Pogledajte kroz moje oči

Ako mislite da živite u problematičnom vremenu, razmislite ponovo. U široj slici, trenutak u kojem se nalazite rezultat je mnogih silnica, kako onih koji dolaze iz vas, tako i onih “svjetskih”, “kozmičkih”, na koje naizgled ne možete utjecati. Možda vam se čini da je vrijeme teško, da su mogućnost smanjenje i da se na obzoru pojavljuju crni oblaci koji će vaš svijet zaviti u mrak. Ako tako mislite, doista, razmislite ponovo.

Tko ste zapravo – vi? Što je svijest koju zovete – ja? Mjesto, točka, platno, ekran, prozor, portal… ? Vi gledate van u svijet koji izgleda prijeteće, ili taj svijet možda ulazi u vas, otkrivajući prizore koji vas plaše. Ali, jeste li sigurni da to što vidite doista postoji “tamo vani”? Jeste li sigurni da ičeg ima “tamo vani”?

Kad bih vam netko drugi, netko tko gleda drugačijim očima, rekao da nema “tamo vani”, da je sve samo u tom pogledu, u tim istim očima, biste li mu povjerovali? Vjerojatno ne, iako biste to možda htjeli. Ne bi bilo loše pogledati “van” i vidjeti najbolje moguće mjesto, najbolje moguće vrijeme, pa i najbolje moguće ljude i događaje koji vas neizmjerno obogaćuju, iz kojih učite i bez kojih bi, iskreno, život bio dosadan. Ne bi bilo loše, uopće, ali ipak, teško je u to povjerovati.

Zbog toga se ne trudim govoriti vam takve stvari. Ne želim da “vjerujete”. Vjerovanje je hrana za naivne, surogat stvarnosti koji nikad neće postati “prava stvar”. Vama je potrebno iskustvo. Ako želite vidjeti stvarnost kakva doista jest, morate se riješiti balasta kojim ste obložili svoje prozore i zakrčili prolaze koji spajaju… razne dijelove vaše svjesti.

Dobra vijest je da se ne radi o nekom teškom poslu “čišćenja”, već više o prestanku s “poslom” kojeg obavljate cijelo vrijeme i u kojem, uzgred, uopće ne uživate.

Potrebno vam je iskustvo, a ne uvjerenje. Čist pogled, a ne drugačiji pogled. Kad ostane samo “pogled”, više neće biti važno kroz čije oči je nastao. Želite li znati kakav svijet će se otkriti pred vama i koliko će on biti drugačiji od ovog u kojem mislite da ste sada?

Da li bi pomoglo ako bih vam ispričao o izazovima i prilikama koje daleko nadilaze vaše najskrovitije snove? Ili o stvarnostima iznad i izvan ove koju dodiruju vaši prsti? Biste li povjerovali makar u djelić onoga što vide moje oči? Možda, možda… ali, već sam vam rekao: ne želim da vjerujete. Bit će bolje ako vidite.

Ali, ne možete gledati kroz moje oči i vidjeti, osim ako one nisu istodobno i vaše. Jednog dana, kad se to dogodi, znat ćete da te oči i taj pogled nemate pravo zvati svojim. Tisuće i tisuće prije vas gledali su na isti način i vidjeli istu stvarnost. Vidjeli su također da milijuni i miljarde drugih ljudi i dalje drže oči čvrsto zatvorene u strahu od onog što bi mogli ugledati ako ih otvore.

U redu, razumijem. Snovi su nam dragi, čak i kad znamo da nisu stvarni. Djetinjstvo nam je drago, čak i kad znamo da moramo odrasti. Ali, ipak, zar mislite da je u redu ne vidjeti? Ne biste li radije vidjeli i znali, nego živjeli u iluziji?

Ne ovo pitanje ne mogu odgovoriti umijesto vas. Znam kakav je moj odgovor i znam što vidim sada, kad gledam u svijet kojeg, kad govorim o njemu, samo zbog navike smještam “tamo van”, iako mi je jasno da razlike nema. Pogled je pogled; vani ili unutra, potpuno je svejedno.

