Ako mislite da živite u problematičnom vremenu, razmislite ponovno. U široj slici, trenutak u kojem se nalazite rezultat je mnogih silnica, kako onih koje dolaze iz vas, tako i onih “svjetskih”, “kozmičkih”, na koje naizgled ne možete utjecati. Možda vam se čini da je vrijeme teško, da su mogućnosti smanjene i da se na obzoru pojavljuju crni oblaci koji će vaš svijet zaviti u mrak. Ako tako mislite, doista, razmislite ponovno.
Tko ste zapravo – vi? Što je svijest koju zovete – ja? Mjesto, točka, platno, ekran, prozor, portal… ? Vi gledate van u svijet koji izgleda prijeteće, ili taj svijet možda ulazi u vas, otkrivajući prizore koji vas plaše. Ali, jeste li sigurni da to što vidite doista postoji “tamo vani”? Jeste li sigurni da ičega ima “tamo vani”?
Kad bi vam netko drugi, netko tko gleda drugačijim očima, rekao da nema “tamo vani”, da je sve samo u tom pogledu, u tim istim očima, biste li mu povjerovali? Vjerojatno ne, iako biste to možda htjeli. Ne bi bilo loše pogledati “van” i vidjeti najbolje moguće mjesto, najbolje moguće vrijeme, pa i najbolje moguće ljude i događaje koji vas neizmjerno obogaćuju, iz kojih učite i bez kojih bi, iskreno, život bio dosadan. Ne bi bilo loše, uopće, ali ipak, teško je u to povjerovati.
Zbog toga se ne trudim govoriti vam takve stvari. Ne želim da “vjerujete”. Vjerovanje je hrana za naivne, surogat stvarnosti koji nikad neće postati “prava stvar”. Vama je potrebno iskustvo. Ako želite vidjeti stvarnost kakva doista jest, morate se riješiti balasta kojim ste obložili svoje prozore i zakrčili prolaze koji spajaju… razne dijelove vaše svijesti.
Dobra vijest je da se ne radi o nekom teškom poslu “čišćenja”, već više o prestanku s “poslom” koji obavljate cijelo vrijeme i u kojem, uzgred, uopće ne uživate.
Potrebno vam je iskustvo, a ne uvjerenje. Čist pogled, a ne drugačiji pogled. Kad ostane samo “pogled”, više neće biti važno kroz čije je oči nastao. Želite li znati kakav će se svijet otkriti pred vama i koliko će on biti drugačiji od ovog u kojem mislite da ste sada?
Bi li pomoglo ako bih vam ispričao o izazovima i prilikama koje daleko nadilaze vaše najskrovitije snove? Ili o stvarnostima iznad i izvan ove koju dodiruju vaši prsti? Biste li povjerovali makar u djelić onoga što vide moje oči? Možda, možda… ali, već sam vam rekao: ne želim da vjerujete. Bit će bolje ako vidite.
Ali, ne možete gledati kroz moje oči i vidjeti, osim ako one nisu istodobno i vaše. Jednog dana, kad se to dogodi, znat ćete da te oči i taj pogled nemate pravo zvati svojima. Tisuće i tisuće ljudi prije vas gledali su na isti način i vidjeli istu stvarnost. Vidjeli su također da milijuni i milijarde drugih ljudi i dalje drže oči čvrsto zatvorene u strahu od onoga što bi mogli ugledati ako ih otvore.
U redu, razumijem. Snovi su nam dragi, čak i kad znamo da nisu stvarni. Djetinjstvo nam je drago, čak i kad znamo da moramo odrasti. Ali, ipak, zar mislite da je u redu ne vidjeti? Ne biste li radije vidjeli i znali, nego živjeli u iluziji?
Ne ovo pitanje ne mogu odgovoriti umjesto vas. Znam kakav je moj odgovor i znam što vidim sada, kad gledam u svijet koji, kad govorim o njemu, samo zbog navike smještam “tamo van”, iako mi je jasno da razlike nema. Pogled je pogled; vani ili unutra, potpuno je svejedno.
Znam da to još ne možete, barem ne u potpunosti, ali ipak sam vas pozvao da pogledate kroz moje oči. I učinili ste to, na trenutak, čitajući ovaj tekst. Hvala vam na tome.
Ali, recite mi, je li se nešto promijenilo? Je li svijet ostao sasvim isti, ili je barem malo, barem trunčicu – svjetliji?
22 komentara
Sonja
Svijet definitivno nije sasvim isti kao prije. Ponešto je svjetliji!
Raul Horvat
Iako je pomalo neizbalansiran, uvijek mi je drago kada vidim ovakav tekst.
Ono što vjeruješ, to je ono što i vidiš (tamo “vani”).
Ali onaj tko gleda (samo gleda i ne radi ništa više), taj mora biti ovdje PRIJE nego sve ono što vidimo tamo “vani”, i taj je ISTI.
Pouzdan “znak” da ste zaista (napokon) na tragu nečemu, jest kad Vas počinje zaokupljati pitanje “da li i onaj koji gleda (samo gleda i ne radi ništa više) može biti viđen?”. Napominjem da je zaokupljenost ovim pitanjem bitnija od samog odgovora na isto.
