O duhovnosti, duši i intuiciji

U slovenskom časopisu “Karma+” krajem 2017. godine objavljen je zanimljiv intervju. Pitanja je postavljala Lara Jelen, fotografije Sašo Kos. Ovdje je prijevod razgovara na hrvatski.

karma+1Kako biste definirali duhovnost?

Teško. 🙂 Radi se o jednom vrlo raznolikom i zanimljivom području. Ali, reću ću vam na što ja mislim kad kažem “duhovnost”. Mislim na istraživanje svijesti; istraživanje onog što obično zovemo “unutarnjim svijetom”. Taj svijet nam je zapravo jedino dostupan. Onaj drugi, kojeg zovemo “vanjskim svijetom” samo je odraz stanja svijesti. Istraživanje svijesti automatski dovodi do razvoja naših potencijala, boljeg razumijevanja našeg položaja u svijetu i spoznaje stvarnosti kakava jest.

Dugo godina se bavite tim područjem. Imate li ikad osjećaj da mu ljudi pristupaju na pogrešan ili naivan način?

Često imam taj osjećaj. 🙂 Međutim, to je razumljivo zbog toga jer u duhovnosti baš nema mnogo reda i pravila. Ona je sama po sebi decentralizirana i predstavlja skup raznih znanja i vještina. I dobro je da je tako. Jedan od osnovnih preduvijeta da se u tom svijetu snađete je razvoj vlastite mudrosti i zrelosti. Drugim riječima, svatko sam mora odlučiti što je korisno, a što je besmisleno. Iskreno, ima mnogo besmislica u duhovnosti; mnogo tvrdnji, teorija i “učenja” zbog kojih se svakom čovjeku s malo zdravog razuma upali “bullshit detektor”.

S druge strane, neizbježno je da ljudi sazrijevaju, pa očekujem da će s vremenom biti sve manje nezrelosti i naivnosti.

Kako se najbolje povezati sa svojom dušom?

Iako pretpostavljam na što mislite, vaše pitanje podrazumijeva koncept kojeg moram staviti pod upitnik. Nekoliko upitnika, zapravo. 🙂

Ponajprije, imamo li mi dušu? Ili, još prije toga, što je to duša?

Riječ “duša” koriste svi i naizgled svi znaju što je to. A kad pitate za definiciju, odjednom ponestane objašnjenja.

Recimo da pod “duša” mislite na svoju vlastitu bit, ono što vi jeste kao svjesno biće, ogoljeli od maski, glume, naučenih obrazaca i svega drugog što zapravo čini vas kao osobnost. Ili, recimo da pod tim mislite na neku pretpostavljenu “iskru” svijesti oko koje se vrti vaš život i oko koje gradite svoje iskustva i osobne značajke. U takvim slučajevima, da li je ispravno reći da “imate dušu”? Duša očito nije neka stvar, ili organ poput jetre ili uha, pa da ju vi “imate”. Bilo bi mnogo ispravnije reći da duša ima vas! Ona je u središtu, ona je bit, a vi joj – takvi kakvi jeste, sa svim svojim manama i vrlinama – služite kao sredstvo stjecanja iskustva.

U svakom trenutku, vi ste povezani sa svojom dušom. Kad ne biste bili, umrli biste na mjestu, istoga trenutka; pretvorili biste se u gomilu mesa i kostiju i raspali poput krpene lutke. Pitanje “povezanosti” s dušom je u tom smislu promašeno. Povezani ste uvijek, bez iznimke, u svakom trenutku.

Međutim, ako na sebe gledate kao na sredstvo, onda se vaše pitanje može preoblikovati u “kako biti najbolje moguće sredstvo; kako na najboji mogući način obavljati posao (život) za koji smo rođeni”? A odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan: maknite se! Iskoračite ustranu i nemojte smetati svojim dramama, potrebama i sitnim željama koje su usmjerena na vas i jedino na vas. Prestanite pokušavati podesiti svijet prema svojim željama i nametati svoju volju svima i svemu oko sebe. Ako je duša vaša bit, a vi ste sredstvo njenog djelovanja i isksutava, onda budite to; ne pokušavajte posjedovati niti kontrolirati ono što nikad nije bilo niti će biti vaše.

Neki kažu da se ljudi sve više bude, dok drugi upozoravaju da čovjek nikada kao do sada nije bio toliko udaljen od sebe. Što vi kažete? Čini li vam se da kao civilizacija rastemo ili padamo?

