (moguće su manje razlike u odnosu na objavljeni tekst). Ilustracije u tekstu: Adrian Kezele (nisu dio članka u reviji “Obrazi”)

***

Kada ste si vi prvi put postavili pitanje TKO SAM? I kakav je odgovor danas?

Negdje tamo u ranoj mladosti, prije trinaeste. ?

Odgovor je danas isti kao i onda: svijest jest, a »ja« baš i nisam. ?

Između ostalog istražujete svijest. Što je svijest?

Nema odgovora na to pitanje. Ne možete izići izvan svijesti da biste definirali svijest nečim drugim.

S druge strane, svi znaju odgovor na to pitanje: svijest je ono što ste vi. Svijest jest i ona JEDINO jest. Sve što doživljavate samo je i jedino svijest. Ako vam se čini da ima nečeg drugog, to je najvjerojatnije iluzija.

Što je iluzija? Kako se osloboditi iluzija i doživjeti viša stanja svijesti?

Iluzija je suprotnost istini ili stvarnosti. Kad nešto izgleda na jedan način, a zapravo je drugačije, to je iluzija. Većina onoga što ljudi danas vide i doživljavaju je iluzija. Nije onakvo kakvo izgleda da jest.

Ali, maločas sam vam rekao da je sve što doživljavate svijest, a to znači da je i iluzija dio svijesti. U toj se činjenici nalazi ključ za dekonstrukciju iluzije. Ne treba vam ništa osim svijesti da biste to učinili.

»Viša stanja svijesti« samo su učeni naziv za doživljaj stvarnosti kakva jest.

Na pitanje »kako« to napraviti, odgovorio sam u više od pedeset napisanih knjiga ? tako da ću teško nešto tome dodati u kratkom razgovoru. Tehnike koje poučavam rezultat su cjeloživotnog proučavanja svijesti i iskustva koje je iz toga proizašlo.

Što je istinska SLOBODA?

Istinsku slobodu prosječni ljudi zapravo ne žele, jer volimo svoju sigurnost i predvidljivost. Kad bismo se kojim slučajem našli u situaciji istinske slobode, vjerojatno bismo se uplašili svojih vlastitih misli i postupaka. Bili bi nepredvidljivi, iznenađujući i sasvim izvan okvira.

Ipak, istinska sloboda je sudbina svakog čovjeka. Negdje iznutra, koliko god da je se trenutno bojimo, težimo upravo tome. Sloboda je osnovna značajka svijesti, a mi smo svjesna bića.

»Viša stanja svijesti«, osim što nam daju uvid u stvarnost kakva jest, uvijek su praćena i nastupom povećane, a ponekad i apsolutne slobode.

Osnovali ste Duhovnu akademiju, u sklopu koje zajedno sa suradnicima poučavate Integralnu meditaciju. Kakva je to meditacija?

Jednostavna, prirodna, laka i djelotvorna. Na vikend-tečaju možete naučiti praksu koju zatim provodite samostalno cijeli život. Izravni rezultat je uklanjanje stresa i smirenost duha, međutim dugoročni su učinci mnogo veći i širi. Integralna meditacija je od samog početka potpuno individualizirana i strukturirana tako da redovne praktikante vodi do viših stanja svijesti.

Većina ljudi očito ne zna što je ljubav, jer inače ne bi bilo toliko rastava, ljubomore, posesivnosti, ovisnosti… Ljubav očito izjednačavamo sa zadovoljavanjem svojih potreba. Vi kažete da to nije ljubav. Zašto?

Potreba traži, ljubav daje. Potreba je sebična, ljubav je empatična. Potreba je materijalna i ograničena, ljubav je kvantna i slobodna.

Moram priznati da ni meni nije ponekad jasno kako su ljudi uspjeli zamijeniti te dvije stvari koje se nalaze na drugom kraju spektra. Vjerojatni razlog je taj što smo toliko usmjereni na sebe. Suvremena duhovnost u tome ne pomaže. Upravo suprotno, većinom produbljuje osjećaj centraliziranosti i stvara uvjerenje da smo mi u središtu svemira. A nikad nitko nije u središtu svemira. Oni koji tako misle, samo su zavedeni dubokim, često skrivenim i prikrivenim egoizmom.

Ljubav nije nešto što nam pripada, već mi pripadamo ljubavi. Nastali smo iz nje, u njoj živimo, bez nje umiremo (iako se može činiti da smo i dalje živi).

Tvrdite da su ljubomora i posesivnost naučeni. Kako to objašnjavate?

Ne tvrdim da su posesivnost i ljubomora naučeni. Oni su rezultat prirodnog instinkta nesvjesnog i nerazvijenog stvorenja. UČENJE je ono što nam omogućava savladavanje tih »nižih« poriva. To se inače naziva socijalizacija. Da nismo naučili da je dijeliti s drugima bolje nego držati za sebe, nikad se ne bismo razvili kao ljudska bića. Ako na individualnoj razini netko ne nauči kako je bolje dijeliti i surađivati nego biti posesivan i ljubomoran, kao odraslog ćemo ga smatrati sociopatom ili čak psihopatom.

Problem je u tome što se socijalizacija prihvaća i odvija na svim razinama osim u području romantične ljubavi, odnosno partnerskih odnosa. Na svim drugim mjestima UČIMO kako je bolje dijeliti nego držati za sebe, jedino u tom području idemo u suprotnom smjeru pa se posesivnost i ljubomora njeguju i čuvaju kao da su posebno vrijedni. A zapravo su atavizam – ostatak primitivnih nagona koje smo trebali ostaviti u prošlosti.

Rekli ste »Ako nekoga volite, a ne znate zašto, to je prava ljubav. Što je zapravo čista LJUBAV? Kakvo je iskustvo čiste ljubavi?

Takvo kakvo ste opisali. ? Ljubav ne traži razloge i opravdanja. Ljubav ne traži ništa. Ona samo daje. Ne pitate što tu ima za vas, već što možete dati da bi onaj koga volite bio sretan. Njegova ili njena sreća je i vaša sreća.

Da se vratimo malo na početak razgovora – tako nešto nije moguće bez barem djelomičnog iskustva kvantne empatije. Čista ljubav istodobno je i čista kvantna empatija.

U svojoj knjizi »Ljubav – više nije previše« između ostalog pišete da trebamo otvoreno razgovarati o nečemu što je odavno dio naših života, ali to odbijamo i zanemarujemo: višeljublje. Što je odgovorno višeljublje?

Većina ljudi po prirodi je višeljubna. Većina ljudi to nikad neće priznati jer, kad bi to učinili, njihov partner bi bio povrijeđen i odnos bi došao u pitanje. Zbog toga većina ljudi vara svoje partnere. Neki to čine tjelesno, seksualno, a neki samo emocionalno (što je za neke ljude gora prevara od tjelesne prevare). Takvo ponašanje je neodgovorno i proizlazi iz prirodne višeljubnosti koja je suočena s društvenim normama i pravilima, te začinjena osobnom nezrelošću.

Odgovorno višeljublje je priznavanje vlastite sposobnosti da imamo odnose s više ljudi istodobno. Ponajprije to moramo znati mi sami, a onda i svi naši partneri. U takvoj situaciji nema prevara, sve je dogovor i stvar svjesnog pristanka.

Odgovorno višeljublje nije alternativa jednoljublju. Jednoljublje, ako je netko doista takav, je način na koji se gradi odnos. Odgovorno višeljublje je alternativa prevarama, ljubomori, obiteljskim tragedijama, pretjeranim ljubavnim dramama, razvodima i svim onim popratnim pojavama kojima svjedočimo u ljudskim odnosima.

Također, jednoljublje i višeljublje nisu izbor – slično kao što ni homoseksualna ili heteroseksualna orijentacija nisu izbor. Radi se našoj naravi – takvi smo kakvi smo i to se ne može promijeniti. Ako ste višeljubni (većina jest), nikakva vas pravila neće natjerati da postanete jednoljubni. Ako ste jednoljubni (mali broj ljudi jest), nikakvi eksperimenti i iskustva neće vas okrenuti na drugu stranu.

Možete birati jedino između odgovornog i neodgovornog ponašanja, to je sve.

Zašto se još ne usudimo priznati višeljublje i javno ga živjeti?

Pravila i društvene norme određuju naš život. Probajte hodati suprotno od struje i ponašati se drugačije od većine. Na sebe ćete privući bijes mnogih ljudi, društvenih i moralnih dušebrižnika, malih i velikih psiholoških diktatora i navodnih autoriteta.

Za tako što treba vremena. Tek smo na početku naše društvene evolucije.

Međutim, svatko od nas je ipak gospodar svog privatnog života. U tom smislu, već sada možemo živjeti slobodno i istinito.

Seksualnost je dio života, ali o njoj nam je neugodno pričati, a kamoli da bi se o tome educirali. Zašto je važno iskreno govoriti o seksualnosti i učiti o njoj?

To je još jedno područje života koje je stavljeno u neobičnu situaciju frustracije: s jedne strane je istaknuto i sveprisutno, s druge strane je zabranjeno i tabuizirano.

Seksualnost je najdublji način komunikacije među ljudima. Koliko je to važno, govori činjenica da se kvantna empatija često javlja i razvija upravo u tom području. Kad se povežete s nekim na razini snažnog tjelesnog užitka, prijenos svijesti iz jednog tijela u drugo mnogo je lakši. Ukoliko se ne zbližimo sa svojom seksualnošću i ne oslobodimo se u tom pogledu, neće biti ništa od kvantne empatije.

Smrt je tema koja kod mnogih stvara strah. Smrt izjednačavamo s patnjom. Kažete da je potrebno pogledati smrti u oči i tako shvatiti značenje života. Što je dakle smrt?

Što se mene tiče, ništa posebno. ? Jedna stepenica na putu. Jedna preobrazba od mnogo njih. Smrt tijela je mnogo manje značajna od drugih, unutarnjih preobrazbi koje uključuju duh, osjećaje, stavove i svijest u cjelini. U tom smislu, svatko od nas umire stotinama puta prije nego što umre tijelo.

I rađa se jednako tako stotinama puta.

Što se događa s našom svijesti prije nego što umremo?

Što se događa s vašom sviješću prije nego što zaspite? Što se događa sa sviješću prije nego što se probudite?

Odgovor je jednostavan – ništa. Ništa se posebno ne događa. Svijest je svijest.

A opet, smrt je iskustvo u kojem će nestati sve na što se većina ljudi sada oslanja. Zato se ljudi toga boje – jer nisu na vrijeme izgubili svoju vezanost za površne i nevažne stvari.

Jednom kad to izgubite za života, kad ostane samo ono što je bitno, više se ne bojite smrti.

Kažemo da svijet ostaje na mladima. Pratite li ih? Njihov način razmišljanja i djelovanja? Jesu li osvješteniji, opušteniji, iskreniji?

Ah. Biološka mladost me ne impresionira. Mladost duha je ono što je bitno.

Često mi se dogodi da mi netko kaže kako je prestar za, primjerice, razumijevanje nekih tehnoloških novotarija, a onda se ispostavi da je ta osoba biološki mlađa od mene!

No, što se tiče novih generacija, one će se zasigurno suočavati s većim izazovima nego mi, jer svijet ulazi u fazu drastične polarizacije. Također, trebat će im snage da pronađu prave vrijednosti u šumi površinskih zabava i osjetilne i mentalne buke.

Ne zavidim im na tome, ali to je njihov život. Morat će ga proživjeti najbolje što znaju. Volio bih da mogu pomoći u tome. Valjda će nešto ostati u knjigama i za njih.

Ovo je prijevod izvornog teksta intervjua (moguće su manje razlike u odnosu na objavljeni tekst). Ilustracije u tekstu: Adrian Kezele (nisu dio članka u reviji “Obrazi”)

***

Gospodine Kezele, proljeće je tu. Je li vam to najdraže godišnje doba? Kako najradije provodite vrijeme u proljeće?

Najdraže mi je ipak ljeto, a proljeće je uvod u njega. Provodim mnogo vremena u prirodi, to me osvježava i energizira.

Svoj život posvetili ste istraživanju svijesti i duhovnih znanja. Koja je spoznaja do sada bila najdragocjenija i najviše oslobađajuća?