Znam da to još ne možete, barem ne u potpunosti, ali ipak sam vas pozvao da pogledate kroz moje oči. I učinili ste to, na trenutak, čitajući ovaj tekst. Hvala vam na tome.

Ali, recite mi, da li se nešto promijenilo? Da li je svijet ostao sasvim isti, ili je barem malo, barem trunčicu – svjetliji?

22

Komentara

  1. Sonja Lesjak  Prosinac 8, 2017

    Svijet definitivno nije sasvim isti kao prije. Ponešto je svjetliji!

    reply
  2. Raul Horvat  Prosinac 8, 2017

    Iako je pomalo neizbalansiran, uvijek mi je drago kada vidim ovakav tekst.

    Ono što vjeruješ, to je ono što i vidiš (tamo “vani”).
    Ali onaj tko gleda (samo gleda i ne radi ništa više), taj mora biti ovdje PRIJE nego sve ono što vidimo tamo “vani”, i taj je ISTI.
    Pouzdan “znak” da ste zaista (napokon) na tragu nečemu, jest kad Vas počinje zaokupljati pitanje “da li i onaj koji gleda (samo gleda i ne radi ništa više) može biti viđen?”. Napominjem da je zaokupljenost ovim pitanjem bitnija od samog odgovora na isto.

    reply
    • Anonimno  Prosinac 19, 2017

      reply
  3. mate  Prosinac 9, 2017

    Barem malo svjetliji, barem trunčicu sretniji…Hvala.

    reply
  4. Anonimno  Prosinac 18, 2017

    Dokle god vjerujem da ovo sto vidim nije stvarnost bit cu sretnija.

    reply
    • Adrian
      Adrian  Prosinac 18, 2017

      Ali, nikad istinski sretna. Vjerovanje nije izlaz. Ono može stvoriti iluziju sreće i privremeno nas zaštititi od iluzije stvarnosti koju zapažamo. Želite li doista iskoristiti jednu iluziju da bi se obranili od druge?

      reply
      • Anonimno  Prosinac 18, 2017

        Hmm..da li to znaci…zivot je ogledalo…”KAKO UNUTRA..TAKO I VANI”?????

        reply
        • Adrian
          Adrian  Prosinac 18, 2017

          Pa, život može biti mnogo toga. Može, recimo, biti iluzija – sretna ili manje sretna. A može biti i ne-iluzoran, istinski. Za tako nešto ne smije biti ogledala, pa čak ni razlike između unutra i vani.

          reply
          • Anonimno  Prosinac 20, 2017

            Adriane dragi, kakav je istinski, ne-iluzoran život?

          • Adrian
            Adrian  Prosinac 20, 2017

            Ah, svaki pokušaj opisivanja uvijek završi u nekoj iluziji. :-)

      • Anonimno  Prosinac 19, 2017

        Ne zelim zivjeti u iluziji.Ja zelim biti sretna i moja potraga se nastavlja.

        reply
        • Adrian
          Adrian  Prosinac 19, 2017

          U kojem smjeru se nastavlja?

          “Ne želim živjeti u iluziji” ili “želim biti sretna”? :-)

          Samo poradi razmišljanja: ako bi jedno bilo suprotno drugom, što biste izabrali?

