Ovo je komentar na prethodno poglavlje pod naslovom “Čintamani – blagoslov ili prokletstvo” (oba poglavlja su iz knjige “Ganeš, glavom i surlom”)
Čintamani je drevna legenda. Hindusi vjeruju u razne inačice priče koju nam je Ganeš upravo ispričao – da ga je donio Dhanvantari, božanski liječnik, u istom trenutku kad je donio i amritu, nektar besmrtnosti. Budisti imaju svoje legende koje govore da je Čintamani pao s neba, možda u obliku meteorita, te da pripada nekom drugom planetu, a možda i nekom drugom duhovnom svijetu. Suvremeni ezoteričari su ga povezali sa Svetim gralom, a alkemičari s kamenom mudraca.
Kako god bilo da bilo, zamisao je uvijek ista: postoji nešto, neki predmet, mjesto ili samo pojam, pomoću kojeg možemo riješiti sve svoje probleme i ispuniti sve svoje želje. Ta je zamisao dovoljno jaka i privlačna da podgrijava vatru potrage već tisućljećima. Pa čak je i naš Marko Polo u Indiji tražio taj legendarni Čintamani! Kao, uostalom, i tisuće drugih pustolova.
Kad sam Ganeša, naivno kako to ponekad znam učiniti, izravno upitao da li tako nešto doista postoji, u obliku predmeta, kamena, nečeg izvanjskog… pogledao me onim svojim pogledom koji mu služi umjesto čupanja kose i iskakanja iz kože! Nije mi morao ništa reći, znao sam da ne moram više razmišljati u tom smjeru. Kao i sam Ganeš, i njegove priče su satkane od simbola i analogija. Zašto bi Čintamani odjednom bio drugačiji? No, to ne znači da je manje stvaran od bilo kojeg kamena kojeg biste mogli pokupiti uz cestu. Štoviše, njegova stvarnost je mnogo dublja i obuhvatnija od toga.
Vratit ću se nešto kasnije na simboliku Čintamanija, kao i cijele priče. Najprije bih želio istaknuti Ganešovu nepogrešivu pronicljivost što se tiče ljudskih želja. Naravno da smo površni. Naravno da zapravo nemamo pojima što želimo i zašto to želimo. Niti pak znamo kako bismo to ostvarili, a još manje kakve će biti posljedice ispunjenja naših želja za nas, za druge ljude, za cijeli svijet. Uglavnom, cijela ta trka za ispunjenjem želja je uzaludan posao.
Ganeš je vjerojatno svjestan koliko je aktualna cijela ta priča jer ju u suprotnom ne bi ni spominjao. I dan danas postoje tražitelji Čintamanija i to prerušeni u horde duhovnjaka koje u navodnom istraživanju snage svojih misli i svoga uma žedno vape za ispunjenjem svojih potreba. O tome svjedoće milijuni prodanih knjiga zbog obećanja neke “tajne” pomoću koje ćemo ispuniti sve što želimo. Govornici s motivacijskih pozornica širom svijeta uvjeravaju ljude da nema nikakvog razloga da im se ostvari što god požele. Kuća iz snova, idealan posao, uspjeh, slava, bogatstvo, novi auto, krstarenje po mediteranu, vila na moru… samo recite, pročitajte moju knjigu, prođite moj seminar, naučite moju tehniku i sve je to vaše! Ja, vjerujte mi, baš ja posjedujem Čintamani i voljan sam ga podjeliti s vama… za sitnu naknadu.
Ma, nemojte me krivo shvatiti, nema ništa loše u uspjehu, ali ako je on sam sebi svrha, zato jer ga je naše društvo postavilo na uzvišeni pijedestal, onda se nesumnjivo radi, kako bi Ganeš rekao, o demonskim poslovima. Ako vam neka knjiga ili seminar nudi tehniku pomoću koje ćete naučiti kako ostvariti svoje želje, bez obzira na to kakve su… dajte molim vas, gdje vam je pamet?!