Ne radi se toliko o spoznajama koliko o iskustvu. A iskustva, kad ih opisujete riječima, uvijek izgube nešto od svoje vrijednosti. Najdragocjenije iskustvo, ono kojem nema alternative i koje predstavlja osnovu svega, je iskustvo potpuno smirenog stanja »čiste svijesti«. Bez toga, sve drugo su kule u zraku.

Često ste u Sloveniji. Kako doživljavate naše ljude i krajeve? Jesmo li drugačiji nego Hrvati?

Ljudi su posvuda ljudi i ono što je bitno, što nam je zajedničko, to se ne mijenja. Detalji… to da. Trenutačno, Slovenci su otvoreniji, spremniji za istraživanje i nekako širi u pogledima na svijet. Međutim, tijekom desetljeća svjedočio sam  promjenama i oscilacijama u »lokalnoj svijesti«, pa se i ovo što je sada u budućnosti može promijeniti.

Slovenci poštuju vaš rad i znanje, pa su vaša predavanja i radionice u Sloveniji dobro posjećene. I mnogobrojne knjige rado se čitaju. Očito smo otvoreni za nova znanja i uvide. Je li to dobro za naš suživot u budućnosti?

Naravno. Iako, mislim da je suživot uvijek bio dobar, i da će u budućnosti biti još i bolji.

Zahvalan sam na dobrodošlici i prihvaćanju. Osjećam to kao duboku povezanost i ljubav. Osim s ljudima, jako se dobro slažem s vašim planinama i prirodom općenito. Obožavam Sloveniju i uživam u njoj neovisno od radionica i predavanja.

Živimo u svijetu društvenih kriza, ratova, stresa, pohlepe, krivnje, otuđenosti i osobnih problema. Što radimo pogrešno?

Dijelimo se, povlačimo crte i granice. Prije toga se poistovjećujemo s površnim znakovima pripadnosti. To radimo na osobnoj razini, ali jednako tako i na kolektivnoj. Tražimo mjesto kojem pripadamo, kao da ovaj planet nije dovoljan; kao da Majka Zemlja ne voli svoju djecu jednako. Svoj identitet zasnivamo na pripadnosti nekoj skupini, kao da nije dovoljno to što smo svjesna bića. Dijelimo stvarnost na »moju« i »njihovu«, a svijet na »nas« i »njih«. To je ono što radimo pogrešno.

Tako smo naučili; odrasli smo u takvom svjetonazoru. Krize kroz koje prolazimo, a posebice polarizacija svijeta, koja ide prema svom vrhuncu, posljedica su takvog mentalnog sklopa. Tako dugo dok postoje »oni« koji su na drugoj strani od »nas«, situacija će biti sve gora.

Međutim, promjenu ne možete pokrenuti uvjerenjima, razmišljanjem, politikom i društvenim pokretima. Promjena dolazi iz osnovnog iskustva stvarnosti. Naše osnovno iskustvo, ono na koje se oslanjamo, rezultira podjelom svijeta na nas i njih. Sukobi su neizbježni. Kad bi naše osnovno iskustvo stvarnosti bilo sjedinjujuće, zasnovano na povezanosti, svega toga bi nestalo.

Istraživali ste kulturu Stare Europe u kojoj ljudi nisu poznavali rat, društvenu hijerarhiju i nejednakost među spolovima. Kako je to moguće? Spominjali ste zrcalne neurone…

Gledajući na situaciju u svijetu, također i na povijest naše civilizacije (koja je povijest ratova), mnogi dolaze do pogrešnog zaključka da se radi o »prirodi« čovjeka. Takvi smo, kažu oni, nasilni i sebični. Ne može društvo biti drugačije.

Međutim, društvo jest bilo drugačije u dugom razdoblju od gotovo sedam tisuća godina (10000-3000 godina p.n.e.). Fascinantno je što sve znamo o tom razdoblju, a uspješno zanemarujemo njegovu pouku. Društvo bez ratova, vojske, društvenih razlika i hijerarhije. Nemoguće, reći će mnogi. A ipak je bilo moguće.

Odgovor na pitanje kako je to moguće leži u drugačijem doživljaju stvarnosti. A on se, neurološki gledano, zasniva na aktivnim zrcalnim neuronima. Iza tog pomalo znanstvenog naziva krije se jedna od najvažnijih ljudskih značajki: empatija.

Kažete da su stanovnici Stare Europe živjeli bitno drugačije zbog duhovne odnosno kvantne empatije. Što je to? Zašto je danas više nema?

»Kvantna empatija« je naziv koji koristim da bih opisao razliku između uobičajene empatije (kognitivne i emocionalne), koju svi ljudi poznaju (iako je različito doživljavaju i primjenjuju), i empatije koja je u potpunosti razvijena te omogućava »kvantne« učinke na svakodnevnoj razini. Radi se o sposobnosti potpunog prenošenja ili povezivanja svijesti između dvoje ili više ljudskih bića (odnosno bilo kojih svjesnih bića).

Kad razumijete drugog čovjeka, njegove stavove i mišljenja, aktivirala vam se kognitivna empatija. Kad suosjećate s patnjom drugih ljudi, aktivirala vam se emocionalna empatija. Obje su vrste empatija važne za život ljudi, posebice onaj društveni. Kvantna empatija znatno je rjeđa, a radi se o iskustvu prijelaza svijesti iz jednog tijela u drugo. Doslovce doživljavate »qualiju« drugog čovjeka – doživljavate ono što doživljava ona ili on. Takva se iskustva obično javljaju kod onih koji istražuju područje duhovnosti, ili općenito praktične metode razvoja svijesti.

Kvantna empatija je ono što nedostaje današnjem čovjeku. Kad bi je bilo više, promijenio bi se naš osnovni doživljaj stvarnosti, a to bi uklonilo temelj razlika, sukoba, iskorištavanja i uništavanja. U kvantnoj empatiji takvi su postupci nemogući jer ono što radite drugim ljudima doslovce radite sebi, budući da osjećate sve što osjećaju drugi.

U jednom razdoblju svoje povijesti sigurno smo to imali, jer inače kultura i civilizacija Stare Europe ne bi bila moguća. Izgubili smo kontakt s tom sposobnošću u trenutku nastanka patrijarhalne ratničke civilizacije čiji smo mi potomci.

Naglašavate da bi svijet morale voditi žene. Zašto?

Tijekom naše krvave prošlosti, žene su bile i ostale čuvarice empatije. Žensko načelo u sebi je čuvalo sjeme sposobnosti koje nas može spasiti u budućnosti.

Inače, važno je napomenuti da aktivacija zrcalnih neurona nije stvar roda ili spola, nije stvar genetike ni nekih drugih »ženskih« materijalnih činitelja. Radi se o nečemu što je naučeno i društveno njegovano. Drugim riječima, muškarci jednako tako mogu biti »kvantno empatični«.

Ali, stvar je u tome da su u ovom trenutku žene bolji kandidati za tako nešto. Njima su doista zrcalni neuroni aktivniji nego kod prosječnog muškarca.

Dakle, kad gledate koja je populacija pogodnija i bolja za funkcije upravljanja društvom, onda je odgovor jasan: to su žene.

Ženska moć je moć zaštite ljudskosti, moć suosjećanja, empatije i ljubavi. Kako je ponovno probuditi?

Na društvenoj razini trebali bismo, redom:

• Povećati svjesnost o ulozi suradnje, a posebice empatije u razvoju čovječanstva
• Značajno povećati naglasak na razvoju empatije u odgojno-obrazovnom sustavu
• Intenzivirati istraživanja objektivnih pokazatelja razvoja zrcalnih neurona
• Prepustiti upravljanje društvom onima za koje znamo da je vjerojatnost aktivnih zrcalnih neurona veća (ženama).

Na individualnoj razini, svatko od nas može učiniti mnogo, i iskustveno se približiti situaciji »kvantne empatije«. U tome pomažu razne tehnike, a izdvajam sljedeće: iskustvo čiste svijesti (primjerice, Integralna meditacija); korištenje posebnih formativnih obrazaca u obliku labirinata; zatim, dobro strukturirano kretanje i određena vrsta plesnih pokreta, kao što je to slučaj u posebnom plesu koji se naziva NuDanza.

Tehnike razvoja kvantne empatije mogu biti različite, a pozvao bih čitatelje da nam se pridruže u jednom takvom istraživanju u jedanaestom mjesecu na Rogli, gdje ću voditi radionicu kvantne empatije.

***

Povodom “epidemije” masovnog pucanja i nasilja u regiji (koje se može dogoditi jedino u slučaju gotovo poptunog odustva empatije), a u skladu s idejom o empatiji kao ženskoj značajci, tekstu gore dodajem očiglednu statistiku o takvim događajima do četvrtog mjeseca 2023. Ovo je statistikla iz US, ali zasigurno nema bitnih razlika u odnosu na druge dijelove svijeta. Počinitelji su u 97% slučajeva muškog spola.

TAJNA ŽENSKE MOĆI – duhovna empatija

predavanje i proslava Dana žena, Maribor

Kratki intervju za Večer

***

Jesu li žene svjesne svoje moći?

Neke da, neke ne. Međutim, čak i one žene koje su je svjesne, često ne znaju kako je upotrijebiti u okolnostima današnjeg života.

To je zato što je ženska moć malo drugačija od uobičajene predstave o moći kao o kontroli, snazi naređivanja ili ostvarenja ciljeva. Radi se o moći koja je spojena s mudrošću djelovanja i koja ne gleda samo svoje ciljeve. Ženska moć je moć čuvanja ljudskosti, moć suosjećanja, empatije i ljubavi. Buđenje ženske moći nije samo zadovoljstvo i cilj žene, već je u ovom trenutku nužnost koja je prijeko potrebna svijetu.

Na predavanju ću objasniti neke vrlo zanimljive spoznaje iz područja znanosti o razlikama između žena i muškaraca u smislu sjedišta “moći” o kojoj govorim. Naravno, proširit ću to sa spoznajama iz duhovnosti koje u ovom trenutku mogu poslužiti kao ideal i putokaz za smjer u kojem je potrebno gledati.

Kada i zašto smo “zaboravile” na nju odnosno izgubvile dodir s njom?

Današnja predstava o moći nametnuta je vladavinom muškaraca. Nažalost, i dalje živimo u nekoj vrsti patrijarhata. Žene se i dalje bore za svoja prava i često se smatraju manje vrijednima. Zbog toga se žele dokazati imitacijom muškaraca – pokušavaju na njihov način dokazati svoju vrijednost.

Rekao bih da je cijelo čovječanstvo izgubilo dodir s tom moći još prije nekoliko tisuća godina, u trenucima kad je začeta naša civilizacija zasnovana na sili, prevlasti, osvajanju i ratu. To je bio trenutak kad su se pojavili ljudi koji su, da bi preživjeli, bili prisiljeni odreći se unutarnje povezanosti s drugim ljudima – osjećaja koji danas zovemo empatija. Prije ovoga što mi danas poznajemo kao društvo, postojale su civilizacije koje su svoje postojanje zasnivale na drugačijim načelima. I o tome ću govoriti na predavanju. Radi se o kulturi Stare Europe, čiji simbol je bila Boginja, dakle žensko načelo. Važno je napomenuti da je tada to načelo bilo živo i u ženama i u muškarcima. Kad je došlo do promjene, muškarci su preuzeli ulogu ratnika, vojskovođa i vladara. Žene su ostale u drugom planu, međutim u njima su istodobno ostala sačuvana stara znanja , gotovo na razini neurona.

Žene dakle nikad nisu prestale biti u dodiru s tom moći, ali je ona bila potisnuta i zaboravljena.

Zašto je dobro ponovo je probuditi?

Ponajprije, zbog žena samih. Njihova unutarnja Boginja spava i ne može se izraziti do kraja. To je osjećaj kao da imate krila, a netko vam ih je svezao za leđa i ne možete poletjeti.

Druga stvar, a to mislim doslovce, sudbina svijeta ovisi o buđenju ženskog načela. Svijet nasilja u koji smo se upleli prije mnogo tisuća godina na početku civilizacije potpuno je isti danas, kao i tada. Međutim, danas nas je mnogo više, a tehnologija omogućava uporabu sredstava masovnog uništenja.

