TV SLO 2: POGLEDAJTE CIJELU EMISIJU NA OVOM LINKU.

Kratko objašnjenje korištenih naziva:

• C-Rex: paradigma u kojoj je svijest primarna, a materija (svemir, tijelo) sekundarna i zapravo nedokaziva
• U-Rex: prevladavajuća paradigma u kojoj je materija primarna, a svijest njena popratna pojava

Ovo je prvi, uvodni dio webinara, gdje Adrian objašnjava aktualnost i vrijednost teme smrti te najavljuje o čemu će biti riječi na webinaru.

Glavna je tema ove radionice smrt. Tijekom ovog vikenda razmišljat ćemo o njoj, govoriti o njoj, čak joj se i približiti, koliko je god to moguće.

Naizgled, svatko bi rekao da nas čeka jedan sumoran vikend, ispunjen tamnim temama i osjećajima poput tuge, žaljenja ili čak straha. Ali, mislim da ćete se vrlo brzo uvjeriti koliko je to pogrešno. Upravo suprotno, naš je cilj pristupiti smrti s najljepše, najpozitivnije moguće strane. Za početak ćemo samo promijeniti točku gledišta – način na koji gledamo na smrt, ali ćete isto tako  vidjeti da je ta promjena logična i da nova paradigma mnogo bolje oslikava stvarnu situaciju onoga što smrt predstavlja u našem životu.

Ključ za tu promjenu paradigme jest stavljanje svijesti na prvo mjesto i sagledavanje smrti unutar stvarnosti koji se može opisati nazivom C-REX. C-REX je kratica za Consciousness is the King (lat. Rex – King ili Kralj), dakle SVIJEST JE KRALJ. Svijest je glavna.

Većina današnjeg svijeta i ljudi u njemu djeluje unutar drugačije paradigme koju možemo nazvati U-REX, ili Universe is the King; SVEMIR JE KRALJ. U toj paradigmi, na svijest se gleda kao na popratnu pojavu materije. Kad neki materijalni, u ovom slučaju biološki sustav, postane dovoljno složen, kao što je složen ljudski živčani sustav, nastaje svijest. Materija je dakle bila ovdje prije svijesti, ona je glavna i primarna, a svijest je nastala u nekom kasnijem trenutku. Logično, ako je nastala, onda može i nestati, to jest umrijeti. A smrt svijesti velik je gubitak, pa odatle dolaze osjećaji bola, tuge i straha.

Ali, kao što sam rekao, to nije početna točka našeg istraživanja. Mi ćemo krenuti s druge strane, i za početak pretpostaviti da je situacija obrnuta. Pretpostavit ćemo primarnost svijesti i sekundarnost materije. Pretpostavit ćemo da svemir, takav kakav jest, nastaje iz svijesti.

Znam, to je veliki korak, i bilo bi mi zapravo drago da možemo više vremena posvetiti razmatranju eventualnih dokaza za tako nešto, filozofskim, duhovnim i znanstvenim pro et contra takve tvrdnje. Međutim, za početak, izložit ću vam samo skicu odnosno okvir za razloge prihvaćanja C-REX-a.

Malo je toga za što možemo utvrditi da sigurno znamo. Materijalni svijet oko nas izgleda nam pouzdan, predvidljiv i razumljiv. Međutim, jasno je da naša osjetila ne prenose točno taj materijalni svijet. Štoviše, gotovo je sigurno da ga ne prenose točno. Istodobno, imamo razloga (znanstvenih, kvantna fizika recimo) sumnjati u njegovu pouzdanost na način na koji smo navikli. Što je točno “tamo vani”, mi ne znamo. Znamo kakvu sliku o tome dobivamo preko naših osjetila, a pritom mislim i na instrumente koji su njihov produžetak.