♡
mate
Barem malo svjetliji, barem trunčicu sretniji…Hvala.
Dokle god vjerujem da ovo sto vidim nije stvarnost bit cu sretnija.
Adrian
Ali, nikad istinski sretna. Vjerovanje nije izlaz. Ono može stvoriti iluziju sreće i privremeno nas zaštititi od iluzije stvarnosti koju zapažamo. Želite li doista iskoristiti jednu iluziju da bi se obranili od druge?
Hmm..da li to znaci…zivot je ogledalo…”KAKO UNUTRA..TAKO I VANI”?????
Adrian
Pa, život može biti mnogo toga. Može, recimo, biti iluzija – sretna ili manje sretna. A može biti i ne-iluzoran, istinski. Za tako nešto ne smije biti ogledala, pa čak ni razlike između unutra i vani.
Adriane dragi, kakav je istinski, ne-iluzoran život?
Adrian
Ah, svaki pokušaj opisivanja uvijek završi u nekoj iluziji. 🙂
Ne zelim zivjeti u iluziji.Ja zelim biti sretna i moja potraga se nastavlja.
Adrian
U kojem smjeru se nastavlja?
“Ne želim živjeti u iluziji” ili “želim biti sretna”? 🙂
Samo poradi razmišljanja: ako bi jedno bilo suprotno drugom, što biste izabrali?
Ne morate odgovarati ovdje. Odgovor je samo vaš i odredit će rezultat vaše potrage.
Mateja logar
Zame je življenje najbolj resnično,ko pogledaš v oči ljudi, ki jih imam rada in sem hvaležena , da je tudi njihov pogled poln ljubezni in zaupanja. Pa tudi takrat, ko sem lahko del narave. Pa še takrat, ko ustvarjam, pa sploh mi je lepo. Hvaležna pa sem tudi za vse malo boleče lecije, ki so me pripeljale do sem.
Tudi jaz 🙂 Vse bi se enkrat, ce bi bilo treba. Hvalezna, da sem tu. Da sem zdaj 🙂
Jurica Kuzmiak
Ako se nešto promjenilo to sigurno nije svijet,ako svijet vidimo ljepšim i svjetlijim to je znak da smo se mi promjenili.
Dubravka Ritz
Ljudske su oči stvorene za iluziju, a duša za Istinu
Željela bi pobliže se upoznat s predavanjima jer nisam u mogućnosti nabavit literaturu ,smatram da je vrijedno se upoznat sa s Kezelovim gledištem na život. hvala ,hvala ,hvala što nam daješ mogućost da te svi upoznaju koji žele .
Vedrana
Pozdrav i poštovanje! Zašto ne bi bilo moguće i biti sretan i izvan iluzije? Naša priroda je blaženstvo sto vidimo u svakodnevnom životu. Ne znaci da je istina suprotna onom što doživljavamo makar izvitopereno u ovom ljudskom iskustvu. Acintya abhedabheda tattva, odnosno istovremena istovjetnost i različitost, “u smislu smisla dualnosti,” dakle iluzija sadrži i gram istine.
Adrian
Nema razloga da izvan iliuzije ne bude i sreće. Ali nema ni razloga da je ima. Da li će je biti ne ovisi o razlozima. Moji odgovori tražiteljima sreće ukazuju na razliku u motivaciji sreća-istina. I ta razlika određuje da li će se stvoriti iluzija, ili će ostati istina.
Milan Pajnić
Na tragu Krisnamurtija, Eckharta Tollea….Nije lak put do “čistog gledanja i doživljavanja stvarnosti” (bar meni nije bio) ali, isplatilo se. Valja puno toga “očistiti” iz svijesti i podsvijesti da bi se moglo “čisto” gledati i doživljavati”. Po meni, meditacija, introspekcija…to su putevi. A kad to stanje postigneš, onda uživaš u svakom danu, svakoj minuti, svakoj sekundi ovog našeg bivstvovanja pod zvijezdama. A, jasno, svjestan si da si dio ovog ogromnog svemira, da se vrtiš na ovoj maloj loptici od željeza, kamena i lave kroz ogromna, mračna, prostranstva. Ja, na primjer, povremeno “otputujem” do Voyagera, koji je sada tako daleko od zemlje da se i naše sunce vidi kao mala plava točkica. Sednem se na njegova krila i…promatram. Jest da mi je malo zima (negde minus 270) al…pogled je, i osjećaj…fantastičan. Mi se vidi, moj Adrian, da gledimo kroz iste okulare. Se najlepše Ti želim i…uživaj u živlenju (kak, uostalom, i ja uživam u sakemu novemu danu).
Gordana Ćulibrk
Hvala, Adriane. Svaki susret s Vama u svakom mogućem obliku -predavanje, knjiga,webinar -svejedno je – uvijek je to dodir sa zrakom svjetlosti, kako god daleko ona bila od mene…ili blizu….i samo spoznaja o postojanju te svjetlosti velika je stvar, puno znači čak i ako ja ne mogu za sada biti dio nje…hvala i sve najbolje…
Etelka Girandon
Svet je svetlejši že sedaj, ker sem začela meditirati!