Žene su čuvarice rješenja, samo ako bi im se dopustilo da preuzmu stvar u svoje ruke. Muškarci bi za sada trebali zakoračiti u stranu i učiti od žena kako upravljati svijetom drugačije.

I kakva će onda biti “probuđena” žena?

Probuđena žena je utjelovljenje Boginje. Sigurna u sebe, zdrava i lijepa, potpuno svjesna da u svojim rukama drži uzde svog života ali i sudbinu svijeta.

Probuđenu ženu neće zbuniti stanje današnjeg svijeta niti će pokušavati djelovati na dosadašnji način. Njen put je put ratnice ljubavi, boginje suosjećanja i svećenice promjene.

Kako NuDanza pomaže kod buđenja te moći?

Na predavanju ću govoriti o nekima od metoda buđenja i razvoja ženskog načela. Osim povjerenja u srce i intuiciju, postoje i vježbe koje svakoj ženi, ali i muškarcu, mogu otvoriti put do buđenja skladne unutarnje moći povezane s mudrošću. Primjerice, govorit ću (i pokazati) neke od labirinata, geometrijskih obrazaca koji imaju tu funkciju.

NuDanza je, međutim, posebna priča. Radi se o duhovnom plesu čiji je cilj povezati pokrete i osjećaje s elementima prirode, ali na način da se aktiviraju takozvani zrcalni neuroni, neurološka osnova empatije.

Nakon mojeg predavanja, posljednjih pola sata druženja publika će imati priliku uživati u plesnom iskustvu NuDanze (obucite se udobno, može trenirka) koje će voditi iskusna učiteljica NuDanze, Emina Ahmetović.

***

Spodbuda za ta pogovor je ravnokar izdan slovenski prevod dela Adriana Kezeleta iz leta 2010 – Ljubezen, več ni preveč. In napoved izida novih Kažipotov, njegovega čisto posebnega vodnika skozi prihajajoče leto. In morda je bila vmes še kakšna igra planetov, ki so že od vekomaj vekov vedeli, da bo nastal ta intervju. ? O svetlobi, ki nam jo omogoča razbirati ples planetov, džjotišu, ve veliko prav Adrian, saj se z vzhodno astrologijo, to nosilko odgovorov iz pradavnine prihodnosti in večnega sedanjega trenutja ukvarja že … neizmerljivo veliko časa. Ki ga pa tako ali tako sploh ni.

Spisali ste blizu 50 knjig. Več kot eno na leto v času odraslega življenja Za cel avtobus. Poznate vse kot dobre prijatelje, ljubimke, ali je kakšna malce pozabljena – in katera je najbolj živa zdajle?

Iako smo se ponekad malo vraćali unatrag, ili zavrtjeli u krug kao u nekom plesu, knjige su uglavnom rasle sa mnom. One koju su došle nedavno, sjede na ramenima prethodnih. Zadnju »trilogiju« (Uklanjanje faktora karme, Proboj i Viveka) smatram vrhuncem svog rada.

Ste eden prvih avtorjev, ki kombinira beletristiko in spiritualno literaturo s kriptovalutami. Kaj je bila iniciacija pri tem?

Za mene je istraživanje duhovnosti avangardni uzlet duha. Tehnologija je dio toga. Bio sam i jedan od prvih koji je kombinirao duhovnu literaturu s internetom. ? Tamo negdje početkom devedesetih shvatili smo da sam imao svoju web-stranicu prije Deepaka Chopre! ? To sad zvuči pomalo smiješno, ali u to vrijeme ljudima je bilo teško zamisliti da će se knjige prodavati online, ili da će neki tečaj pohađati ispred svog kompjutera.

U ovom  trenutku većina ljudi ne shvaća da je kriptotehnologija mnogo više od financijskog proizvoda. Radi se o tehnološkoj revoluciji jednakoj, pa možda i većoj od interneta. Web3 koji dolazi rješava goruća pitanja identifikacije, privatnosti, zlouporabe podataka, intelektualnog vlasništva i mnogo čega drugog. Ona također omogućava decentralizirano organiziranje praktično svega, od interesnih skupina, preko poduzeća pa do država. Svijet je u krizi i svima se čini da idemo nizbrdo, ali ja sam odavno naučio da pažnju treba usmjeriti prema vizijama, a ne prema problemima. Dolazak decentraliziranog novca (kriptovaluta) najava je vizije sasvim drugačijeg društva u kojem klasični novac prestaje stvarati hijerarhijske financijske strukture. Trebat će vremena da ljudi to shvate i prihvate, ali to je samo razlog za moju podršku novim idejama.

Što se tiče konkretnih postupaka, moja knjiga Šitala Devi, izišla početkom godine (2022.), prvi je izdavački projekt koji povezuje vlasništvo nad knjigom i NFT. Prvi je u regiji, to je sigurno, a zapravo nemam informacije je li netko u svijetu to napravio, pa je moguće da je i globalno prvi. Prije par mjeseci to sam napravio i s engleskim izdanjem knjige »Viveka – the Voice of Inner Guru« koja je objavljena u cijelosti preko platforme Mirror i tokenizirana u obliku spisateljskih NFT-ova. Napominjem da i jedan i drugi projekt u sebi nose sjeme drugačijeg odnosa čitatelja i autora. Ponajprije, sadržaj knjiga je besplatno dostupan (i Šitalu Devi, na hrvatskom i slovenskom, te Viveku na engleskom, možete pročitati besplatno), a čitatelj zatim odlučuje hoće li nagraditi autora (i sebe) kupovinom NFT-a koji služi kao dokaz vlasništva ili kao izraz podrške.

Je to prihodnost – ker slišimo veliko groženj, da se bo denarni trg sesul. Kaj pravijo planeti, kdaj bo to? (namenoma vprašam tako – narobe ? )

Problem s trenutnim financijskim sustavom je centralizacija. Kontrola nad novcem omogućava kontrolu nad ljudima. I bez potrebe za zloćudnim zavjerama, trenutni financijski sustav stvara financijsku piramidu (mali broj ljudi posjeduje većinu bogatstva). To je više-manje svima jasno. Ono što ljudima uglavnom nije jasno, posebice »borcima protiv sustava«, je da će SVAKI novi društveni sustav (da ne kažem poredak) trebati novac. A novac je do sada bio samo jedne vrste – onaj koji izdaje centralna vlast. Možete promijeniti ideologiju, možete kazniti krivce, možete napraviti društvenu revoluciju, okrenuti se moralnim, religioznim ili tradicionalnim vrijednostima… sve to možete napraviti i nećete promijeniti ama baš ništa, ako niste promijenili novac.

Stoga, što god da se dogodilo svijetu u budućnosti, ako novac ostane isti kao što je i bio, zavrtjet ćemo se ukrug i nakone jedne financijske elite, doći će druga. Zato je promjena naravi novca jedna od najvažnijih zamisli koje su se dogodile čovječanstvu, rekao bih ne od interneta, nego možda sve tamo od kotača ili vatre.

Ako me pitate za planete, oni već odavno, još od 2012., govore ljudima da PROMIJENE način na koji žive. Ne govore im da upiru prstom u »one« koji su krivi za ovo ili ono; ne govore im da umjesto jednih na tron postave druge. Govore im o suštinskoj promjeni – kako unutar svijesti, tako i unutar najkonkretnije i najmaterijalnije ekonomske nužnosti, a to je novac.

Slušaju li ih ljudi ili ne, to je sasvim drugo pitanje.

Smo bolj aktivni v vstopanju v ta svet ‘vaših’ kriptovalut Slovenci ali Hrvatje?

Sva sreća, kriptovalute nisu moje niti su ičije. One su pravi pravcati demokratski narodni novac (ne treba obraćati pažnju na njihove dječje bolesti, to će se riješiti s vremenom). »Moji« Hrvati su ok, ali »moji« Slovenci su još bolji! Relativno gledano, i jedni i drugi su u svjetskom vrhu. Nedavno je izišla analiza spremnosti pojedinih država (i njihovih građana) za primjenu kriptovaluta. (https://cryptohead.com/crypto-ready-index/) Hrvatska je na trinaestom, Slovenija na sedmom mjestu u svijetu. I jedno i drugo je odlično (ostavili smo iza sebe mnoge razvijene europske zemlje poput Nizozemske, Belgije ili Finske)!

***

Kaj vas je iniciiralo v svetove, iz katerih nam govorite skozi knjige in delavnice – in kdaj?

Ne znam odgovor na pitanje »što«, jer se interes jednostavno dogodio, još tamo u ranoj dječačkoj dobi od 13 godina. Vjerojatno i ranije, ali tada, s trinaest, osvijestio sam što me zanima i čemu ću posvetiti svoj život.

Ste kdaj kakšnemu otroku razložili, kako vam ‘narekuje’ Ganeš? Tudi če ne, dajte zdaj nam, preprosto in jasno, prosim.

Recimo da živite u svijetu slijepih za boje a vi ste jedan od rijetkih koji boje vidi. I sad vas novinar zatraži da mu jednostavno i jasno objasnite kako vi to vidite te boje?! ?

Sve što mogu reći je da u onome što vidi prosječan čovjek, ponekad vidim više, drugačije, nijansiranije.

Djetetu bih govorio o snovima i mašti, a odraslom čovjeku o mitovima i pričama. Upravo to i radim.

S čim ste dozoreli za prijateljstvo z Ganešem, s čim lahko vsakdo med nami?

Prijateljstvo nikad nije nagrada. To nije nešto što se može zaslužiti nekim naporom. Ono ovisi jedino i isključivo o drugoj strani. To vrijedi za sva prijateljstva, pa tako i Ganešovo. Nije to neki nivo u utrci uzbrdo. To je jednostavno – prijateljstvo.

Zdi se kot potegavščina, a menda če se 72x na dan potegnemo za ušesni mečici, imamo več možnosti za to tudi mi?

Nemate. Posebice ne ako to shvatite kao neku vrst »magičnog« trika ili prizivanja. Radi se o simbolici utkanoj u priču i mit. Ljudi ne slušaju dovoljno. Jako mnogo pričaju, usmjereni su na sebe, sve mjere prema sebi i ne čuju što im svemir govori.

Ako shvatite simboliku, potezanje (ili masiranje ušnih resica – kojim se, doduše, mogu podražiti određeni živčani putovi) samo je izraz tog shvaćanja.

Ako doista želite vidjeti više od svijeta koji vas okružuje, jedina prava metoda je razvoj viših stanja svijesti. Počnite s Integralnom meditacijom i nakon toga, ako vam odgovara, naprednim programima poput Ubrzanja ili Aktivacije.

Ganeš je božanstvo za vse sorte, predvsem pa ureja zadeve tam, kjer še sploh ni problemov, torej reši težavo, še preden se je pojavila ?) Ali pa nam nastavi ovire, da se zavemo celostnosti situacije. Med drugim. Kdaj ste ga imeli nazadnje v čisto pravi avdienci?

Knjiga Šitala Devi nastala je nakon jedne takve »audijencije« početkom dvanaestog mjeseca prošle godine. Radi se o legendi, ali povijesnim činjenicama kojih nisam bio svjestan do tog trenutka. Zadnjih su nam godina virusi zadali prilično problema, a prijepor oko cijepljenja razdvojio je svjetove u kojima žive ljudi. Sadržaj Šitale Devi nije dobro legao antivakserima jer, kako izgleda, indijski vaidje su se cijepljenjem borili protiv virusa prije pet tisuća godina. Također, priča o nastanku virusa vrlo je zanimljiva, što opet nije dobro leglo onima koji tvrde da virusi ne postoje.

A indijski tradicionalni zdravilci niso bili in niso del farmacevtskih korporacij, ki v drobnem tisku pišejo, da ne prevzemajo odgovornosti za stranske učinke cepiv? In provizij od množičnih prekupčevanj tudi niso pobirali? (Samo vprašam za prijatelja, kot se lepo reče)

Svaki liječnik i farmaceut jako dobro zna da ni jedan lijek nije svemoguć te da svi imaju nuspojave. Za njih nije odgovoran ni liječnik ni travar ni farmaceut. Što se tiče cjepiva koje su koristili stari indijski ajurvedski liječnici, ono je imalo nuspojava i djeca koja su cijepljena bila su u mogućoj opasnosti. To se znalo, kao što se zna i danas. Ukupni rezultat (sprečavanje širenja zaraze) bio je važniji od potencijalne individualne opasnosti.

