Gregor: “Kolikor sem uspel razumeti, Vivekanandina šola, ki uči po principih Advaita Vedante…”

Ne mogu komentirati što i kako podučavaju druge škole. Nadam se da zabuna nije oko pojma “viveka” i imena Vivekananda. 🙂 To dvoje nema veze jedno s drugim.

To ćemo dakle staviti na stranu. Važno je razmišljati zdravim razumom. Misli mogu i ne moraju biti objekti, ali čak i ako jesu objekti koje um nekako “hvata”, a ne stvara, one su i dalje u području svijesti. Jer ako nisu, gdje su onda? Um nema drugog načina nego da djeluje unutar svijesti. Za bilo što drugo, što bi dolazilo iz pretpostavljenog svijeta “tamo vani”, trebala bi mu osjetila. Ukoliko ne koristi osjetila, nego misli misli (to mu je posao, to um radi), zaključak je neizbježan: misli su unutar svijesti, a ne izvan nje.

“Ne glede na to, ali je moje razmišljanje pravilno ali ne, še vedno ne vem zakaj bi lahko smatrali to, da so misli del zavesti kot Arhimedovo točko zgolj ker “ne vidimo kje bi lahko misli sploh bile, če ne znotraj zavesti”. To mi spada v področje “Something you don’t doubt it”, ne pa v področje “Something we can not doubt”. To v kar ne morem dvomit je samo to, da misli obstajajo.”

Što se tiče polazne (arhimedovske) točke, opna glasi jedino “svijest postoji”.

A ovo drugo, ok… Hajde probaj opisati situaciju u kojoj misli nisu dio svijesti. Dakle, probaj teoretski zamisliti što su onda misli? Materijalni objekti? Elektromagnetsko zračenje? Ni jedna od te dvije mogućnosti neće proći jer um nema senzore za to. A ipak je sposoban misliti bez njih. Neka treća ili četvrta teoretska mogućnost?

“Moj komentar glede na to, da “vse obstaja samo znotraj zavesti” se ni nanašal na poglavje, ampak na vaš odgovor Katji, naj poskušamo pokazat na nekaj kar je izven zavesti. Napačno sem ga razumel kot trditev, da je vse samo znotraj zavesti. Kolikor razumem ste želeli samo reči, da za nobeno stvar ne moremo dokazat ali obstaja samo znotraj zavesti ali pa zunaj nje. Sem to prav razumel?”

Da, to je bilo tako mišljeno.

Iako, viveka može dokazati da je sve unutar svijesti. 🙂 Međutim, taj dokaz je kompleksan i može se izvesti tek nakon svladavanja uvida i dokaza koji proizlaze iz preispitivanja tmeljnih načela viveka.

Budući da to zahtjeva neko vrijeme i vještinu, za sada ostavljam to na činjenici da nema dokaza da bilo koja stvar postoji izvan svijesti.

“Hvala vnaprej za vaše odgovore!”

Hvala na dobrim pitanjima.

Ne glede na to, ali je moje razmišljanje pravilno ali ne, še vedno ne vem zakaj bi lahko smatrali to, da so misli del zavesti kot Arhimedovo točko zgolj ker “ne vidimo kje bi lahko misli sploh bile, če ne znotraj zavesti”. To mi spada v področje “Something you don’t doubt it”, ne pa v področje “Something we can not doubt”. To v kar ne morem dvomit je samo to, da misli obstajajo.

– Moj komentar glede na to, da “vse obstaja samo znotraj zavesti” se ni nanašal na poglavje, ampak na vaš odgovor Katji, naj poskušamo pokazat na nekaj kar je izven zavesti. Napačno sem ga razumel kot trditev, da je vse samo znotraj zavesti. Kolikor razumem ste želeli samo reči, da za nobeno stvar ne moremo dokazat ali obstaja samo znotraj zavesti ali pa zunaj nje. Sem to prav razumel?

Hvala vnaprej za vaše odgovore!

“A lahko pojasnite izjavo iz knjige “But we know one more thing for sure: thoughts exist in that consciousness”. Zakaj lahko privzamemo to kot znanje? Zakaj ne moremo podvomiti v to, da zavest samo je in da so misli objekt, ki jih zavest percepira (torej da misli ne obstajajo znotraj tej zavesti)?”

Misli ne mogu biti nigdje drugdje nego unutar svijesti – kretanje svijesti je praktično definicija misli. Čak i ako su za neki um (vaš) misli objekti, a ne proizvod vašeg uma (što je naravno moguće), one su i dalje unutar svijesti.

“Podobno mi ni jasna trditev “On the other hand, the existence of the mind as a part of consciousness is sure knowledge,…”. Um dojemam kot nekaj kar lahko opazujem, objekt, in kot tak ne vem zakaj bi moral biti del zavesti.”

Vrijedi isto objašnjenje kao i za misli. Um je dio svijesti, ne može biti nešto drugo jer tada prestaje biti um.

Nadalje, čak i da (neki) um bude objekt za vas, TKO JE TAJ koji percipira taj objekt? Čime taj netko misli o tom objektu, ako ne umom? Ne možete se odvojiti od uma i reći “da ga percipirate kao objekt”. Odnosno možete, ali ste se stavili u šizofrenu situaciju u kojoj umjetno stvorneni dio uma promatra drugi njegov umjetno stvoreni dio.