Ako vam netko govori o vašoj osobnoj moći i o tome da zaslužujete bolje, a da vam istodobno ne ukaže na smisao i svrhu vašega postojanja, onda vam taj maže oči šarenim lažima i navodi vas na put koji vodi u veliku neravnotežu duha, tijela i duše. Na žalost, u velikoj većini suvremenih navodno duhovnih knjiga nećete pronaći ništa ni o dharmi ni o karmi. Ništa o Ganešu, a toliko toga o Čintamaniju!
Tema suvremene “duhovnosti” mi je zapravo toliko odbojna da najradije o tome ne bi ništa više ni rekao. Najgore od svega je što znam da će neki ljudi pomiješati to “duhovno” smeće, pravu suprotnost Ganešu, s Ganešom samim. Ježim se na tu pomisao, iako znam da je takva suluda zabuna neizbježna. Ipak, upravo zato moram o tome i progovoriti. Možda te riječi dođu do nekih koji bi inače pali u zamku slatkih obećanja.
Sama priča jasno govori o opasnostima u koje bi nas moglo dovesti postojanje Čintamanija. Kapila ga je samo čuvao, a eto u kakve sve nevolje je upao! Znajući da je zakon karme neumoljiv, morao se zapitati kakve posljedice ima njegovo pokazivanje Čintamanija različitim ljudima? Budući da to nije mogao znati, radije se odrekao položaja čuvara tako opasnog predmeta.
Jedna od poanti priče jest činjenica da Čintamani postoji! Naravno, pitanje kamena, dragulja ili čega već je bespredmetno. Što je zapravo čintamani?
Nastao je iz onog prvobitnog “bućkanja”, “uznemiravanja” oceana čiste svijesti. Donešen je od Dhanvantarija, liječnika nad liječnicima, zajedno s besmrtnošću. Predan je bogovima iako oni isprva nisu imali interesa za njega, pa su ga dali ljudima. Na posljetku se pokazalo da ljudi sami po sebi nisu dobri čuvari tako nečeg, pa je završio u Ganešovim rukama. U njegovoj “šestoj ruci” da budem precizan.
Možda bih do odgovora na pitanje o tome što je čintamani došao i sam, ali mi je Ganeš pomogao. “To je sposobnost”, rekao je. “Čintamani je sposobnost ispunjavanja namjere. Puka sposobnost.”
I tu se krije razlog za opasnost. Ako smo sposobni nešto učiniti, da li je to dovoljno dobar razlog da to i činimo? Naš um, kao i cijeli živčani sustav, sposoban je za mnogo veće pothvate nego što to u prosjeku pokazuje. U tom smislu, sasvim je razumljivo što su se razvile tehnike koje povećavaju te sposobnosti. Bolja organizacija misli, koncentracija i usmjerenost, programiranje reakcija, sugestije i afirmacije… čitav niz raznih metoda za povećanje sposobnosti. Kad to postignemo, što smo dobili? Imamo sposobnost za ispunjenje želja. Dobili smo Čintamani, zar ne?
Ali, jadno bi to završilo da se Ganeš nije pobrinuo da u svemiru vlada ipak nekakav red. Smisleni red, naglasio bih. Bez njega, svatko bi mogao doseći sposobnost ispunjenja želja i to bez obzira na razloge ili njihov sadržaj. Nastala bi situacija s kojom se suočio Kapila: čija želja će se ispuniti kad se susretnu dva kralja s istim ambicijama prema tuđem posjedu?
Da se to ne bi dogodilo, čintamani kao sposobnost mora biti pod nadzorom nekog tko razumije ono što je prethodilo i ono što slijedi. Da biste upotrijebili sposobnost dharmički, dakle u širem smislu te riječi – ispravno, morate imati znanje o karmi, to jest uvid u karmu. Imate li vi to? Znate li vi koje su posljedice vaših želja?
Ne, ne znate. Niti ne možete znati. I upravo zbog toga je potraga za čintamanijem suluda potraga – demonski posao koji poduzima bezobzirna osoba. Srećom, to je istodobno i nemoguća potraga i to od trenutka kad je Ganeš preuzeo brigu za Čintamani.