Kod virusa nema cjelovitog rješenja, a ne drži vodu ni priča da će jak imunitet spasiti stvari. Sve je to objašnjeno kroz Ganešova usta u priči o Šitala Devi, od podrijetla virusa do načina na koji se protiv njih ljudi bore od pamtivijeka.

Prijatelju recite da težnja promjeni u načinu na koji ekonomija funkcionira (gdje ćemo se vjerojatno složiti i udružiti u ukazivanju na slabosti našeg društva) ne smije biti na štetu znanja i znanosti.

Koliko traja njegov obisk v ‘zemeljskem času’ in koliko v, recimo mu, eteričnem, kavzalnem – li astralnem?

Različito. Ponekad u našem vremenu bude sekunda-dvije, pa nakon toga shvatim da se odigralo mnogo više toga. A opet, ponekad je sve sasvim jednako ovom našem vremenu i nazočnost »duhovnog svijeta« ide sasvim lijepo u istom tempu.

Kaj pa ‘download’ podatkov, ki ga ob takem ali podobnem obisku dobite – kako jih rekonstruirate, kako se jih ‘spomnite’?

Možda je najsličnije prisjećanju na neki san. U nekom trenutku vam se čini da ste se sjetili svega, a onda se odjednom sjetite da je bilo i nečeg drugog.

Še malo več nam povejte o takih doživetjih ‘prenosa podatkov’. Kako se ob tem fizično počutite?

Uzbuđeno. Zaintrigirano. Željno istraživanja. U svakom slučaju, vrlo pozitivno. Problem mi predstavlja činjenica da zbog konkretnih obaveza ponekad moram odgoditi »prisjećanje« za vrijeme kad neće biti drugih smetnji.

Kaj menite o množičnem zagotavljanju številnih sodobnih tudi samooklicanih gurujev, da ‘kanalizirajo’?

Da prenose poruke od nekog? Ne mislim ništa dobro o tome. Nema baš nikakvog razloga da bi netko bio posrednik između »ovog« i »onog« svijeta. Što se tiče Ganeša i mene, nikad se nisam postavio u taj položaj, niti bi tako nešto njemu palo na um. Ljudi će ili vidjeti sami i shvatiti sami, ili neće. Ako im ja nešto ispričam, to nije zato jer tražim od njih da mi vjeruju ili da im pokušam nametnuti nešto poput »Ganeš nam je poručio da…« i tako izgraditi neki autoritet.

Ganeš, ili netko drugi, može ukazati na određene informacije ili način gledanja na stvari, ali te informacije moraju proći provjeru zdravog razuma i drugih osnovnih metodologija koje služe potvrđivanju ispravnog znanja.

Kaj pa se dogaja tistim ljudem, ki zmorejo zelo natančno osvetliti našo situacijo, s podrobnosti, za katere res ne vedo v 3D svetu? Kako take informcije najbolje uporabljati?

Svaka se situacija može objasniti na mnogo različitih načina. »Duhovni« izvori informacija nisu nužnu bolji. Štoviše, zbog njihove subjektivne naravi podložni su manipulacijama, namjernim ili nenamjernim, mnogo više od onih uobičajenih.

Vjerovanje nije rješenje. Bitan je razvoj metodologije ispravne spoznaje. Ako to nemate, prije ili kasnije postat ćete žrtva manipulacije.

Koliko časa ste  v življenju strnjeno največ posvetili meditaciji?

Meditiram redovito već pola stoljeća ? i preporučujem svima da uvedu praksu ispravne meditacije u svoj život. Meditacija se prakticira dva puta dnevno i nalik je mentalnoj higijeni. Tek u iznimnim slučajevima, nakon određenog broja godina mentalnog i tjelesnog pročišćavanja, moguće je pristupiti određenim naprednim postupcima koji onda zahtijevaju dulje vrijeme.

Nije mi problem odgovoriti na vaše pitanje s konkretnom brojkom od dvije godine, ali većina ljudi neće razumjeti što to zapravo znači, pa je to potpuno nevažno. Ono što je važno jest redovna meditacija, uključena u našu svakodnevnu aktivnost.

Kaj je bila za vas največja iniciacija za vaše poslanstvo?

Sve što radim prirodno mi je kao hodanje ili pijenje vode. Nema posebnog povoda, razloga ili namjere.

Kdo vas je najbolj oblikoval kot mentor, učitelj?

Ganeš? ?

Kako ste se spopadali z dvomi na poti?

Ne razumijem pitanje. ? Kakve sumnje? ?

V knjigah včasih daste primerjavo iz kvantne fizike ali matematike večdimenzionlnega prostora. Ta dva koncepta sta vam naravna. Kako sta vstopila v vas kot zavedanje, ne kot znanje, lahko rekonstruirate ta spomin, čeprav ni zasidran v eno točko?

Znanost, posebno ona koja istražuje granice spoznaje, uvijek mi je bila draga. Nije novost da mnogi iz područja duhovnosti »koketiraju« s kvantnom fizikom, iako se, nakon malo zadubljivanja u problematiku, pokaže da je to koketiranje na klimavim nogama. Također je činjenica da su neki znanstvenici, suočeni s čudima na vrlo tanahnim razinama naše stvarnosti, iznijeli ozbiljne teorije da je u konačnici sve zasnovano na svijesti. Što se mene tiče, to nije teorija nego iskustvo i izravni uvid.

Nažalost, većina pokušaja da se povežu znanstveni uvidi i duhovnost završava na vrlo površnoj razini. Ljudi misle da će nekako moći kontrolirati ili usmjeravati kvantne fenomene koristeći snagu uma. Pokušavaju sa stajališta svoje osobnosti, dakle iz stanja u kojem su sada (a koje nije kvantno nego izrazito tjelesno i materijalno), preusmjeriti nešto što nije i ne može biti osobno. Onog trenutka kad se osobne želje i potrebe umiješaju u priču, kvantna stvarnost je samo bajka. A zadovoljenje osobnih želja i potreba je prvenstvena motivacija većine naizgled duhovno usmjerenih ljudi. Korištenje kvantnih fenomena na osnovi takve motivacije je minimalno, a opet nekima toliko fascinantno da se jednostavno ne mogu od toga odvojiti. Stari Indijci su takve ljude zvali robovima Maye, gospodarice iluzija.

Poveznica kvantnog stanja i duhovnosti ipak postoji i to na dubokoj razini, na mjestu koje možemo nazvati istinskom stvarnošću. U njoj se događaji i pojave preklapaju jedna preko druge, postoje istodobno poput sjena unutar sjene. Kvantno stanje lišeno je prevlasti osobnosti, jer osobnost je ta koja stvarnost smrzava na samo jednu mogućnost. I o tom stanju postoje zapisi i svjedočanstva. Ponekad ga zovu prosvjetljenjem, iako je taj pojam toliko izrabljivan da više ništa ne znači. Nedavno sam čuo izraz koji mi se sviđa i koji mogu povezati sa svojim životom – »kvantna fuga«.

Kad se krećete od najgrubljeg izraza stvarnosti, čvrste materije, prema dolje, najprije ćete naići na energiju, zatim na informaciju, pa na formu i na koncu se sve stapa u svijesti. Što se tiče niza materija-energija-informacija-forma, mogao bih navesti fizikalne i matematičke izvore koji to potvrđuju, ali konačni prijelaz u područje svijesti je za znanost još uvijek predaleko (prejaka je paradigma koja materiju proglašava primarnom).

Analitički pristup znanosti, koliko god bio metodološki opravdan, u biti predstavlja problem za sagledavanje cjeline. Sličnu pogrešku često rade i »duhovnjaci«. Primjerice, maknu pažnju s materijalnog i zapnu na energetskom. Informacijska stvarnost mnogo je moćnija od one energetske, a formativna stvarnost proporcionalno moćnija od informacijske. Međutim, sve to zapravo nije u konačnici važno. U stanju »kvantne fuge« sve te stvarnosti postoje istodobno, prepliću se jedna preko druge, i baš kao u glazbenoj formi fuge, iz dijelova jedne stvarnosti varijacijama nastaje druga, i treća. Njih bezbroj.

Međutim, nešto morate znati: tako dugo dok ste usmjereni na svoj život, u smislu da želite riješiti neke probleme koje imate, želite biti sretniji, bolji, uspješniji, brinu vas poslovi, odnosi, djeca… zaboravite na izraz »kvantno«. Nema nikakve praktične mogućnosti da se to pojavi u vašem životu. Tek kad se riješite takve motivacije koja je, da budemo jasni, izrazito ljudska i razumljiva, otvara se mogućnost života u kvantnoj fugi.

Katere delavnice boste izvajali v naslednjih mesecih?

I dalje najvažnijom smatram tehniku ispravne meditacije, tako da će biti osnovnih i naprednih tečajeva iz područja Integralne meditacije. Ove jeseni, nakon godinu dana stanke, počinjem ponovno s višemjesečnim procesom dekonstrukcije iluzije, a vjerojatno će biti i radionica iz područja pripreme za smrt (namijenjena ljudima koji su još daleko od trenutka odlaska, ali žele bolje razumjeti život).

Smrt lahko pleše

Med drugim imate tudi knjigo in delavnico Življenje-Smrt-Življenje, v katerem vodite skozi svetove, ki jih bomo prej ali slej vsi doživeli. Doživetja, ki so podlaga zanjo, ste opisali predvsem v istoimenski knjigi, pa v Gospodarju smrti. Je bila to za vas ena od najbolj zahtevnih knjig?

Ne bih rekao. ? Tema je samo naizgled »teška«, ali u biti radi se o prirodi života. O počecima i završecima.

Lahko poveste kaj strnjenega o doživetju, ki je bilo osnovo predvsem za knjigi Življenje-smrt-življenje ter Gospodar smrti?

Ponekad se životni ritmovi tako poslože da je vjerojatnost odlaska vjerojatna. Nije sigurna, ali je vjerojatna. Jyotish takva razdoblja naziva »otvaranjem vrata neba«. To jesu opasni trenuci, ali su istovremeno i trenuci mogućnosti za snažne duhovne uvide (poput onih koji se događaju u trenutku smrti). Ako znate kada takva razdoblja dolaze, teoretski ih možete iskoristiti za pogled na drugu stranu života.

Nisam prvi koji je to napravio, a u te dvije knjige opisano je što se zapravo dogodilo.

‘Umiranje’ tudi vodite v svoji vikend delavnici. Kaj priporočate, ko se soočamo z odhajanjem kakšne osebe, ki so ji vaši koncepti in ta več tisoč let stara ezoterična in koristna znanja neznana – kaj je najbolje in največ, kar lahko storimo prijatelji, sorodniki, bližnji?

Ništa ne možete učiniti, osim uobičajenog ljudskog suosjećanja. Kao i u svemu drugome što radim, čovjek je uvijek u središtu. Taj čovjek, konkretno biće, koje živi svoj život. Bilo kakve ideje o utjecaju, pomoći, djelovanju na ovoj ili onoj razini, meni su potpuno strane, nikad to nisam radio niti ne preporučujem drugima da rade.

Ono što preporučujem je da svatko za sebe bude dobro pripremljen za trenutak odlaska. I knjige i radionica namijenjeni su za takvu pripremu, a nipošto da bismo drugima koji odlaze nekako pomogli. Ne možete im pomoći ako si sami nisu pomogli kad je za to bilo vrijeme.

Kaj je največji izziv, ki ga ima kolektivna zavest Zemljanov?

Trenutno, izazova ima nekoliko, a neki od najvažnijih su:

• Izići iz informatičkog djetinjstva i uspostaviti metodologiju stjecanja pouzdanog znanja (koje isključuje vjerovanje).
• Shvatiti da materija (tijelo, krv, geni, rasa) nije ono što primarno povezuje ljude.
• Prebroditi anarho-primitivističke ideje i okrenuti se budućnosti.