I jedno i drugo se događa istovremeno. Prošlo je pet godina od dosta značajnog datuma (21.12.2012.) kojeg su mnogi pogrešno shvatili kao najvau “kraja svijeta”. Umijesto toga, to je bila točka oko koje se vrte prilično značajni pomaci u svijesti čovječanstva. Negdje uoči tog vremena sam napisao knjigu “Razdvajanje svjetova”, najavljujući i opisujući moguće pomake kojima sada i svjedočimo. Svijet se polarizira. Jedan dio svijeta kliže u inerciju, nasilje, nazadnjačke ideje i izolaciju. Drugi dio svijeta provodi neviđenu revoluciju koje su za sada samo malobrojni svjesni. “Buđenje” o kojem govorite se događa, ali ne sudjeluju svi u tome.

Čini se da je intuicija, o kojoj ste također napisali knjigu (Intuicija – mudrost pravog izbora), bila mnogo bliža ljudima u prošlim vremenima. Pišete o prepoznavanju ljekovitih svojstava biljaka, a mi danas vjerujemo samo onome što je potvrdila znanost. Zašto je to tako? Zašto više vjerujemo svojem umu nego srcu i intuiciji?

Prvo, odgojeni smo tako. Mogao bih reći i “programirani” smo tako, što se svodi na istu stvar. Uz to i sami uglavnom nemamo dovoljno razuma da shvatimo kako je razum samo jedan od načina na koji spoznajemo svijet oko sebe. 🙂 Postoje i drugi načini, cjelovitiji, snažniji. To ne znači da razum treba odbaciti. On ima svoje mjesto i to vrlo značajno mjesto u spoznaji svijeta i načinu na koji donosimo odluke. Međutim, neznanje o tim drugim načinima nas hendikepira.

“Buđenje” iz prethodnog pitanja se između ostaklog odnosi i na shvaćanje da postoje ti drugi načini, te uporabu metoda i tehnika njihovog razvijanja.

karma+2Da li je pogrešno umijesto intuicije upotrebljavati razum? Može li se to dvoje povezati?

O: Pogrešno je između razuma i intuicije staviti odnos ili/ili. Umijesto toga potrebno je razmišljati o i/i odnosu. I jedno i drugo. Nema nikakvog problema da spojite jedno i drugo. Ne postoji sukob između te dvije sposobnosti – razuma i intuicije. Inzistiranje na sukobu je kao da tražite od ljudi da se koriste ili očima ili ušima. Očima vidite, ušima čujete. Jednako tako, i intuicija i razum imaju svoju ulogu u našem životu.

Kako odvojiti intuiciju ili unutarnji glas od svojih želja i strahova?

Ovo pitanje bi zahtijevalo barem nekoliko sati predavanja, ako ne i cijelu knjigu. 🙂 Ukratko ću samo reći da se ključ krije u unutarnjoj ravnoteži. Jedno od osnovnih preduvijeta za uporabu intuicije je uklanjanje što veće količine stresa iz duha i tijela. Tako dugo dok postoji napetost, umor, bilo kakva neravnoteža, nikad nećete sigurno znati što je intuicija, a što mašta, impulsi želje, nada ili pak strah.

Zbog toga je potrebno voditi zdrav život, brinuti se za tijelo i za duh. Posebno je važno njegovati kulturu tišine, odnosno redovno prakticirati dobru tehniku meditacije, kao što je primjerice Integralna meditacija.

U knjizi se napisali da svako od nas ima pristup informacijama koje daleko nadilaze naše trenutne sposobnsti. Kako doći do tog izvora?

Recimo da imate mišiće koje dugo niste upotrebljavali. Što ćete s njima? Kako ih aktivirati? Tri stvari trebate raditi:

1. Vježbati.
2. Vježbati.
3. Vježbati.

🙂

Što biste odgovorili nekome tko je uvjeren da mu se u životu nanosi nepravda?

Ne znam što bih odgovorio. Zavisi od čovjeka koji bi mi to rekao. Možda ne bih rekao ništa, nego bih ga zagrlio. Možda bih mu održao “predavanje” o pozitivnom stavu. A možda bih mu se pridružio u borbi protiv… čega god.

Neki misle da im se događaju nepravde. Neki su u fazi žrtve pa sve tumače na taj način. A ponekad se loše stvari jednostavno dogode. Međutim, kako god bilo, svaki je događaj u životu novo iskustvo i novi izazov. Ne postoji recept za reakciju na život. Sve zavisi od toga u kakvom ste vi stanju svijesti.

karma+3Da li je duhovan čovjek uvijek sretan?

No, kad bi to tako bilo, prvi bih okrenuo leđa svemu u duhovnosti! Zamislite svijet u kojem su svi stalno sretni! Katastrofa. I dosadno do boli. Osjećaji moraju teći, moraju se mijenjati, jer se inače gubi dubina iskustva.

