Snimka webinara!

14.12.2017. održao sam besplatni webinar s više do 1000 polaznika uživo. Naziv webinara je bio “Razdvajanje svjetova: 5 godina poslije”. Govorio sam o duhovnoj viziji vremena koje dolazi; o promjenama koje nas očekuju a posebice o crti razdvajanja oko koje se vodi “bitka” između stvarnosti kakvu poznajemo i stvarnosti kakvu želimo.

Sadržaj webinara je iznimno zanimljiv, te sadrži informacije o kojima bi svatko trebao razmisliti. Snimka webinara (trajanje oko 1 sat i 45 minuta) bit će dostupna neodređeno vrijeme. Pogledajte ju i slobodno podijelite link s prijateljima.

SNIMKA WEBINARA “RAZDVAJANJE SVJETOVA: 5 GODINA POSLIJE”

5

Komentara

  1. Raul Horvat  prosinac 19, 2017

    Samo mala dobronamjerna kritika, budući da sam i sam u nekoliko navrata na blogu
    odigrao ulogu “džepnog” fizičara. Paušalno i površno razumijevanje ideja
    moderne fizike i onda njihovo povezivanje sa znanjem o svijesti – pogrešan je recept. Potrebna je
    konzultacija stručnjaka. Jedini primjer za koji znam da su (neke) ideje
    moderne fizike korektno implementirane u znanje o svijesti jest brošura dr.
    Johna Hagelina “Fizika letenja”.

    Možda i nesvjesno, ali predumišljaj koji stoji iza ovakvih predavanja/knjiga jest
    otprilike slijedeći: paušalno preuzmimo neke ideje moderne fizike za koje
    mislimo da su dovoljno “lude”, ubacimo u to neko znanje o svijesti, s ciljem da bi
    na kraju dobili još nešto puno “luđe”. Ponavljam, to je loša praksa, to ne ide tako.
    Jer stvari su toliko “tricky” i nezamislivo “lude” i za danas najveći trust
    mozgova u fizici. Npr. “multiverse” označava beskonačni broj područja u
    “fizičkom” prostoru, tamo “vani”, sa beskonačnom diverzibilnosti,
    beskonačnom multiplikativnošću, svime zamislivim i nezamislivim. S druge
    strane, Everettov “many worlds” označava beskonačni broj svjetova tamo
    “unutra”, to nisu “fizički” svjetovi nego različiti prostori vjerojatnosti
    (tzv. Hilbertov prostor),
    koji se svi nalaze baš u točki u kojoj sada stojimo. Mi danas (još) ne znamo
    u kojoj mjeri su te dvije priče identične ili slične i kako sve to
    interpretirati. Dakle, oprezno sa ad hoc preuzimanjem ideja moderne fizike.

    Ali vratimo se na temu o kojoj je ovdje riječ. Dodatno, ovdje se radi i o
    miješanju krušaka i jabuka. U nekoliko rečenica ću probati objasniti o čemu
    se radi.

    Fundamentalni zakoni fizike ne poznaju pojmove kao što su “uzrok” i
    “posledica”, dok oni imaju nevjerojatno veliko značanje na pojavnoj,
    makroskopskoj skali, npr. za nas ljude (“želimo uvijek znati razlog zbog
    kojeg se nešto događa”). Iako nema “uzroka”, “posljedica” ni “razloga”,
    aktivnosti na fundamentalnoj razini (mikrosvijet + kozmologija) ne odvijaju se
    “kako im drago”, već po točno utvrđenim fundamentalnim zakonima. I na kraju
    ono najvažnije: iako nema “uzroka” ni “posljedica”, aktivnost na temeljnoj
    razini – ne prestaje. Sažeto, aktivnost koja se odvija na temeljnoj razini
    ne stvara nikakvu karmu! S druge strane, koncepti poput – mi, čovječanstvo,
    razdvajanje svjetova, crta razdvajanja, odluke, parnjaci i sl. – ti koncepti
    su prepuni karme.

    Kako onda pomiriti kruške(aktivnost koja ne proizvodi karmu) sa
    jabukama(aktivnost koja proizvodi hrpetinu karme)? Postoji samo jedan način.
    A to je istinsko razumijevanje da mi nismo “činioci naših djela” ni
    “mislioci naših misli”, da prepustimo svemiru da spontano izabire za nas
    sve svjetove u kojima se možemo/moramo naći i onda nas dileme poput “razdvajanja
    svjetova” više neće opsjedati. Uostalom, koja je vajda od “razdvajanja
    svjetova” ako jednu vrstu patnje (u ovome svijetu) moramo zamijeniti za neku
    drugu vrstu patnje (u nekom drugom svijetu)?

    reply
    • Adrian
      Adrian  prosinac 19, 2017

      Hvala na opširnom komentari, Raul.