Kmalu bodo izšli že tretji Kažipoti, čisto poseben letni koledar, ki ga uskladite z ritmom planetov. Zanj naredite natalno karto za narod ali – kdo je subjekt obravnave, kar ves planet? In kdaj ima ta subjekt rojstni datum? Ali bi bili Kažipoti za, denimo, Portugalsko, bistveno drugačni?

U 99% situacija ne bi bilo drugačije. Subjekt je cijeli planet. Putokazi vrijede za sve ljude na planetu Zemlji. Metodologija ne uključuje klasičnu sliku neba koja zahtijeva vrijeme početka, niti neku lokaciju na planetu koja bi stvorila ascendent. Takva metodologija bi se u jyotishu nazivala đatak. Dakle, to ne koristim u izradi Putokaza.

Ono što koristim, izraženo jyotish terminologijom, naziva se samhita, uz obilatu primjenu ganite (matematičke i astronomske metode).

Ponekad koristim i dijelove nimite (primjerice kod određivanja značenja nekih razdoblja unutar kojih se javljaju pomrčine Sunca ili Mjeseca). Takve pojave jesu lokalne i čine onih 1% razlike koja bi se pojavila da radim Putokaze recimo za južnu hemisferu ili pretežito za američki kontinent, odnosno bilo koje udaljene djelove planeta. Većina podataka iz Putokaza vrijedi dakle globalno.

Za leto 2022 ste kirurško precizno napovedovali turbulentne dogodke do slovenskih volitev (na tisti dan pa se je vse nekako stabiliziralo in spremenilo – s tem da ste to zapisali več kot pol leta prej). Bi bil rezultat volitev lahko bistveno drugačen, če bi bil teden dni prej?

Iskreno, nisam uopće obraćao pažnju na lokalnu situaciju. Dogodilo se da se Slovenski politički život uskladio s kozmičkim ritmovima.

Činjenica je da se 2022. događaji odvijaju sasvim usklađeno s analizom objavljenom krajem 2021. Nisam siguran da me to raduje. Globalno gledano, ne događaju se baš lijepe stvari, a poanta analiza nije »pogoditi« što će se dogoditi, nego preoblikovati, koliko je moguće, kretanje događaja i izbjeći one najgore.

In simbolno jasno ste napovedali tudi vojno v Ukrajini. Ljudi pač to zanima, hkrati pa se lahko zavedamo, da vsakdo deluje na svoji notranji poti, in je le od nas odvisno, koliko se nas dotaknejo zunanje turbulence.

Utjecaj je obostran, iako se ljudima čini da događaji u svijetu utječu na njih, a da oni sami ne mogu utjecati na te događaje. Točno je – kad se nešto dogodi, dogodilo se i više nema natrag. Međutim, ako razumijete kvantnu narav svijeta (makar teoretski, ako već ne iskustveno), onda nema nikakve sumnje da je utjecaj obostran. Toliko koliko svijet utječe na nas, toliko mi utječemo na njega.

Zato su Putokazi važni. Naizgled mali postupci preporučeni prema točnim datumima mogu promijeniti tok razmišljanja nekog moćnika ili postupak neke države. Takav »leptirov učinak« zvuči poput magije, a opet, u kvantnom je svijetu realniji od političkog angažmana.

Kaj bodo glavne značilnosti leta 2023?

Putokazi 2023. su završeni i uskoro će biti dostupni. Godinu koja dolazi nazvao sam godinom strpljivosti. Mislim da samo ime govori dovoljno o glavnoj značajki razdoblja pred nama.

Razvili ste ples elementov, ples spominjanja, Nudanzo. Zanjo ne potrebujemo glasbe, ker nam jo priskrbijo elementi v nas in vsenaokrog nas. Kako vas je našel ta ples?

Bila je to jedna značajna faza u mojem istraživanju starih znanja. Ovaj put radilo se o neolitskoj kulturi Stare Europe koja skriva mnoge tajne. U NuDanzu sam također utkao i metode Sadashiva Tantre čije podrijetlo je u Indiji, ali nekako u isto vrijeme kad je na našem području cvjetala kultura Boginje.

Iskustva tog istraživanja opisao sam u obliku dva romana, »Povratak Boginje« i »Duša Stare Europe«.

Kako in kdaj pa je v vaše življenje vstopilo muziciranje?  Igrate kitaro, če prav slišim?

I druge žičane instrumente, nešto klavijatura i moj omiljeni didgeridoo. ?

Za Nudanzu sam napisao posebnu glazbu, snimio je kao »one-man-band« i izdao u obliku albuma s naslovom »Distant Past«. Glazba s tog abuma namijenjena je ritualnim NuDanza plesovima.

Vsaj na kratko o ogromni temi, ki ji sledite v knjigah Vrnitev Boginje, Duša stare Evrope in nekaj drugih: ali se dogaja otipljiv premik k drugačnemu vrednotenju in vlogi ženske v svetu? /eno je naša ožja družba, drugo politika, gospodarstvo… – morda kaj o tem?

Volio bih vidjeti taj pomak, ali, ako ga ima, on je vrlo malen. I dalje je žena »drugotna«. Ima tu još mnogo posla. »Povratak Boginje« je i dalje vizija koja će se, nadam se, ostvariti negdje u budućnosti.

Še vedno je veliko zmotnega razmišljanja, da čaščenje Boginje pomeni matriarhat. Kaj pa je v resnici bistvo teh zlatih, spoštljivih, povezanih časov, rekonstruiranih izza brezen preteklosti?

Suradnja je bivstvo. Matrijarhat je legenda koju je izmislio patrijarhat. Toga nikad nije bilo, osim u nekim manjim zajednicama. Izbor je između vlasti i suradnje. Patrijarhat je vlast nad ženama (to i dalje imamo sada), pa se čini kao da je njegova suprotnost matrijarhat (pretpostavljena vlast žena nad muškarcima). Ali, ako je ikad bilo »zlatnih vremena« ili će ona ponovno doći, bit će zasnovana na suradnji.

Također, bit će zasnovana na odmaku od biologije (spola) kao značajke koja ima hijerarhijsku odnosno bilo kakvu vrijednost u odnosima, društvu, etici, znanju… bilo čemu.

Nas bosta prej zaobjela naraščajoči tehnološki transhumanizem in z njim umetna inteligenca, ali lahko ob njuni hitri rasti človek še hitreje razvija zavest in postaja bolj zadovoljno, sodelovalno, povezovalno bitje – v duhu Boginje?

Kao što je netko lijepo rekao, a ja ću sad ponoviti – ne bojim se umjetne inteligencije, nego prirodne gluposti.

Drugi dio pitanja, onaj o razvoju čovjekove svijesti, suradnji i povezivanju, nije suprotan tehnološkom razvoju. Iza širenja straha od tehnologije često se skrivaju antiznanstvene i antievolucijske sile koje guraju svijet natrag u vrijeme vjerovanja i primitivističkog gledanja na svijet. Izrasli smo iz toga i sve što nas gura natrag, gura nas u kaos.

Također, inzistiranje na biologiji kao jedinom nositelju svijesti suprotno je »kvantnoj fugi« koju doživljavam svaki dan, a također i paradigmi da je svijest primarna, a materija sekundarna.

Često me iznenadi neuviđanje kontradikcije između ideja o svijesti kao osnovi svega i ideja da je ona važna i vrijedna samo ako je vezana uz čovjeka.

Intervju smo počeli s kriptotehnologijom. Ako postoji bilo što što je konkretni izraz duha Boginje u današnje vrijeme, onda je to pohrana i razmjena vrijednosti bez posrednika – decentralizirani novac. To jednostavno ne bi bilo moguće bez tehnologije.

Vratite nas natrag u svijet bez toga i krug će početi ponovno. Novi vlastodršci, novi osvajači, nove patnje, novi počeci ali predvidljivi i stari završeci.

Kje vidite priložnosti za dvig etičnega človeka? Čisto praktično?

Prvi uvjet: znanje o svijesti i pouzdanoj metodologiji stjecanja znanja.

Drugi uvjet: promjena organizacije i interakcije među ljudima (nestanak centraliziranih sustava i prijelaz na decentralizirane – od novca do bilo kakvih društvenih struktura uključujući državu).

Vsekakor bralcem in bralkam, željnim transformacije, novih znanj in predvsem boljšega življenja, priporočamo, da se v mesecih, ki sledijo, potopijo v neko zaporedje knjig Adrin P. Kezeleta – kot jih bodo začutili. Kaj priporočate za najhitrejši vstop v svet širjenja zavesti s starodavnimi znanji, ki ste mu posvetili življenje?

Od knjiga mogu izabrati bilo koju. Sinkronicitet će ih već odvesti do one prave. Sve su napisane tako da se od njih može započeti, čak i kad izgledaju »napredno«.

Od tečajeva, svakako, Integralna meditacija.

Adrian, kaj je zavest? Doživela sem, da so ljudje kar v zadregi, ko jih to vprašate.

Odgovor na to pitanje je nepotrebno/nemoguće dati svjesnom biću. Nepotrebno, jer svjesno biće jest svijest i ono sasvim dobro zna što je to i bez definicije. Nemoguće, jer za svaku je definiciju potreban neki oslonac izvana, neka druga ili treća pojava u odnosu na koju bi se svijest definirala. Budući da NE POSTOJI NIŠTA OSIM SVIJESTI, nema oslonca, nema nečega drugog što bismo upotrijebili za definiciju.

Kaj lahko največ naredimo, da jo širimo?

Svijest je sve. Ne možete je širiti jer je već posvuda. ? Možete širiti znanje o njoj, možete je istraživati, ispitivati, proučavati.

A za to služe iskustva i znanje. Praksa i knjige.

I poneki intervju ?

Kako najlažje najti svoje poslanstvo?

Zapitati se što biste radili da ne morate raditi za novac.

In še eno tako vprašanje – kaj je smisel našega bivanja?

Ljudi to često pitaju, a odgovor je tako jednostavan da ne može biti jednostavniji: nema nekog posebnog smisla našeg bivanja.

Kad ste sretni, smiješite se, pjevate, plešete. Koji je smisao svega toga?

Naše bivanje je samo izraz unutarnjeg stanja svijesti. To je sve. Nema nečeg posebno smislenog izvan toga.

Po C. G Jungu ste bili eden prvih, ki je izpostavljal pomen Sinhronicitet. Tudi moj nedavni sogovornik, vaš sodržavljan Krešimir Mišak pravi, da jim vedno bolj sledi, še več, da se mu zdi, da je vse v življenju samo še sinhroniciteta. Jih je res več, kot se zdi, ali jih samo več zmoremo zaznati – to vprašanje pa je v pogovoru z njim ostalo v zraku. Kako vi gledate nanje?

Što se tog tiče, složit ću se s Krešom (što ne znači da se slažem s drugim dijelovima njegovih poruka). Sinkronicitet je moja glavna navigacija kroz život. I da, on raste s vašom pažnjom. Ako ga ne poznajete ili ne priznajete, morate pronaći neke druge načine za donošenje odluka.

LJUBEZEN

Zadnja vaša knjiga, ki je izšla v Sloveniji, se imenuje LJUBEZEN – Več ni preveč. Kakšen je bil sprejem knjige na Hrvaškem pred desetimi leti in predlani ob ponatisu?

Knjiga govori o odnosima i romantičnoj ljubavi, dakle o prilično intimnom području na koje su ljudi osjetljivi. Duboko u nas utkani su određeni obrasci ponašanja koje smatramo »svojim« i »prirodnim«, iako praksa pokazuje da nisu baš tako naši te da nam je često prirodno nešto drugo.

Ali, osjetljivost je tu. Kad cijeli život vjerujete u jednu priču, a netko vam sada kaže da se ona može ispričati i na drugačiji način, razumljivo je da će se neki ljudi naći povrijeđeni, pa čak i napadnuti.

Drugim riječima, knjiga je prilično uzbunila duhove i podigla je dosta prašine.

V knjigi poudarjate, da gre samo za pravico do izbire – in da je enoljubje čisto tako legitimna izbira kot večljubje. To ljudje zmorejo sprejeti?

Zapravo, najveći problem na koji sam naišao je opravdavanje »razloga« za postojanje te knjige. Nekima se činilo da ona sama, zato što postoji, zapravo zagovara višeljublje i na neki način tvrdi da je klasično jednoljublje (i monogamija ili serijska monogamija) loš izbor.

