Ramana Maharishi

Da li se svi nakon prosvjetljenja povlače iz svijeta, sjede nepomično u nekoj pećini, ne brinu za tjelesne potrebe i usmjeravaju se samo na unutarnju stvarnost, kao što je to učinio Ramana Maharishi?

Ne nužno. Naposljetku, pitanje uvijek možete svesti na to da i prosvijetljeni ljudi uglavnom jedu, piju i spavaju. Možete ga svesti i na higijenu, odlazak na toalet ili osnovne zdravstvene potrebe. Prosvijetljeni možda nije uvijek raspoložen za tako nešto. Taj dio sasvim razumijem. Ponekad, sjajna iluzija koju zovemo svijetom jednostavno je prenaporna. Neposredno nakon tog zadnjeg čina skidanja maski prevladava osjećaj umora i zasićenosti. Bilo bi sasvim u redu jednostavno se zaustaviti i milostivo umrijeti. Mnogi su i umrli na taj način, ne dočekavši stabilizaciju stanja i preobrazbu malog osobnog života u… nešto drugo. Neke od takvih, zbunjenih i preplavljenih prosvjetljenjem, odlučnih da nestanu i tjelesno, ipak su „spasili“ – drugi ljudi. Njegovani od njih, jednako tako zbunjenih onim što se događa, „spašeni“ su postali „veliki sveci“.

Na neki način, prosvijetljeni je tako gurnut naprijed od Života samog. Nije to njegova želja. Tako se jednostavno dogodi.

Međutim, nije mudro misliti da se uvijek mora dogoditi taj spasili-me-drugi scenario. Budući da u prosvjetljenju nema razlike između ovog tijela i tijela nekog drugog, nema ni razlike između ovog uma i nekog drugog uma. Želja da se bude „spašen“ i tjelesno sačuvan za ovaj svijet – barem dok tijelo za to ima snage – može također doći i iz „ovog“ uma.

Glede odustajanja od života, potrebno je razlikovati dvije različite situacije. Jedna je da bilo tko neprosvijetljen može pasti u zamku želje za smrću. Instinkt za preživljavanjem može se poništiti zbog bolesti, očaja, straha ili čak i ljubavi. Sama želja za smrću ili ravnodušnost prema životu ni na koji način nije znak prosvjetljenja. Drugim riječima, ne možete suditi o prosvjetljenju na osnovi toga.

Druga situacija događa se u samom prosvjetljenju. Čini se da tada postoji sklonost testiranja volje Života nekom vrstom potpunog predanja. To ide nekako ovako: „U redu, ništa mi drugo ne pada na um. Nemam što raditi. Možda je vrijeme da odustanem? Ako nije, onda će se nešto dogoditi.“

I nešto se dogodi. Ili se ne dogodi.

U prvom slučaju živite. U drugom, umirete.

Dobro je razumjeti da su prosvijetljeni ljudi negdje rođeni. Dio su kulture, vremena i prostora. Zapravo, rođeni su kao neprosvijetljeni, a zatim, kao udarcem munje, postaju prosvijetljeni. Nakon toga, i dalje su dio onoga što ih okružuje.

Ramana Maharishi rođen je kao Venkataramana Ayyar. Indijac. Bilo je to godine 1879. Od nekog takvog ne možete očekivati da se ponaša poput čovjeka rođenog u Europi dvjesto godina ranije, ili u Americi sto godina kasnije.

I tako je, sasvim razumljivo za svoje kulturno okruženje, Ramana odlučio postati sanyasi. Sanyasi ne brine previše za svoje tijelo, a Ramana je tu nebrigu doveo do savršenstva. Njegovo tijelo mogli su sasvim lijepo pojesti mravi – dok je on još uvijek živ, zdrav i budan. Ne bi učinio ništa da to spriječi. A što se tiče njegove vlastite hrane… pa, sasvim sigurno nije činio ništa da bi je pribavio. Umrijeti od gladi za njega je bila sasvim prihvatljiva mogućnost.

Poštovali su ga zbog toga. I danas bi zbog tako nečega bio zapažen, a u tadašnjem kolektivnom indijskom umu postajalo je slaganje da se s vremena na vrijeme takve stvari događaju; ponekad, božansko silazi u ljude. S takvom tradicijskom pozadinom, što je Venkataramana Ayyar mogao učiniti? Tijek njegova života nakon prosvjetljenja bio je logičan, implicitan i neizbježan.

Ali, to ne znači da i vi morate tako postupati (ne morate ništa, naravno), ili da je nebriga prema tijelu i ravnodušnost prema životu znak pravog prosvjetljenja.

Mogli biste izdržati ubode komaraca i mrava i mogli biste im dozvoliti da vas žive pojedu. Vjerojatno bi to bilo užasno iskustvo, kričali biste, plakali i patili. Ali, mogli biste se i dovesti u stanje neosjećanja bola i zanemarivanja užasa zbog takve sudbine. Čak i kad biste postigli takav sumnjivi duhovni uspjeh, sve to ne bi značilo ništa i ni na koji način ne bi bilo povezano s prosvjetljenjem.

To je samo pozornica.

Sanjaju li neprosvijetljeni duhovne ovce?


Za nastavak članka kliknite na Pay10 (mikroplaćanje u iznosu od 10 XLM) . Ako niste sigurni kako se to radi (jednostavno je!), o SatoshiPay sustavu, kriptovaluti i Lumenima, uz naputke kako ih koristiti pročitajte u članku MIKROPLAĆANJA SATOSHIPAY SUSTAVOM.


0

Bilo bi mi drago čuti vaše mišljenje, pitanja ili komentare članka kojeg ste upravo pročitali...


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.