Jednostavno rečeno, sposobnost ispunjavanja svih želja nalazi se u rukama razumjevanja karme. Ne možete doći do nje, a da niste svladali tu osnovnu životnu mudrost.
Upravo zbog toga površne knjige koje prodaju “tajne” ne mogu biti djelotvorne. Prije ili kasnije svatko će uvidjeti da, ili u obećanome ne uspjeva, ili naizgled uspjeva, ali ga uspjeh ne čini sretnim. Na posljetku će ili odustati, ili postati hladna i proračunata osoba koja ne brine ni za koga drugog osim za sebe. Demon, drugim riječima.
Bila bi to sumorna perspektiva da nema Ganeša koji čuva Čintamani na sigurnom mjestu. Njegova “šesta ruka” predstavlja određeno stanje svijesti – ono u kojem izravno uočavamo zakone prirode i stoga smo svjesni svih njihovih posljedica. Tek je u tom stanju svijesti, koje se, naravno, zove šestim stanjem svijesti, dostupna čintamani sposobnost. Prije toga, Ganeš vam neće pokazati ni svoj mali prst, a kamoli svoju šestu ruku!
Zato, okanite se ispunjavanja želja. To je sasvim pogrešan motiv za bilo kakvu aktivnost, a kamoli onu koja se naziva duhovnom. Najprije morate svladati početne korake, razumjeti Ganeša, naučiti dosta toga o stanjima svijesti, iskusiti ih… Negdje pri kraju tog puta, čintamani će vam biti ponuđen kao na dlanu. A vi ćete biti spremni prihvatiti ga. Sve drugo osim toga ne da nije prečica, već je put koji završava u provaliji.
Uzgred, ima još jedna zanimljivost koja je za sada prilično nevjerojatna. Nemam još sve informacije o tome, ali mislim da je vrijedno spomenuti taj tijek misli. Jednom drugom prigodom Ganeš mi je spomenuo kako je amrita ili soma, napitak besmrtnosti koji daje savršeno zdravlje i, očigledno, produžava život na neograničeno vrijeme, zapravo proizvod ljudskog duh/tijelo sustava. Bilo je govora o nekoj žlijezdi, možda pinaalnoj, koja počinje lučiti određeni hormon ili “koktel” hormona. Izgleda da su upravo oni odgovorni za moguću vječnu mladost svakog onog tko uspije potaknuti tu žlijezdu na taj oblik rada.
Sada, u kontekstu čintamanija, Ganeš je spomenuo nešto, ali vrlo kratko i nejasno, o mogućnosti da se radi o određenom dijelu mozga. Rekao je: “Čintamani izraste u tebi. Omotan je i skriven. Kad prođeš mene, na raspolaganju ti je.”
Ne znam točno što to znači jer nije više želio o tome govoriti. Ali, tko zna, možda jednom dođemo i do tih informacija. Možda je “dragulj” Čintamani neka vrst izrasline ili nadogradnje moždanoga tkiva? A možda je i sam Ganeš nešto takvo – “omotač koji skriva čintamani”?
Ako je tako, ne bih se začudio. Cijelo vrijeme vam govorim kako je Ganeš načelo, prirodni zakon, te da se kao takav nalazi posvuda. Ljudska svijest mora u sebi sadržavati ekvivalente Ganešovog postojanja. Zašto onda to ne bi bio slučaj i s ljudskim živčanim sustavom?
Kako bilo da bilo, to ne mijenja osnovne poruke ove priče o željama i njihovom ispunjavanju. Kao i Ganeš, želio bih tu temu završiti onom mudrom djevojčicom iz njegova prvog posjeta ljudima.
