Povišena razina osjetljivosti u tijelu nešto je čemu mogu posvjedočiti. To se jednostavno događa kad je tijelo prepušteno vlastitoj inteligenciji. Vozač (ego, “jastvo”) je onaj koji guši impulse koji dolaze izvana i preko njih nameće svoje vlastite. Rezultat je tupost.
Ali, jednom kad toga više nema, SVE je važno. Stanje u kojem se nalaze drugi ljudi opipljivo je – osjeća se kao što biste osjećali vruće ulje koje se prolilo po vašoj koži.
Zapravo, UG je jednom rekao da osjeća ljudske misli “kao što drugi ljudi osjećaju vlagu”. To je nešto što poznajem jako dobro. Dovoljno sam patio zbog toga i učinio bih sve što mogu da to izbjegnem.
Nema sigurnog načina da biste znali što točno osjećaju ili misle ljudi oko vas, onako do u detalje. Ali, općenito, tijelo oslobođenog može osjetiti smjer tih misli, njihov oblik i okus. Tijelo oslobođenog može ih namirisati, kao što biste vi namirisali smrad trule gomile smeća iz susjedovog dvorišta.
Zbog toga mi je neobična činjenica da se UG ne zanima za ono što se događa čovječanstvu. Mogu se s lakoćom složiti s njim da smo mi najgora vrsta ikada (ili barem najgora koju znamo). Nema nikog tako lošeg i tako opasnog kao što smo mi. Mogao bih se čak složiti s njegovom izjavom da smo osuđeni i da nema spasa za čudovišta poput nas.
Ako kažem makar i riječ, ili pokažem volju za djelovanjem u smjeru pomaganja čovječanstvu, prema stvaranju boljeg svijeta ili nečeg takvog, to je samo zato što mi je muka od onog što ljudi čine. Ovo nije samo fraza – doslovno se razbolim kad ljudi pate. Imam glavobolje kad neki luđak izbriše s lica zemlje selo puno žena i djece negdje na drugoj strani planeta. Bože, osjećam stalnu tjelesnu neugodu jer ljudi muče životinje i doista mogu namirisati truli sadržaj milijardi njihovih namjera i odluka.
Pokušavam zatvoriti svoje “prozore”. Pokušavam se odvojiti od svega toga. Bježim, živim na pustim mjestima pokušavajući pronaći nešto što će me zaštititi od ljudi, ali nema izlaza! Mogu smanjiti utjecaj koji na moje tijelo ima puko postojanje ogromnog broja ljudskih bića, ali ne mogu izbjeći bol koji nastaje zbog silne patnje koju stvaraju, kako sebi tako i drugima.
Vidite, to nije stvar moralnosti. Ne radi se o suosjećanju. Radi se o pukom instinktu, o pokušaju življenja bez bijede i tjelesne neugode.
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Engleski
Moglo bi vas zanimati
4 komentara
Zar nije to više rezultat (tvog) povišenog stanja svijesti (reći ću uvjetno, svijesti jedinstva) a manje slobode?
Adrian
Moglo bi biti, da. Ne nužno nekog određenog stanja svijesti, nego razdoblja prilagodbe. Kao što kažem u video odgovoru: “Na kraju tijelo sasvim dobro podnosi slobodu.” 🙂
Znatiželjan sam, tko je UG?
Adrian
Ah, UG. 🙂 Uppaluri Gopala Krishnamurti ili U.G. (ne miješati s nešto poznatijim Jiddu Krishnamurtijem – ta su dvojica nebo i zemlja). Tekst je izvučen iz jednog šireg razgovora o U.G.-u,, pa se, eto spominje i ovdje…