Što se nas tiče, svijet u kojem se nalazimo mogao bi biti umjetan virtualni svijet, poput onog iz Matrixa. Kad bi tako bilo, mi ne bismo imali načina da to utvrdimo. Sve što bismo mogli utvrditi jest istražiti zakonitosti tog umjetnog svijeta sredstvima kojima nas je on opskrbio. Ako nastavite u tom smjeru, vrlo ćete brzo pronaći opravdane razloge da sumnjate i u samo postojanje materije, a kamoli ne u njenu primarnost.

S druge strane, postoji nešto u što nikada i ni u kom slučaju ne možete posumnjati, a to je postojanje svijesti. Sve je drugo sumnjivo: možda jeste, možda nije, možda je ovakvo, a možda onakvo, ali jedna je stvar sigurna. SVIJEST POSTOJI.

To znate jer ste svjesni. Ne znate zašto je svijest nastala, ne znate ni gdje joj je sjedište ili središte; ne znate je li nastala prirodno, umjetno, ili je oduvijek bila ovdje. Znate da postoji. Sve je ostalo teorija za koju možete imati više ili manje razloga. Međutim, prije nego što prihvatite ono što je najočiglednije, prisjetite se da se naše intuitivno znanje o svijetu oko nas često pokazalo iluzijom. Intuitivno, mi vidimo da je Zemlja čvrsti objekt i da se u nju možemo pouzdati.

Ali, situacija je sasvim drugačija. Naš je planet poput ogromnog zvrka koji se vrti oko svoje osi. Površina Zemlje na ekvatoru vrti se brzinom od 460 metara u sekundi! Jedna sekunda – 460 metara dalje. Plus, cijeli planet kreće se brzinom od 30 kilometara u sekundi po svojoj putanji oko Sunca. Jedna sekunda – 30 kilometara dalje!

Ono što vidite oko sebe nije uvijek stvarna situacija. To jest, gotovo nikada nije.

A što vidite oko sebe u smislu života i smrti? Vidite da se ljudi rađaju, odrastaju, stare i umiru. Tko bi se mogao suprotstaviti takvom opažanju? Zar ne bi bilo čudno kad bi netko rekao da je to privid, a u stvarnosti se to u biti ne događa?

A opet, prije nekoliko stotina godina, jednako biste se tako čudili onome tko bi tvrdio da se Zemlja kreće suludom brzinom oko obližnje zvijezde. Ili biste ga možda čak i spalili.

Stvari najčešće nisu onakve kakvima se čine, to znamo. Mi ćemo sada pretpostaviti da rađanje, odrastanje, starenje i smrt nisu pravo stanje stvari, odnosno da su rezultat jednog ograničenog pogleda na situaciju, jedne ograničene točke gledišta. To ne znači da smo ih porekli, baš kao što ni činjenica da se Zemlja vrti ne utječe na naš običaj da na njenoj površini gradimo građevine i oslanjamo se na njenu prividnu nepomičnost.

U ovom slučaju, međutim, promjena perspektive bit će vrlo značajna za promjenu našeg odnosa prema smrti kao prividnoj pojavi koja se događa zbog ograničenog, uskog pogleda na stvari.

U paradigmi koju smo nazvali C-REX, u kojoj je svijest prva i primarna, a svijet, svemir i materija drugi i sekundarni, ono što mi zovemo “našim životom” jest stanje ograničenja svijesti unutar individualnog entiteta, a smrt je trenutak oslobađanja svijesti od tog ograničenja, nakon kojeg ona ili ostaje slobodna, ili se ponovno ograničava u individualnu svjesnost. Stoga, smrt nije kraj života, nego jedna stepenica, jedna faza u životu. Svijest kao primarna, nikad ne nestaje. Ona može promijeniti svoj oblik, ali ne i umrijeti. Njen je život kontinuitet različitih oblika, a ono što mi zovemo “naš život” samo je jedna faza njenog života.