Što kažete? Zar njena želja nije bila doista dobra? Ona ničim nije ograničavala život niti ga sputavala. Ostavila je otvorena vrata za radosti i tugu, uspjehe i neuspjehe, dobitke i gubitke. Ta je želja poštivala život, otvarala mu se i zvala ga k sebi. Nigdje nije bio iscrtan put posut ružama ni beskrajna lakoća i udobnost koju bi možda mnogi od nas poželjeli. Ne, ta je želja bila stvarna, istinska i puna. S osamdeset godina, mudra je djevojka, tada već starica, vjerojatno pogledala unatrag i vidjela mnoge teškoće. Vidjela je svoje težnje i nade, neke ispunjene, a neke ne. Vjerojatno se sjećala izgubljenih ljubavi, uzbuđenja i razočaranja, kao i svađa s muškarcem koji je na kraju ostao uz nju. Niti djeca ju nisu štedjela; sigurno se dobro sjećala svih muka i briga koje su joj zadali. Sjećala se i bolesti, problema, dugova, raznih gubitaka i smrti dragih ljudi.
Svega toga se sjećala, a ipak je u njenom oku bila iskra blaženstva i ljubavi. Izabrala je život, u njegovoj punini, a ne isprazno ispunjenje želja.
Iako to ne mogu nikako znati, kladim se u što god hoćete, da se onog proljetnog dana kad je gotovo navršavala stotu, uživajući u zrakama sunca i čavrljanju ljudi oko sebe, neposredno prije nego što je slatko i u miru umrla u društvu svojih najdražih, prisjetila dvojice siromašnih plesača koje je nahranila i napojila prije toliko godina. Siguran sam da su joj navratili u misli tada, trenutak prije nego što je otišla u svjetlost. Ona im se vjerojatno nasmiješila, sretna što vidi svoja dva davno zaboravljena prijatelja, i s posljednjim dahom nježno izustila jednu jedinu riječ: “Hvala.”
7 komentara
Hvala
Hvala g. Adriane, Etelka
Vera Vukelić
Hvala!
Irens
Hvala gos Adrian
Albina
Malo bo čudno, ampak bi rada delila moje občutke z vami.
Ko sem začela čitati prvo poglavje o čintamaniju,se je v meni vzbudil nekakšrn odpor, saj mi je ta tema najbolj tuja od vseh, čeprav me duhovnost zelo zanima.
Moja snaha in 4 vnuki veliko vedo o Ganešu (mantre, zgodbice), v meni pa budi kar neki odpor (človek s slonjo glavo. Sem čudna, kajne ?)
Ko pa sem prečitala prvo poglavje in prešla na drugega , sem se nenadoma zalotila kako strmim skozi okno, kot ujeta v času,negibna…
In nenadoma me je prevzela misel: TOLE TI BO PA ČISTO SPREMENILO ŽIVLJENJE!
Do sedaj sem bila popolnoma odklonilna do te teme, do indijskih bogov ,
itd,(spoštujem snaho, ki je že bila večkrat v Indiji in poučila otroke o tem), samo čutila sem , da to zame pač ni.
Danes pa …nenadoma_ kot bi se podrla neka stena, zid…
Adrian
Možda će i moj odgovor biti malo čudan… 🙂
Ni u jednom trenutku svog života, uza sve svoje susrete s njim (da, doslovno, susrete) nikad nisam o Ganešu mislio kao o “Indijskom bogu”. Štoviše, nikad nisam o njemu mislio kao o “bogu”, osim ako bi netko dobro objasnio što pod tim pojmnom misli. Također, nikad mi nije palo na pamet da svog sina (ili bilo koje dijete) učim “Ganešove mantre” ili mu pričam priče o njemu (i iskreno, iako nije moje da se miješam, nemam visoko mišljenje o ljudima koji to rade svojoj djeci). Razlog je taj što će dijete sve to skupa shvatiti kao bajku, kao još jednu izmišljotinu odraslih ljudi koju će, uglavnom, odbaciti čim odraste i shvati da ostatak svijeta živi u drugoj priči. A zamijeniti jednu vrst priča (recimo one iz naše kulture iz koje su nastale religije) s pričama iz Indije iz kojih također nastaju religije, potpuno je besmisleno i promašeno.
Ganeš je sasvim nešto drugo. Ni bog, ni Indijac, ni priča, ni čovjek ni slon. Iskreno se nadam da je iskustvo koje ste opisali samo početak uviđanja onog što Ganeš – ili bolje reći “ganeš” – predstavlja.
Nino
Hvala!