Naravno, niti sam to napisao, niti to mislim. Radi se o tome da za velik broj ljudi prevladavajući obrazac odnosa nije zadovoljavajući; nije im prirodan, ali su zbog društvenih okvira prisiljeni tako živjeti. Rezultat su preljubi, povrede, izdaje, patnja i u konačnici, nestanak ljubavi.

Pisati ste jo začeli že pred 20 leti, in veste, da je to izredno občutenje, ko ljubimo več, mogoče. A se zdi, da ga ljudje še vedno skrivajo, ne verjamejo vanj, ali pa se po večini zatekajo v klasično varanje, ki nima niti V-ja povezave z večljubjem. Čutite, da se bliža bolj razširjena zvest, ki bo spodbudila, da večljubni ‘stopijo iz sence’ in povečajo količino zavedanj, ljubezni in radosti s svojim priznanjem, da ljubijo – več ljudi in več?

Mogu se tome nadati, ali zapravo ne znam. Ono što znam je da su mi na stotine ljudi koji su pročitali knjigu zahvalili što sam imao hrabrosti napisati je. Prije nje mislili su da s njima nešto nije u redu, da su loši ljudi. Sada su počeli sasvim drugačije gledati na odnose.

Čitanje knjige tek je početak. Nakon nje slijedi prilično čišćenja svog vlastitog života i stavljanje karata na stol. Za to također treba hrabrosti – možda i više nego što je meni trebalo za pisanje takve knjige.

Med znanimi omenjate, da sta taki Carla Bruni in Tilda Swinton, se ve zdaj še za koga?

? Ima oko nas mnogo Katji, Tina, Marka i Petera koji su točno takvi.

V knjigi postrežete z veliko statistike. Lahko bi rekli, da več kot dve tretjini ljudi verjame v večljubje. Kje so ti ljudje? Večina med njimi tako poimenuje varanje partnerja?

Dvije trećine ljudi nisu po prirodi jednoljubni. To ne znači da »vjeruju« u višeljublje. Pretežito ni ne znaju za to, pa rade ono što se radi u neznanju: varaju svoje partnere. Statistike su jasne (vrlo ih je lako pronaći): izvanbračne odnose obilato prakticiraju i žene i muškarci. Potpuno je nevažno je li to 30% ili 75%. Svaka od tih brojaka zaslužuje pozornost i drugačiji pristup problemu.

Kaj je najpogostejši predsodek ljudi, da bi sprejeli čisto obliko večljubja?

Ponajprije, tu je uvjerenje duboko utkano u nas odgojem, da je jednoljublje prirodno i normalno, te da ne možeš voljeti više osoba istodobno.

Drugi problem je ljubomora. U kombinaciji s višeljubljem može biti ubojita, koliko god je tada zapravo paradoksalna.

I treći problem je što rad na ova prva dva problema zahtjeva zajedništvo. Ne možete sami raditi na tome, već s partnerom odnosno partnerima.

V Angliji so uvedli vegansko mesto. Obstajajo tudi kraji ali države s pravno ali družbeno bolj naklonjenim pogledom n večljubje?

Tu i tamo do mene dođu neke vjesti o pravnim »pobjedama« u demokratskim zemljama u smislu nekih malih pomaka prema jednakim pravima. Međutim, mi još muku mučimo s pravima homoseksualaca, do višeljubnih je još dalek put. ?

U vezi toga želim napomenuti da zemlje koje su tradicionalno patrijahalne i u kojima je muškarcima dozvoljeno imati više žena ne predstavljaju duh višeljublja. Štoviše, to je upravo suprotno onome što bi višeljublje trebalo biti u praksi – sloboda za sve, podrška od svih.

Nekdo je zapisal, da je vse vaše pisanje in delovanje namenjeno temu, da bomo sposobni bezpogojne ljubezni, ljubezni, kakršno ste predstavili v svojih pesmih, Sadašiva tantri, in navsezadnje v vseh knjigah. Kako pa vi opredeljujete namen svojega poslanstva?

Sjećate se pitanja o smislu života? Ovdje je odgovor sličan: radim ono što radim, bez nekog osjećaja poslanstva. Ako biste rekli da kiša ima poslanstvo pasti na tlo, ili da trava ima poslanstvo rasti, onda eventualno možete reći da Adrian ima poslanstvo ljudima predstaviti bezuvjetnu ljubav (i bezuvjetni život).

S čim si polnite baterije ob res intenzivni ustvarjalni produkciji – številni tečaji, vsako leto knjiga, dve ali tri … Govori se o vaših večmesečnih surfanjih.

Barem četiri mjeseca na godinu ne radim s ljudima. Ponekad i više. To vrijeme mi je potrebno kao neka  vrst »kreativne dokolice«. Tada mislim, pišem, ali i jednostavno uživam.

Veliki sam pobornik outdoor aktivnosti i strastveni sam windsurfer, tako da su ti mjeseci provedeni obavezno na mjestima gdje sam svaki dan s morem i vjetrom.

Tjelesno vježbanje i nenatjecateljski sport smatram iznimno važnim za zdravu i uravnoteženu duhovnost. Kao neku vrst postraničnog projekta s prijateljima objavljujem insprativne članke, putopise, analize sportske opreme i drugo na posebnim web-stranicama www.end7ess.eu

Kako se v oceanu vsenavzoče zavesti počutijo vaši učitelji, če si predstavlja Adriana promovirati knjigo o večljubju (poliamoriji) ali vsega zagorelega na morju, z adrenalinskimi morskimi igračkami 21. stoletja? Ne izgovarjate se, da bi to morali vprašati njega?)

Ali, doista, kako se netko osjeća treba pitati… njega. ? Ne mogu govoriti u nečije tuđe ime.

Ta hip, ko bi rada postavila še nešteto vprašanj, a bi potem zapolnila celo revijo, sem se spomnila, da ste enkrat impulzivno kot iz topa odgovorili, da ne marate presenečenj. Vam ga je kdo nedavno pripravil kakšno?

Ne, nije. ?

A gotovo marate čudenje. Kaj vam zadnje čase najbolj vzbuja čudenje?

Najviše se čudim ljepoti svijeta i života, a nakon toga se čudim kako je moguće da ljudi to ne vide i rade toliko toga da i dalje ostanu u mraku.

• Što nam se to događa?

Život. Bilo je samo pitanje vremena kad će se neravnoteža izazvana djelovanjem ljudi izraziti kao bolest koja neće nikoga zaobići. Način na koji živimo, način na koji se ponašamo prema sebi, drugim živim i svjesnim bićima te cijelom planetu u mnogim je vidovima pogrešan. Stvorili smo sustav koji u ljudima potiče niske porive. Nisam iznenađen reakcijom prirode. Štoviše, ovo je samo upozorenje. U biti smo dobro prošli. Sad je samo pitanje hoćemo li iz toga izvući pouku.
 

• Je li to u skladu s vašim opisom 2020. godine od prošlog prosinca?

Da, u smislu da se radi o iznimnoj godini. Ne, u smislu da sam bio previše optimistički raspoložen i gledao sam dobre strane i potencijale koje godina ima. Zanemario sam utjecaj loše 2019. (koja se zapravo prema ritmovima produžila do kraja petog mjeseca 2020.). Preventivne mjere koje sam predložio trebalo je udvostručiti ili utrostručiti. (Članak “Oplela nas repom”.) No, s druge strane, kao što uvijek naglašavam, u istinskoj mudrosti nema predviđanja, samo mapa puta. Mapa 2020. bremenita je iznimnim mogućnostima. Vrijeme je pokazalo da su te mogućnosti ponešto drugačije nego što smo se svi nadali, ali što je-tu je. Ovo je i dalje velika prilika za promjene koje su neizbježne.
 

• Naravno, prva nam je misao kako se toga riješiti. Na ovim prostorima uvijek smo na teškoće reagirali zajedničkim djelovanjem. Je li to i sad rješenje?

Da, jest. Ali, problem je u tome što su podjele velike. U ljudima je naraslo nepovjerenje. Nepovjerenje u institucije, nepovjerenje u znanost, medicinu. U politiku su povjerenje odavno izgubili. U filozofiju i duhovnost zapravo nikad povjerenja nije ni bilo.

Vraćanje povjerenja jedna je od najvažnijih zadaća. To je, međutim, otežano jer su osnovna epistemološka znanja doslovce na nuli.

Namjerno sam upotrijebio pojam koji, pretpostavljam, malo ljudi poznaje. Epistemologija bi nam trebala ukazati na ispravno znanje, na to “kako znamo to što znamo”. To je u ovom trenutku presudno, jer internet je omogućio širenje informacija i dezinformacija podjednako.

Ljudi se pitaju zašto vjerovati mainstream medijima, a ne tamo nekim opskurnim web-stranicama? I doista, zašto? Ne možemo osobno provjeriti ni jedno ni drugo, pa kako ćemo onda znati?

Upravo zbog toga je važno razumjeti abecedu spoznajnih metoda. Možda nije moguće provjeriti svaku tvrdnju, bilo službenih institucija ili znanosti, bilo onih koji su drugačiji, ali moguće je na ljudskoj razini razlikovati ono što je sigurno i na osnovu čega trebamo djelovati, od onoga što je samo priča i potrebno ju je zanemariti te u kriznom trenutku staviti na stranu. I jednog i drugog ima u obilju na obje strane.

Zbog toga je jedna od najvažnijih pouka koje bismo iz ove situacije morali izvući potreba da se ljudi vrate osnovnim znanjima o tome kako odrediti koji podatak zavređuje da ga se nazove znanjem, a koji je pak dio slučajno ili namjerno izazvane magle. Povratak osnovama filozofije, znanosti, zdrava razuma i zdrave duhovnosti – to je ono što nam je potrebno kao preduvjet za zajedničko djelovanje. Ako to ne naučimo, loše nam se piše.
 

• Teško nam je razumjeti nastalu situaciju. Pritiska nas sa svih strana, a ne možemo ništa učiniti. Što se događa s našom slobodom?

Ono što smo zaslužili. Kad dirate u osinje gnijezdo i ose vas napadnu, slobodni ste se jedino braniti. Gurati glavu u pijesak i zazivati slobodu da sjedite pod drvetom kao i ranije, čista je besmislica. Stvari su se promijenile. Tijek vremena od nas zahtijeva da se prilagodimo. Osobne neugodnosti i privremeno smanjenje sloboda zbog zajedničkog dobra su neizbježne.

Ali, to ne znači da se trebamo pomiriti s političkim i ekonomskim manipulacijama koje su također očigledne. U redu, razumljiva je panika na početku, ograničenja koja smo imali i sve drugo, ali sad znamo više i bolje. Nisam baš upućen u detalje situacije u Sloveniji, ali u Hrvatskoj su potezi vlasti u vezi Covida bili ispolitizirani, ideološki obojeni i često kontradiktorni (pa čak i licemjerni, jer se oni sami nisu pridržavali onoga što su nametali građanima), te su pogodovali jednima dok su druge pritiskali čizmom. Takvi su potezi rezultirali gubitkom povjerenja, javljanjem sumnji i kod znatnog broja ljudi priklanjanje alternativnim objašnjenjima, teorijama zavjera i slično.
 

• Niste naklonjeni teorijama zavjera?

Nimalo. Razumijem pozadinu, ali metode o kojima sam govorio omogućavaju mi da vrlo jasno vidim iluziju u takvim stvarima. Nažalost, to je iluzija nastala iz straha. (Članak: “Tri zavjerenička čudovišta”.) Taj je strah mnogo veći od straha od virusa – to je strah od nevidljivog, moćnog i zlog neprijatelja koji prijeti cijelom čovječanstvu. Složio bih se samo s tim da taj neprijatelj postoji i da se zove – neznanje.

Nažalost, teorije zavjere promoviraju srednjovjekovni mentalitet nalik tadašnjem crkvenom fanatizmu. “Zavjerenici” se i ponašaju kao zatvorena skupina fanatika koja je toliko uvjerena u “svoju istinu” da će izvlačiti milijune podataka (koje je uglavnom lako opovrgnuti, ali nitko pametan za to nema vremena) i agresivno uvjeravati sve oko sebe da su u pravu. Takvim mentalnim stavom privukli su u svoje redove ekstremne desne političke opcije, što je posebno opasno.