          Ne morate odgovarati ovdje. Odgovor je samo vaš i odredit će rezultat vaše potrage.

          reply
  5. Mateja logar  Prosinac 18, 2017

    Zame je življenje najbolj resnično,ko pogledaš v oči ljudi, ki jih imam rada in sem hvaležena , da je tudi njihov pogled poln ljubezni in zaupanja. Pa tudi takrat, ko sem lahko del narave. Pa še takrat, ko ustvarjam, pa sploh mi je lepo. Hvaležna pa sem tudi za vse malo boleče lecije, ki so me pripeljale do sem.

    reply
    • Anonimno  Prosinac 19, 2017

      Tudi jaz :) Vse bi se enkrat, ce bi bilo treba. Hvalezna, da sem tu. Da sem zdaj :)

      reply
  6. Jurica Kuzmiak  Prosinac 19, 2017

    Ako se nešto promjenilo to sigurno nije svijet,ako svijet vidimo ljepšim i svjetlijim to je znak da smo se mi promjenili.

    reply
  7. Dubravka Ritz  Prosinac 19, 2017

    Ljudske su oči stvorene za iluziju, a duša za Istinu

    reply
  8. Anonimno  Prosinac 20, 2017

    Željela bi pobliže se upoznat s predavanjima jer nisam u mogućnosti nabavit literaturu ,smatram da je vrijedno se upoznat sa s Kezelovim gledištem na život. hvala ,hvala ,hvala što nam daješ mogućost da te svi upoznaju koji žele .

    reply
  9. Vedrana  Prosinac 20, 2017

    Pozdrav i poštovanje! Zašto ne bi bilo moguće i biti sretan i izvan iluzije? Naša priroda je blaženstvo sto vidimo u svakodnevnom životu. Ne znaci da je istina suprotna onom što doživljavamo makar izvitopereno u ovom ljudskom iskustvu. Acintya abhedabheda tattva, odnosno istovremena istovjetnost i različitost, “u smislu smisla dualnosti,” dakle iluzija sadrži i gram istine.

    reply
    • Adrian
      Adrian  Prosinac 20, 2017

      Nema razloga da izvan iliuzije ne bude i sreće. Ali nema ni razloga da je ima. Da li će je biti ne ovisi o razlozima. Moji odgovori tražiteljima sreće ukazuju na razliku u motivaciji sreća-istina. I ta razlika određuje da li će se stvoriti iluzija, ili će ostati istina.

      reply
  10. Milan Pajnić  Prosinac 20, 2017

    Na tragu Krisnamurtija, Eckharta Tollea….Nije lak put do “čistog gledanja i doživljavanja stvarnosti” (bar meni nije bio) ali, isplatilo se. Valja puno toga “očistiti” iz svijesti i podsvijesti da bi se moglo “čisto” gledati i doživljavati”. Po meni, meditacija, introspekcija…to su putevi. A kad to stanje postigneš, onda uživaš u svakom danu, svakoj minuti, svakoj sekundi ovog našeg bivstvovanja pod zvijezdama. A, jasno, svjestan si da si dio ovog ogromnog svemira, da se vrtiš na ovoj maloj loptici od željeza, kamena i lave kroz ogromna, mračna, prostranstva. Ja, na primjer, povremeno “otputujem” do Voyagera, koji je sada tako daleko od zemlje da se i naše sunce vidi kao mala plava točkica. Sednem se na njegova krila i…promatram. Jest da mi je malo zima (negde minus 270) al…pogled je, i osjećaj…fantastičan. Mi se vidi, moj Adrian, da gledimo kroz iste okulare. Se najlepše Ti želim i…uživaj u živlenju (kak, uostalom, i ja uživam u sakemu novemu danu).

    reply
  11. Gordana Ćulibrk  Prosinac 21, 2017

    Hvala, Adriane. Svaki susret s Vama u svakom mogućem obliku -predavanje, knjiga,webinar -svejedno je – uvijek je to dodir sa zrakom svjetlosti, kako god daleko ona bila od mene…ili blizu….i samo spoznaja o postojanju te svjetlosti velika je stvar, puno znači čak i ako ja ne mogu za sada biti dio nje…hvala i sve najbolje…

    reply
  12. Etelka Girandon  Prosinac 28, 2017

    Svet je svetlejši že sedaj, ker sem začela meditirati!

    reply

Komentirajte post, a ako vam se svidio, svakako ga podijelite.