      Jedno pitanje za razmišljanje: tko je odlučio napisati taj komentar i zašto?

      Koja je vajda od njega? 🙂

      (Pazi, ako ima bilo kakve vajde od toga, onda i sve ideje koje stavljaš pod upitnik također imaju isti status i vrijedne su ispitivanja.)

      Pretpostavka da svemir nije spontano izabrao za nas razmišljanje o razdvajanju svjetova, ali jest izabrao pisanje komentara, vrlo je preuzetna i ide protiv “savjeta” koji daješ drugima.

      Poricanje svrhe u donošenju životnih odluka je – životna odluka! Kao takva ne predstavlja izlaz iz začarane petlje uroka i posljedica (to jest karme).

      Tako da ostaje dojam kako upravo ti miješaš kruške i jabuke: kao kad bi nekome tko pokušava naučiti kako jedriti na dasci odjednom počeo govoriti kako je to besmisleno i da se time ne treba opterećivati jer ionako svemir spontano bira za nas… itd. A on želi naučiti vještinu jedrenja jer ga to privlači i čini sretnijim.

      Da li je multidimenzionalna stvarnost baš takva ili nije, u redu, to je stvar rasprave (to jest, to je stvar rasprave SVE DOK NEMA ISKUSTVA). Ali, uz pretpostavku da iskustva ima, onda to postaje praktično životno pitanje.

      Da li je crta razdvajanja baš takva ili nije, i to je stvar rasprave, ali poricati da ljudi trebaju razmišljati o svojim životima i odlukama, suprotno je onome što svaki čovjek radi, svakoga dana, svakoga trenutka. Na posljetku, kao što sam ranije istaknuo, suprotno je onome što si ti učinio – iz nekog si razloga napisao komentar kojim si nešto želio poručiti.

      reply
      • Raul Horvat  prosinac 20, 2017

        Ok, biću iskren i reći zašto sam reagirao. Ova razjašnjenja oko fizike, to je samo sporadični razlog. Moram priznati, jedva sam uspio odslušati webinar do kraja, imao sam više dojam da slušam financijsko-politički komentar sa HTV-a, nego tebe. Drugim riječima, stvari su postale pre-kompleksne, otišle u širinu, razvodnile se (slušatelji webinara, umjesto postavljanja malog broja dubokih pitanja, sad postavljaju velik broj banalnih pitanja)

        Sjećam se, dugo sam razmišljao, da li se nakon Quinnovih knjiga i knjige “Jedno svijetlo-mnogo duša” o ovoj temi ima još išta dodati. Zaključio sam da je u ovim knjigama apsolutno sve rečeno, ništa se ovdje ne može ni dodati ni oduzeti, ko je čuo, čuo je. A nitko nije ništa čuo, vjeruj mi.

        U to smislu za mene je “Razdvajanje svjetova” u potpunosti redundantan, čak postaje nova “crta razgraničenja”. O karakteru promjena u zadnjih 5 godina, nas dvojica se duboko ne slažemo, pa o tome nema smisla ni pisati.

        Kad se stvari iscrpe, kad se nema ništa više dodati, tada se treba vratiti osnovama, na jednostavniji put, ostati miran, sagledati stvari iz šire perspektive, umjesto da zatrpavamo umove donošenjem miljuna nekakvih odluka dnevno na svim razinama. To sam htio reći prethodnim postom.

        reply
        • Adrian
          Adrian  prosinac 20, 2017

          Ponajprije, sasvim je u redu ne slagati se. 🙂

          Kao što sam napisao, razdvajanje svjetova je iskustvo. Ako ga nema, postaje teorija i predmet rasprave. Ako ga ima, onda je poput jedrenja – moraš naučiti neke stvari jer inače završiš u moru.

          Više ću kometirati Quina. Kad bih morao odabrati jednu knjigu ili jednog pisaca kojeg bi stavio na “tron” najvažnijih ikada, to bi bio “Ishamel”, a zatim i sve njegove druge knjige. No to ne znači da se sa svim slažem.

          Recimo, ne dijelim Quinovo čvrsto uvjerenje da su ljudi ok, ali da sistem treba mijenjati. Oduvijek sam govorio da se radi i o jednom i o drugom. To me nije spriječilo da napravim sve da se te knjige pojave na HR tržištu (od prijevoda, do investicije koja se, uzgred, nikad nije vratila).

          Međutim, stvar je u tome da nedavni događaji i razvoj tehnologije gotovo da daju za pravo Quinu. On nije uspio sa svojim “plemenima izvan civilizacije” kao što ni ja nisam uspio sa svojom neokulturom. Razlog: išli smo ispred vremena. Htjeli smo napraviti nešto za što nije bilo uvjeta.