“Enako kot moje telo ni del moje zavesti.”

To ne možete dokazati jer sve što imate i što ćete uvijek imati je samo vaša percepcija tijela (što je još uvijek u vašoj svijesti). A čak i da se dopusti mogućnost da nije u vašoj svijesti (što je u redu, ta mogućnost postoji) u tom slučaju postoji razlika između uma i tijela. Um je i dalje u svijesti, a tijelo je (navodno) napravljeno od materije.

“Trditev, da vse obstaja samo znotraj zavesti zame ni Arhimedova točka.”

🙂 Ni za mene. Kao što je jasno napisano, arhimedovska točka je postojanje svijesti, ili izraženo izjavno: “Svijest postoji”. U to ne možemo sumnjati.

“Če bi bilo v to nemogoče dvomiti, nebi obstaja nobena dualistična duhovna šola. Zame je avtomobil, hiša in moje telo nekaj kar lahko percepiram. Lahko sicer verjamem, da obstajajo samo v zavesti, ampak mi je nemogoče to privzeti kot Arhimedovo točko. Čisto realna možnost je, da obstajajo izven nje in da jih zavest samo zaznava.”

Da, to jest tako. Zato “sve postoji u svijesti” nije arhimedovska točka. To nije nigdje napisano – pogrešno ste shvatili. Pročitajte ponovo to poglavlje.

“Sve postoji u svijesti” je nešto u što možete sumnjati, ali na posljetku, kao što ste napisali, ne možete dokazati suprotno. A kad se nešto ne može dokazati… za viveku to postaje bespredmetno. Samo fantazija koje služi za zabavu i špekulacije; potencijalna mogućnost bez stvarne praktične primjene.

Podobno mi ni jasna trditev “On the other hand, the existence of the mind as a part of consciousness is sure knowledge,…”. Um dojemam kot nekaj kar lahko opazujem, objekt, in kot tak ne vem zakaj bi moral biti del zavesti. Enako kot moje telo ni del moje zavesti.

Trditev, da vse obstaja samo znotraj zavesti zame ni Arhimedova točka. Če bi bilo v to nemogoče dvomiti, nebi obstaja nobena dualistična duhovna šola. Zame je avtomobil, hiša in moje telo nekaj kar lahko percepiram. Lahko sicer verjamem, da obstajajo samo v zavesti, ampak mi je nemogoče to privzeti kot Arhimedovo točko. Čisto realna možnost je, da obstajajo izven nje in da jih zavest samo zaznava.

Da budemo još jasniji u vezi Arhimedovske točke viveke, zapitajte se možete li ukazati na nešto što NIJE u svijesti? Katja, može li se to? Ako se može, eto, neka netko napiše nešto što sigurno i bez bilo kakve sumnje nije u svijesti.

S obzirom da znam da ljudi pročitaju i naizgled razumiju argumentaciju iza Arhimedovske točke viveke, ali zapravo im ona ne dođe onako do kostiju, ne osjete ju u potpunosti i NE uviđaju sve njene posljedice, ovo je dobra vježba za osvješćivanje. Dakle, neka mi netko pokuša napisati nešto što NIJE u svijesti.

Malo si predaleko otišla, Jožice. 🙂 Prvo, pitanje je vezano uz sigurnost u izjavu “svijest postoji”. U svijesti nisu samo misli, što je vrlo lako utvrditi i pokazati (tu su, primjerice, osjećaji i percepcija).

Jesu li ili nisu misli, osjećaji i percepcije (te evntuano druge “pojave” u svijesti) istinite ili nisu je vrlo napredno pitanje na koje, očigledno je, ne možete odgovoriti u ovom trenutku. Prerano je. Nemate alate za tako nešto – niste ih otkrili. Zbog toga nisam to ni pitao, te preporučujem da se potencijalni student viveke time ni ne bavi dok ne bude spreman/na.

Svijest posoji, ne zato jer su u njoj misli i sve druge pojave, nego zato jer bez nje ne bi bilo ni tog pitanja. 🙂 Što gad da je sve ovo oko nas i sve ovo u nama, očigledno je da je potrebno postajanje svijesti da bismo o tome mislisli, osjećali to i saznavali. Svjesni smo – jedino u to možemo biti sigurni.

Sve ovo drugo je u ovom trenutku potpuno izvan našeg dohvata. Uzgred, ako se namjeravate osloboditi “slabih” ideja, viveka u tome neće pomoći ama baš ništa. Ona će pomoći da nestanu iluzorne ideje, a da li su to dobre ili su to loše, to ćete vidjeti tek kad otkrijete viveka skalpel koji razlikuje istinito od iluzornog.

Ova zadnja rečenica nas vraća na mumukšutu. Mumkušutu nije briga jel nešto dobro ili loše, jel koristi ili ne koristi. Mumukšuta je snažan unutarnji poriv prema istini.

Ljudi često pomiješaju taj poriv s drugim “duhovnim” motivima i namjerama koje žele ukloniti loše stvari iz našeg života i ostaviti one dobre. Dakle, da još jednom budem vrlo jasan u tom pogledu: dobro i loše nije predmet viveka analize. Istina i iluzija – to je ono čime se bavi viveka.

Ovo zadnje. 🙂