Nažalost, dogodio se jedan neobičan spoj naizgled duhovno usmjerenih ljudi i nazadnjačkih ideja. Budući da svojim radom i knjigama nekako spadam u ovaj “duhovni” dio, želio bih jasno reći da nisu svi “duhovnjaci” odmah i teoretičari zavjera. Nisu svi kritičari sustava, bio on politički, gospodarski ili medicinski, odmah pripadnici nerazumnih skupina koje negiraju zdravstvenu opasnost u kojoj smo se našli.

Tome bi se moglo drugačije pristupiti, od edukacije o jačanju imunog sustava, prehrane, životnog stila pa do spoznajnih metoda koje sam već spominjao. O bistrom i mirnom umu koji je rezultat prakse ispravne meditacije da ne govorim.

Teoretičari zavjera svojim postupcima (pa i prosvjedima) rade daljnje podjele i kompromitiraju potencijalnu promjenu, koja je neophodna.

Dakle, ne samo da nisam naklonjen teorijama zavjere nego ih smatram jednom od niza zabluda koje aktivno sprečavaju promjenu nabolje.
 

• Ako dobro razumijem, sve je to zato da bismo u sebi nešto promijenili. To za što znamo da je pogrešno (okolina, materijalizam), ili možda i ono za što ne znamo da je potpuno pogrešno?

Uglavnom znamo što je pogrešno. Ne bih htio da me netko pogrešno shvati – bolest se može javiti kod svakoga i ne predstavlja nikakvu kaznu – ali činjenica je da, osim starije populacije, najteže stradavaju oni koji imaju dodatne probleme koji se mogu povezati sa životnim stilom (debljina, tlak, dijabetes).

Na društvenoj razini, virus se najviše širi tijekom aktivnosti koje se također mogu povezati s upitnim navikama (noćni klubovi, uz velike količine alkohola i droge, tradicionalni derneci, pijanke, svadbe i ostalo).

Na ekološkoj razini – svi smo vidjeli snimke iz satelita tijekom lockdowna, dupine koji plivaju u lukama gdje ranije nisu ni slučajno zalazili, i slično. Čovjekova aktivnost općenito govoreći ide protiv prirodne ravnoteže.

Zar sve to nije dovoljno? Zar pouka nije dovoljno jasna?

Ponovit ću da je ovo samo blaga opomena, samo mali podsjetnik da se trgnemo dok još ima vremena. Ako nastavimo na isti način, sljedeći će udarac vjerojatno biti znatno teži.
 

• Čemu ste se vi najviše posvetili tijekom svakodnevne aktivnosti?

Lockdown sam iskoristio za pisanje meni vrlo drage knjige s naslovom “Viveka”, koja govori o spoznajnim metodama za razotkrivanje iluzije. Ljeto sam proveo više-manje u društvu s vjetrom i daskom za jedrenje, a jako mi je drago da sam uspio sudjelovati i na jednom okupljanju na Rogli pod nazivom “Jedna svijest”. To mi je drago jer smo pokazali da život može ići dalje, čak uz sve epidemiološke mjere. Predavanja, vježbe, pa čak i ples, održani su vani, na otvorenom, uz držanje fizičke distance i nošenje maski u zatvorenom.

Nismo se osjećali manje slobodni, nije nam pala kruna s glave – usmjerili smo se na unutarnje zajedništvo.

Sada se pripremam za jesen. Održat ću nekoliko tečajeva uživo, ali dosta sam toga prebacio online. Život ide dalje.

Želio bih svima preporučiti da se ne boje. Ovo će proći, a sad je bitno da se strpimo i jednostavnim prilagodbama uklonimo neposrednu opasnost. Nakon toga, važno je da se ne vraćamo na staro! Ni u kom slučaju natrag na staro. Svatko u svom životu treba prigrliti promjene, a svi zajedno moramo ih primijeniti na cijelo društvo.
 

***

Adriana P. Kezelea vjerojatno nije potrebno posebno predstavljati ljubiteljima duhovne literature. Broj njegovih knjiga uskoro će premašiti čarobnu brojku pedeset. Priličan je broj preveden i objavljen na slovenskom jeziku, za što je pretežno zaslužna Založba Chiara. Ako nabrojim neke od naslova, gotovo sam siguran da ste za neke od njih čuli, a možda i pročitali: »Intuicija«, »Uklanjanje faktora karme«, »Daj, čovječe, idi meditiraj«, »Sadashiva tantra« i još mnogo drugih priručnika, ali i drugačijih knjiga koje bismo mogli svrstati u skupinu duhovnih romana. »Povratak Boginje« i »Čarobnica« samo su dvije od njih.

Naravno, Adrian nije samo autor knjiga. Osnivač je Duhovne akademije, u okviru koje poučava Integralnu meditaciju (tečajevi se održavaju i u Sloveniji). Možete se pridružiti i trogodišnjem studiju jyotisha – indijske astrologije. Vodi i druge radionice (Život-smrt-život, Sinkronicitet, Artha itd.). Nije ostalo nezapaženo da je autor stihova u svojim knjigama, kao i jedne zbirke pjesama, autor glazbe na svojim videosnimkama i autor jednog zanimljivog glazbenog CD-a pod naslovom »Distant Past«.

Posebno je zanimljiva globalna mreža sinkronistične komunikacije pod nazivom Synchro-zone. Tamo možete postavljati pitanja o bilo čemu što vas trenutačno zanima, a zatim će slučajno odabrani član mreže na njih odgovarati sinkronistično i intuitivno. Osnovna zamisao Synchro-zone pretpostavlja da su ljudi međusobno povezani na mnogo dubljim razinama te da postoje razine svijesti koje su nam zajedničke.

Zanimljiva je i njegova udruga »Umjetnost davanja«, čija se načela na ovaj ili onaj način pojavljuju u nekim njegovim knjigama iz kojih je nastao duhovni ples pod nazivom NuDanza.

Vjerojatno bismo mogli još neko vrijeme nabrajati sve što je Adrian pokrenuo, napisao i čime se sve bavi, ali očito je da se radi o nekome tko vam može svojim znanjem pomoći na vašem putu kroz život.

Adrian P. Kezele nije guru, nego čovjek koji rado prenosi svoje znanje. Njegove su knjige vrlo spretno napisane i u svakoj od njih sigurno ćemo pronaći neki dio sebe. Vrlo je srdačan i topao čovjek. Kao takav pomaže nam da i mi u sebi lakše nađemo tu srdačnost i toplinu.

DK: U knjizi »Uklanjanje faktora karme« govorite o apsolutnoj slobodi. Želimo li mi doista, konformisti kakvi jesmo, apsolutnu slobodu, ili zapravo želimo samo poboljšati svoje trenutačno stanje, bez prevelikog odricanja?

Hajde da postavimo mali okvir za tu temu. Postoje dvije vrste duhovnosti koje ljudi obično ne razlikuju. Najčešće ih ne razlikuju ni takozvani duhovni učitelji. Jedna vodi do onoga što se može nazvati »duhovna zrelost«, a druga do apsolutne slobode ili prosvjetljenja, kako su to nekada zvali. Ta su dva pojma potpuno različita, pa čak i nepovezana. Vrlo ih često, međutim, svrstavamo u isti koš, odnosno odnosimo se prema njima kao da se nadovezuju ili upotpunjuju. Duhovna zrelost je ono što ljudi žele, ono što im koristi. Kad dosegnu duhovnu zrelost, ljudi žive bolje, sposobniji su, sretniji. Kretanje u smjeru duhovne zrelosti temelji se na ispunjavanju naših potreba. Počinjemo sa zadovoljavanjem osnovnih potreba, uglavnom onih vanjskih – sigurnost, hrana, udobnost… pa prelazimo na emocionalne potrebe, ljubavni život, i nakon toga osjetimo »duhovnu« potrebu; težimo pronaći smisao, odgovore na dublja pitanja o tome tko smo i što smo.

Potreba za slobodom samo je naizgled u toj istoj skupini. U biti, ljudi ne razumiju što zapravo znači sloboda. Tražimo je u ispunjenju nekih konkretnih ciljeva, želimo nešto kupiti, nekamo otputovati, nešto ostvariti. Apsolutna sloboda ponešto je drugačija. Neuvjetovana je, a to znači da se ne može postići ispunjavanjem određenih uvjeta ili vlastitih zahtjeva. Na nju ne možemo utjecati niti je kontrolirati (a potreba za kontrolom jedna je od najvećih potreba suvremenog čovjeka, a jednako tako i suvremenog tragatelja za duhovnom zrelošću).

Zbog toga apsolutna sloboda nosi u sebi određenu zastrašujuću kvalitetu. Ona ne nudi zadovoljenje naših potreba, već nas stavlja u situaciju da se u bilo kojem trenutku dogodi bilo što. Vaš um, a to znači i misli i želje koje se u njemu javljaju, nije motiviran zadovoljavanjem vaših potreba.

DK: Kako doći do unutarnjeg mira, ako smo pod stalnim pritiskom i stresom nemogućih odnosa na poslu i kod kuće?

Tu se, dakle, vraćamo na duhovnu zrelost, jer sloboda nije jamac unutarnjeg mira. I kod »mira« imamo različite zamisli o tome što je to zapravo. U drevnim tekstovima iz Indije o »miru« se govorilo kao o punji. Kad doživite taj osjećaj – punju – shvatite da on nije vezan uz ispunjenje vaših želja. Radi se o nekoj vrsti nad-mira, meta-mira, koji ne nestaje čak ni onda kad ste pod stresom, opterećenjem ili slično. Zbog toga koristim izraz »unutarnji mir«, da bih ga razlikovao od uobičajenog pojma uvjetovanog mira o kojem govore ljudi (‘samo da se dogodi ili ostvari to i to, i bit ću miran’).

Uzgred, svi ti takozvani ‘negativni osjećaji’ ponekad su potrebni. Nije poanta u tome da pobjegnete od ljutnje ili napetosti. Poanta je u tome da iza njih postoji punja. Vanjske okolnosti ne mogu dodirnuti tu razinu naše svijesti, niti utjecati na nju. Danas svjedočimo gotovo nakaradnoj potrebi za pozitivnim emocijama za koje ljudi misle da će riješiti sve njihove probleme. To je prilično promašeno, jer ako bilo čime uvjetujete unutarnji mir (pa čak i pozitivnim osjećajima, ljubavlju ili bilo čime što je trenutačno popularno na tržištu duhovnosti), zapravo ćete ga izgubiti i živjeti u iluziji mira koja će, na vašu žalost, prije ili kasnije proći. Što ste vi dublje i snažnije gradili mir na pozitivnosti, to će vaš pad kasnije biti teži.

Pravo je pitanje, dakle, kako doći do tog unutarnjeg mira. Pritom pomaže nekoliko stvari. Prva i najvažnija svakako je meditacija. Zatim su tu zdravorazumske stvari poput laganog usporavanja života, dobra životna rutina, vježbanje, dobra prehrana… Razvio sam i neke nove, zanimljive tehnike poput NLF čitanja. Tu sam metodu predstavio u knjizi »Proboj – suprotstavite se autoritetu iluzije«. NLF čitanja imaju vrlo dubok učinak, ali su zapravo zgodna jer omogućavaju lagani pristup unutarnjem miru onima koji za sada nisu spremni ili voljni učiti neke posebne tehnike opuštanja. Knjiga »proboj« dolazi s aplikacijom za pametne telefone preko koje možete slušati ta čitanja. Radimo i na novoj aplikaciji s novim, zasebnim NLF čitanjima.

Ukratko, NLF čitanja imaju svoj ritam i određene ne-konceptualne intervencije u obliku rečenica koje nisu vezane za glavni sadržaj, te služe kao neka vrst distrakcije za um koji je naviknut djelovati unutar obrazaca. Slušanje takvog čitanja utječe na moždane valove te mijenja način na koji um doživljava stvarnost.

DK: Suprotnosti se privlače i ljudi se mnogo puta nađu s partnerom koji je dijametralno suprotan. Od takvog partnera učimo, otkrivamo što nam nedostaje, radimo kompromise. Može li u takvim odnosima biti apsolutne slobode?