U tom smislu, smrt je veliki, najveći osloboditelj. Ako je za života bilo ograničenja, karmičkih dugova, pouka, pogrešaka i uspjeha, smrt sve to izjednačava, sve stavlja u kontekst koji je mnogo širi od ovoga kojeg imamo sada. Utjelovljena u ljudskom tijelu, svijest je zapravo ograničena. Ona teži povratku u svoju neograničenost – između ostalog zato i starimo i umiremo, jer svijest ne trpi ograničenje zauvijek. U tom smislu, smrt je trenutak kada sva ograničenja nestaju, kada se sve veze i uvjetovanja raskidaju. Na taj način ona postaje iznimno snažno duhovno iskustvo. Točnije, ona je najsnažnije duhovno iskustvo koje ćete imati u ovom tijelu. Za razliku od drugih duhovnih iskustava kojima možete težiti, ali nije sigurno da ćete ih doživjeti ili postići, smrt je jedino iskustvo koje vas sigurno očekuje. I to je dobra vijest, zapravo. Konačno oslobođenje svijesti je ispred nas. I to je sigurno, bez ikakve sumnje.

Ako ovo izgleda kao da slavim i uzvisujem smrt, to je samo prividno. Meni ona nije ništa bolja, a ni gora, od stanja koje prosječan čovjek naziva životom. Međutim, budući da je uz smrt vezano toliko mnogo negativne energije, neznanja i straha, želim vam je prikazati u drugačijem svjetlu.

Pretpostavljam da većina vas razumije kakva je snaga svijesti, odnosno našega duha kao njenog izraza, u životu. Svijest posjeduje stvaralačku snagu. Ponekad je dovoljno pomisliti nešto, usmjeriti pažnju na to, promijeniti stav, i naša se realnost mijenja. Za života to ide polako i ne uvijek potpuno uspješno, jer je snaga naše namjere mala. Međutim, u trenutku smrti, oslobađa se cjelokupna snaga svijesti. Ako se snaga naše uobičajene namjere usporedi s energijom jedne šibice, u trenutku smrti na raspolaganju nam je energija ekvivalentna energiji svih zvijezda u našoj galaksiji, ili čak i više od toga.

I ta će energija učiniti nešto. Iz nje će nešto nastati. Ali, što?

Znate li što?

Ne, ne znate. Uglavnom ne znate. Većina ljudi to nikad neće znati, sve do trenutka smrti. A isto tako i vi, to ćete znanje graditi od sada nadalje, sve do vaše smrti koja vas očekuje u budućnosti.

Ljudi ne znaju ništa o tom velikom događaju. Potpuno su nesvjesni mogućnosti koje su pred njima.

Što je još gore, taj događaj boje strahom i na taj način povećavaju vjerojatnost da se put svijesti nakon trenutka smrti također oboji njime.

Vi ste odlučili promijeniti tu situaciju i učiniti nešto po tom pitanju. Ova je radionica priprema za smrt, i to u trenutku kada je taj događaj još daleko ispred vas. To je pravo vrijeme za tu pripremu. Jer, kada se taj trenutak doista približi, obično smo shrvani bolom, bolešću i strahom te smo potpuno nespremni primiti bilo kakvo znanje. Jedino što možemo primiti jest svakodnevna pomoć i topla ljudska ruka i suosjećanje. Time se bave psiholozi, ljudi u hospicijima i slično. Njihov je posao human i važan, nipošto i ni na koji način ne želim ga omalovažiti.

Međutim, ovo što ćemo mi raditi nešto je sasvim drugo.

Kao što sam rekao, mislit ćemo o smrti i razgovarati o njoj. Pokušat ćemo je sagledati iz C-REX perspektive, u što više detalja. Naučit ćemo i neke tehnike koje možemo koristiti za života, a možda i u trenutku smrti. Sutrašnji će nam dan poslužiti kao priprema za nedjelju, kada ćemo proći kroz trosatno “inicijacijsko umiranje”.

Sve to zajedno trebalo bi poslužiti kao odskočna daska za pravu stvar koja vas sigurno očekuje. Priprema za smrt zapravo je priprema za život koji nema kraja, život potpuno oslobođene svijesti.