Ali, ima nešto drugo što je vrijedno spomenuti. Iako mi kao ljudi stalno težimo sreći – to je naša osnovna motivacija, postoji jedan drugi “osjećaj”, to jest, bolje je reći “stanje” kojeg su mudri ljudi iz davnine nazivali  – ispunjenje. Unutarnje zadovoljstvo, mir – punina. Ne moraš biti sretan u smislu da su ti sve želje ispunjenje i da ti sve u životu ide glatko i savršeno; ali možeš biti miran i ispunjen, ma što da se događalo, jer znaš, osjećaš, ŽIVIŠ, tu unutarnju puninu.

To je stanje čovjeka koji je usvojio istinsku duhovnost. I, da, ono može biti prisutno uvijek i stalno.

Kažete da je meditacija tehnika pomoću koje se može doživjeti čiosta svijest.  U knjizi “Daj, čovječe, idi meditiraj” otkrivate kako, usprkos popularnosti meditacije, ili možda upravo zbog toga, mnogi ljudi zapravo ne znaju što je meditacija. Ukratko, zašto ljudima savjetujete meditaciju i kako meditirati da to ima smisla?

Da, ljudi koriste riječ “meditacija”, a tehnike koje rade i na koje pod tim misle uopće nisu meditacija, nego koncentracija, vizualizacija, kontemplacija, sugestija itd. Meditacija je točno određen proces, točno određena pojava. Zbunjnostz nastaje samo zbog neznanja odnosno neinformiranosti.

Dobrobiti od ispravne meditacije su toliko velike i toliko mnogobrojne da ih ne stignem ni početi nabrajati! 🙂 Preporučujem to svakome, jer se radi o osnovnoj mentalnoj higijeni – načinu da održimo svoj duh svježim, budnim i zdravim. Kao što operete ruke ujutro, trebali biste i oprati svoj duh. Redovna meditacija donosi razvoj skrivenih potencijala, bolje zdravlje, bolju društvenu interakciju i, što je najvažnije, omogućava iskustvoi koje ste spomenuli – iskustvo svijesti bez uznemirenja, bez “vrtloga”, odnosno čistu svijest.

Negdje na početku razgovora pitali ste me me za dušu, a ja sam ju definirao kao našu bit. “Čista svijest” je naša bit. Zatim ste me pitali kako se “povezati” s dušom. Pa eto, meditirajte. 🙂 To je jedan od najboljih načina da maknete sve smetnje, uklonite drame i konačno doživite sebe u čistom obliku.

4

Komentara

  1. Ljiljana Posavec  siječanj 10, 2018

    Prekrasan članak ☺..Opisuje i moj način razmišljanja, jer sam i sama primjenjujući sve o čemu ste pisali počela mijenjati svoj život…puno mi pomaže meditacija i ja je doživljavam kao potpuno prepuštanje božanskoj mudrosti da me vodi …u meditaciji uranjamo u tišinu i stapamo se s njom, daje nam unutarnji mir…. hvala na vašim seminarima i webinarima….
    Jako sam inspirirana i entuzijastična što sam dio promjene koja se sada događa… Nastojim BITI primjer svojoj obitelji, prijateljima i svima koji mi uđu u život…

    reply
  2. ZARJA TRKMAN  siječanj 11, 2018

    nisem prebrala članka v KARMI+… niti ne poznam revije…hehehe…. pa evo, dobim prevod (kar mi še bolj odgovarja, ker ni nič izgubljenega s prevodom…haha) serviran iz prve roke…hvala Adrian in bravo prijatelj Sašo za lepe fotke…

    reply
  3. nema me  siječanj 11, 2018

    Je li duh zaseban entitet, neovisan od fizičkoga? Ili mu egzistencija ovisi od živčanog sustava (perifernog, središnjeg…)?

    poz

    reply
    • Adrian
      Adrian  siječanj 12, 2018

      Oba pitanja podrazumijevaju dualnost (ako je zaseban, postoje dva pojma: duh i materija; ako je ovisan, opet postoje dva pojma, duh i materija, od kojih je jedan primaran). Dualnom umu teško je zamisliti nedualna objašnjenja, a njih je i teško ispisati, osim otprilike ovako: ne, duh nije zaseban, ali ni ne ovisi od materije. Materija i duh su izraz iste stvarnosti. Nema razlike među njima.

      reply

Bilo bi mi drago čuti vaše mišljenje, pitanja ili komentare članka kojeg ste upravo pročitali...


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.