          Sada ih ima, odnosno počeli su se nazirati u obliku decentralizirane ekonomije omogućene razmjenom vrijednosti bez posrednika (kripto valute, što god se s njima dogodilo i kako god se razvijale u budućnosti).

          Drugim riječima, promjena sustava omogućit će da ljudi, vođeni svojim interesima (trenutno financisjkim, ali kasnije i svakim drugim) krenu u smjeru koji im više odgovara. Do sada nije bilo načina da se makne utjecaj centraliziranih institucija. Sada se ti načini pojavljuju.

          Iz vlastitog iskustva U PRAKSI (u konkretnom pokušaju rada na neokulturalnoj zajednici, dakle ne samo na priči i teoretiziranju) naučio sam da ljudi itekako razumiju ne samo Quina nego i druge dobre zamisli. Problem je što su preslabi oduprijeti se postojećem sustavu i načinu funkcioniranja. Zbog toga su nedavni proboji u smjeru decentralizirane ekonomije, tehnologije i potencijalno društvenog uređenja obećavajući.

          Pitanje je što ćeš ti učiniti? (“Ti” se odnosi na svakog od nas.)

          Tvrditi da svemir sve radi za nas i da se trebamo spontano prepustiti?

          Pesimistično i depresivno reći da ljudi ne razumiju i da smo na putu u propast?

          Uhvatiti makar trunke optimizma i energije, te pokušati ostvariti Quinove zamisli na novi način? (I neokulturalne, naravno – zahvaljujem na uvrštavanju “Jedno svjetlo, mnogo duša” među knjige koje su sve rekle.)

          reply
          • Raul Horvat  prosinac 20, 2017

            Kada smo previše usmjereni na ono “vani”, na “objekte”, na “akciju”, to će
            leći ko “kec na desetku” našem umu koji će se razmahati i koji će pomisliti –
            gle, ja sam ovdje “glavni”. Istovremeno, naše istinsko “ja”, svijesnost,
            čista svijest, biti će zamagljeno, a istina o tome tko smo postati će za nas
            udaljena, nerealna, čista fikcija, čista fantazija, čisti “wishful
            thinking”. Konzekventno, s vremenom će se i naši “vanjski ciljevi” početi
            rastakati, bez dodirom s onim tko je “glavni”, gubeći se u šumu vlastitog
            uma.
            Ali zašto ja uvijek moram pisati ono što i ti već dobro znaš?
            Živio webinar o prosvijetljenju, dolje webinar o kriptovalutama!

            Upravo je knjiga “Js-md” popunila neke praznine koje su ostale iza Quinnovih
            knjiga. Pa tako tamo jasno kaže tko je za nakadašnje ljude bio “glavni”. Pa
            tamo jasno kaže da to bilo znanje o “subjektu” (tko sam ja?), dok je znanje
            o “objektu” bilo sporadično. Kada god su se malo zaigrali i počeli previše
            baviti “objektima”, znali su reći stop, dosta, nema više, da bi znanje o
            “subjektu” uvijek ostalo onaj “glavni”. To su oni “duhovni” geni u
            kolektivnoj paradigmi koje Quinn spominje, od kojih su nekadašnji ljudi bili
            slobodni, a po našoj kolektivnoj paradigmi plaze još uvijek danas jednako
            kao i prije 5 godina.
            Ali zašto ja moram uvijek pisati ono što si ti originalno prije mene već
            napisao?
            Živio webinar o promjeni kolektivne paradigme, dolje webinar o novom
            ekonomskom poretku!

            Fizika je počela isključivo sa znanjem o “objektu” (kl. fizika), da bi prije
            točno 100 g. počela pročavati interakciju “subjekt-objekt” (kvantna fizika),
            dok o “subjektu” ne zna gotovo ništa (iako postoje “hintovi” i o tom znanju
            u nekim “najluđim” teorijama). Dakle, fizika danas još ne zna tko je
            “glavni”, pa nam ne može puno pomoći u promjeni kolektivne paradigme. Isto vrijedi i za
            ostale aspekte znanosti, koji su samo derivati fundamentalne fizike.

            U prvom postu pokušao sam pokazati da moguće biti prisutan u svijetu, biti
            aktivan i djelovati, a istovremeno ostavljati minimalni otisak u tkivu
            “prostor-vrijeme”. Sve ostalo samo je garancija da će se patnja nastaviti,
            iz svijeta u svijet, iz osobnosti u osobnost …

Bilo bi mi drago čuti vaše mišljenje, pitanja ili komentare članka kojeg ste upravo pročitali...