Ako govorimo o apsolutno slobodnom čovjeku, onda ne znate kako će se takav ponašati, pa čak ni to hoće li biti u bilo kakvom odnosu s bilo kim. Ako se nađe u odnosu, to je za partnera prilično nezgodna situacija. Apsolutno slobodni nisu baš najpoželjniji partneri. Ako pak ne govorimo o apsolutnoj slobodi, nego o odnosima i slobodi unutar njih. Cijela priča oko odnosa s jednim partnerom, učenju od njega i važnosti toga za našu evoluciju meni ne izgleda baš najbolje. Ljudi uče jedni od drugih, to je točno, ali partnerski odnosi kakve poznajemo tu su češće prepreka nego prednost.

DK: Ali mi se svejedno odlučujemo za njih?

Jeste li sigurni da je to vaša odluka? Čini mi se da se kod većine ne radi o odluci nego o dijelu karme, obrazaca i društvenog uvjetovanja. Odgojeni smo u društvu koje tako funkcionira. Partneri, obitelj, tradicija… sve je to dio te priče. Svi očekuju da to tako bude, pa onda i mi mislimo da tako mora biti.

DK: Meni, takav kakav jesam, odgovara stabilnost. Važno mi je da imam nekoga koga poznajem i kome vjerujem. To je neka vrst sidra u životu.

U redu, ako je doista tako (što je teško utvrditi zbog dubine i snage društvenog uvjetovanja kojem smo svi izloženi), vi spadate među onih 20% ljudi koji funkcioniraju na takav način i morat ćete raditi kompromise koji će ograničavati vašu slobodu. Nema druge.

DK: U kojoj mjeri upotrebljavate metode opisane u knjizi »Intuicija«? Može li se dogoditi da padnemo u zamku pretjeranog provjeravanja i preispitivanja svojih odluka?

Intuicija je zapravo način da provjerite ili potvrdite svoje odluke. A život opet potvrđuje njenu ispravnost. Ako baš želimo govoriti o provjeravanju odluka, u knjizi »Sinkronicitet – buđenje cjeline« opisao sam metode kojima se to može učiniti. Ako vas zanima intuicija, nužno je dopuniti ju uporabom sinkroniciteta. Vanjske okolnosti moraju potvrditi ono što vi osjećate iznutra.

Osobno više vjerujem intuiciji nego razumu, iako se i na njega oslanjam. Ali, ako se dogodi da neka moja odluka bude neracionalna, odnosno suprotna onom što mi razum i informacije koje imam govore, uvijek je provjerim pomoću sinkroniciteta. Zbog toga mogu reći da je sinkronicitet ipak moja glavna navigacija kroz život.

U knjizi »Intuicija« možete pronaći metode kako razviti intuiciju i kako provjeriti je li neka odluka dobra za vas. U načelu, intuitivne odluke uglavnom su takve. One racionalne često nas zavedu. Izgledaju odlične, sve je na svom mjestu, nitko ne bi napravio drugačije… a na kraju ispadne da nas je upravo ta »racionalnost« zavela na krivi put. Iskustvo mi je pokazalo da sinkronicitet vrlo često potvrđuje i podupire intuitivne odluke, dok je s racionalnima to rjeđe slučaj.

DK: Mislite li da se svaka karma može razriješiti tijekom jednog života, ili pak postoji karma koja je toliko velika ili duboka da jedan život nije dovoljan za njeno odrađivanje?

Ima svakakvih karmi, i ovakvih i onakvih. Ipak mislim da se sve može razriješiti sada, u jednom životu. No, moram napomenuti da je to pitanje prilično složeno i individualno.

Općenito možemo reći da, što se više krećemo u smjeru apsolutne slobode, to više obrasci (karma) otpadaju. Koliko će vremena neki pojedinac trebati za to, sasvim je drugo pitanje. Svatko živi svoju priču. Također, čak i kad se obrasci raspletu – a to znači da je karma uklonjena – potrebno je još neko vrijeme za konačni rasplet. Nekada su govorili o tome kako se kotač karme i dalje okreće po inerciji, čak i kad više nema nikog tko ga dalje vrti.

DK: Koliki dio duhovnog puta možemo prijeći sami, bez ičije pomoći?

Možemo sav put prijeći bez pomoći! Pomoć nije nužna, ali ipak postoje neke točke do kojih su drugi ljudi došli prije nas. Takvi bi nam mogli pokazati kamo i kako dalje, jer nam time štede vrijeme i muku. To je uloga vodiča ili učitelja. Međutim, uloga koju neki zovu guru i kojeg slijepo slijedimo više nije aktualna, ako je ikada i bila. Što se učitelja tiče, često se sjetim svog učenja jedrenja na dasci. Sam sam pokušavao savladati taj prekrasan sport više od deset godina. Zatim sam otišao na tečaj i vidio da radim neke osnovne greške koje je instruktor ispravio u manje od pola sata. Tako je i s meditacijom i sličnim vještinama. Možete pokušati sami, ali možda vam ni deset godina neće biti dovoljno da shvatite ono što ćete na vikend-tečaju naučiti u vrlo kratko vrijeme. Uloga učitelja nije da donosi odluke u vaše ime, već da vam pokaže ono što sami ne biste otkrili ili bi vam za to trebalo mnogo više vremena.

DK: Mislite li doista da svatko od nas može razviti sposobnost da prima i razumije signale iz zajedničkog polja?

Ako pod »zajedničkim poljem« mislite na polje svijesti, onda da. Mi smo svjesna bića, a dio naših sposobnosti je kontakt s onim što je svjesnim bićima zajedničko: polje svijesti. To je dio naše unutarnje biti, pa tu sposobnost posjeduje svaki čovjek.

DK: Ne mogu a da ne pitam: recimo da smo apsolutno slobodni i slobodno odlučimo da ne odemo po dijete u vrtić, iako su nas zamolili da to napravimo – kako uopće možemo preživjeti, ako se doma vratimo bez djeteta?

(Smijeh). Da, imat ćete problem, i to veliki problem. Apsolutna sloboda je vrlo zanimljiva stvar. Razlog zašto se neka misao pojavi u našem umu nije u domeni našeg razumijevanja. Obično funkcioniramo na osnovi obrazaca. Sad ću biti malo ekstreman i reći da je jedan od njih, primjerice, osjećaj da moramo brinuti za svoju djecu. Oni moraju biti sigurni, zaštićeni, zar ne? No, dakle, to je obrazac. Ako ste apsolutno slobodni, nema nikakvog obrasca, pa ni tog.

DK: Ali, briga za potomstvo je osnova za preživljavanje čovječanstva! Gdje je dakle ta granica između slobode i neslobode?

Granica je vrlo jasna. Sloboda je neuvjetovana, bezuvjetna. Prosječnog čovjeka zbunjuje taj pojam, iako je on vrlo izravan: nema uvjeta, nema ograničenja, nema pretpostavki, nema ničeg datog, ničeg što se ne bi moglo preispitati i ničeg što je bespogovorno nepromjenjivo.

Pitanjem o postupku s djecom pokušavate ispitati gdje će se apsolutno slobodan zaustaviti; što je to preko čega neće prijeći i što neće prekršiti. Naravno, ako bi takve stvari bilo, cijela priča o apsolutnoj slobodi urušila bi se sama u sebe. Dakle, nema toga što apsolutno slobodan ne bi napravio, pa makar bila u pitanju djeca.

A što će točno apsolutno slobodan napraviti, to nikad ne znate i nitko zapravo ne može predvidjeti. Čak i kad učini nešto što izgleda predvidljivo i sukladno očekivanju, taj je postupak zapravo visio u zraku i bio nesiguran sve do trenutka njegova izvršenja.

Nema uzroka i nema posljedica. Ako ste apsolutno slobodni, ne samo da postoji mogućnost da ne odete po dijete, nego možda uopće ni vi nećete doći doma te večeri! ?

Ipak, htio bih naglasiti nešto važno: mi imamo tijelo, a tijelo mora jesti i spavati; tijelo ima neke potrebe, pa tako i um ima neka pravila po kojima djeluje. Prisutnost tih zakona (potrebe tijela, recimo) ne znači da stanje apsolutne slobode nije prisutno. Odluka apsolutno slobodnog je bezuvjetna, neuvjetovana. Ne znam hoću li krenuti lijevo ili desno, ali kad je odluka donesena, stvari idu po zakonima prirode. Optimalno i u okviru datih pravila naše stvarnosti.

U apsolutnoj slobodi u nekom se trenutku pojavi impuls koji mijenja budućnost. Od tog trenutka nadalje tijek događaja odvija se po zakonima vremena bez našeg daljnjeg utjecaja. Možda pomogne pomalo paradoksalna izjava da apsolutno slobodan čovjek nema slobodne volje!

Ono što prosječni ljudi žele je slobodna volja, a ne apsolutna sloboda. U apsolutnoj slobodi u umu se mogu pojaviti impulsi koji su u suprotnosti s našim potrebama, pa čak i s našim postojanjem. Možda vi kao osoba želite jednu stvar, ali impuls apsolutne slobode ide u drugom smjeru. U apsolutnoj slobodi taj se impuls slijedi, jer druge nema. Prije stanja apsolutne slobode, mi se borimo s kontrolom, »ispravnim« odlukama, onim što je »bolje« ili »gore« za nas… U apsolutnoj slobodi takvih ideja više nema, a nema ni borbe.

To je taj zastrašujući dio apsolutne slobode i zbog toga uporno ponavljam ljudima da je duhovna zrelost ono što žele, jer će u njoj ispuniti svoje potrebe i zadržati kontrolu nad svojim životom.

Ipak, nezgodna stvar je ta što je apsolutna sloboda neizbježna sudbina svakog svjesnog bića- željeli vi to ili ne, dogodit će se prije ili kasnije, jer svijest ne podnosi ograničenja. Privremeno se možemo u njih zatvoriti; privremeno možemo nametnuti svijesti iluziju kontrole pa čak i iluziju da ja – zasebni entitet s kojim se identificiramo – upravlja našim životom. Ali, to je samo privremeno. Prije ili kasnije iluzije će nestati, život će ići dalje i svima napraviti upravo ono što život želi.

Neki su ljudi već sada spremni za tu preobrazbu; već sada su prošli ili prolaze kroz posljednje ostatke duhovne zrelosti i povremeno gledaju u srce apsolutne slobode.

Odlična večer (hvala Večer!) u Mariboru. Puna dvorana Narodnog doma (preko 400 posjetitelja). Više od dva sata pričao sam o Arthi, drevnoj vještini stvaranja obilja, njenim načelima i nekim praktičnim tehnikama (eksluzivno NLF čitanje, mudre za obilje). Hvala svima na dolasku – bilo je vrlo inspirativno!

I sad… hoćemo li nastaviti istraživanje Arthe?
 

Rogla, 21.-24.5.2020. – četverodnevna radionica!

 
Ako vam je stalo do razvoja vaših potencijala, do duhovnih iskustava i ispunjenog života, onda možete stvoriti materijalno obilje i uživati u njemu.

Život u obilju vaše je pravo i vaša zadaća. Drevno znanje o arthi (obilju), jednom od četiri bitna cilja čovjekova života, na ovom je seminaru prvi put otkriveno javnosti i predstavljeno na jasan, razumljiv i praktičan način.

Naučit ćete:

• kako ispraviti pogrešna uvjerenja koja vas sprečavaju u stvaranju obilja
• kako život u obilju uklopiti u druge duhovne ciljeve i cjelinu života
• praktične tehnike za povećanje protočnosti za obilje: zvukovi obilja, labirint obilja, uporaba mudri i druge tehnike (seminar uključuje izravan kontakt s Adrianom i individualizaciju osobnog zvuka za uklanjanje karmičkih prepreka stvaranju obilja)
• tri trojna načela arthe uz detaljnu analizu svakog od njihovih elemenata
• praktične primjere artha projekata uz analizu i videokomentare

Znanje o arthi koje sadrži ova radionica jedinstveno je u svijetu. Iako se radi o tisućama godina staroj mudrosti, ona je svevremena i posebno aktualna upravo danas. Radionica o arthi zamišljena je kao praktičan vodič do svijesti obilja. Nakon njega vaš život više neće biti isti, a put prema obilju bit će vam široko otvoren.