Međuvrijeme: 5 godina poslije

Prošlo je punih pet godina otkad je napisana i objavljena prva inačica knjige „Razdvajanje svjetova“. Neslavni datum 21.12.2012., koji su mnogi očekivali kao “smak svijeta” ili barem nešto dramatično, a za koji sam unaprijed objašnjavao da se neće dogoditi ništa posebno, ništa običnom oku vidljivo, doista je tako i prošao. Ali, to ne znači da to nije bio zanimljiv i značajan datum!

U to se vrijeme poklopilo nekoliko bitnih „kozmičkih ritmova“ koji se, zapravo, i dalje poklapaju, tako da je pomalo besmisleno govoriti o datumima: mnogo je bolje ako razmišljamo o razdobljima. U naslov ove knjige od samog početka uključio sam razdoblje do 2021. godine. Imao sam za to nekih astroloških razloga, ali se u biti radilo o procjeni vremena unutar kojeg će se rezultati potencijalnog razdvajanja svjetova morati vidjeti i „golim okom“.

Prošlo je, dakle, pet godina. Nalazimo se na sredini tog razdoblja. Kakvo nam je „prolazno vrijeme“? Što se svijetu dogodilo, ili se nije dogodilo, pa da možemo s malo više sigurnosti govoriti o početku ili zaustavljanju procesa razdvajanja?

Ponajprije, polarizacija svijeta sve je vidljivija. S jedne strane rastu političke i ekonomske napetosti. Ni iz najbolju volju ne biste mogli reći kako je svijet danas isti kao i prije pet godina. Terorizam, izbjeglice, ekonomska i životna nesigurnost, jačanje nasilnih političkih struja, klerikala i desničara koji odjednom dobivaju masovnu podršku. Razlog takvim pomacima je širenje straha. Kad se ljudi boje, traže sigurnu ruku, nekoga tko će im obećati kako će njihov način života biti očuvan. Spremni su žrtvovati dio svoje slobode da bi se osjećali sigurno. Ljudi kao da su zaboravili riječi Benjamina Franklina.

Oni koji bi se odrekli osnovnih sloboda ne bi li kupili malo privremene sigurnosti, ne zaslužuju ni slobodu ni sigurnost.– Benjamin Franklin

Pitanje tko izaziva taj strah i na taj način manipulira ljudima je bespredmetno. Iza pomaka u kolektivnoj svijesti ne mora stajati netko. Ne morate ulaziti u teorije zavjere i optuživati skrivene skupine ljudi (ili izvanzemaljaca) da biste objasnili ono što se događa svijetu. Ljudi imaju svoje slabosti, predvidljivi su, djeluju prema obrascima koje svatko malo bistriji može ne samo razumjeti nego i iskoristiti. Međutim, na kraju se sve svodi na to koliko ste VI jaki. Vaša snaga je u vašem umu i srcu, u razumijevanju i dobroj volji, u posljedicama onoga što činite, govorite i mislite. Ako iza sebe ostavljate trag suosjećanja i ljubavi, snažni ste. Ako ostavljate trag straha, slabi ste. Slabima se može manipulirati i uvijek će se naći netko tko će tu situaciju iskoristiti.

To je jedna struja; jedan svemir koji je zapravo samo nastavak svemira u kojem smo dosad živjeli. No, istovremeno s njim rađa se drugi svemir, potpuno nova dimenzija postojanja i potpuno drugačiji ljudi koji u njemu žive. U samo pet godina svjedočio sam unutarnjem buđenju velikog broja ljudi, neusporedivo većeg nego u dosadašnjem tijeku moje „duhovne“ karijere koja traje već više od četrdeset godina. Prosvjetljenje, koje je ranije bio samo nejasan pojam, odjednom je postalo nešto što se može razumjeti i što se može živjeti, ovdje i sada. Rađa se duhovnost 2.0, nova generacija alata u razvoju svijesti, koja je brža, djelotvornija i uspješnija nego bilo što do sada poznato. Doslovce, svjedočimo proboju na duhovnoj razini, neviđenom u dosadašnjoj povijesti čovječanstva.

O prvom svemiru, onom punom straha i nesigurnosti, možete se obilato informirati u medijima. Zapravo, to je sve što se „golim okom“ vidi. Nažalost, ako je to sve što vidite, time oblikujete stvarnost u kojoj živite.

O drugom svemiru, onom koji nastaje usred onog prvog, masovni mediji uglavnom šute. Ako se neka riječ i probije, dočekuje se sumnjama, iskrivljavanjima, poluistinama, zlonamjernim i dobronamjernim nerazumijevanjem. Ovo drugo – dobronamjerno nerazumijevanje – odnosi se na velik broj duhovno usmjerenih ljudi koji unatoč mnogobrojnim metodama, tehnikama, knjigama i člancima, zapravo gledaju u pogrešnom smjeru.

Posljednja je rečenica pomalo skliska, jer kad biste me sada pitali koji bi to bio ispravan smjer, odmah biste se našli u skupini obilježenoj „dobronamjernim nerazumijevanjem“. Naime, ako ne vidite, ne može vam se reći. „Viđenje“ je mnogo više stvar stanja svijesti, a mnogo manje argumenata koje bi vam netko mogao iznijeti te vas na taj način „uvjeriti“.

Stvaranje novih dimenzija stvarnosti i odabir novog svijeta u kojem ćete živjeti ne svodi se na informacije, već na iskustvo. Gdje se nalazimo (ili bolje reći, gdje se nalazite) u razdvajanju ili spajanju svjetova, znate najbolje vi sami. U knjizi sam govorio o mogućim iskustvima koja prate tu pojavu, a na ovom mjestu mogu ponuditi sažetak uobičajenih i neuobičajenih iskustava višedimenzionalnog postojanja i mogućeg razdvajanja svjetova.

 

UOBIČAJENA ISKUSTVA VIŠEDIMENZIONALNOG POSTOJANJA

  • česta deja vu iskustva
  • susreti s ljudima koji nam se čini poznatima, ali ne možemo odrediti odakle
  • osjećaj da prvi put vidimo nekog koga viđamo svaki dan
  • sjećanja na iskustva koja nismo proživjeli
  • pojava vještina ili znanja koja nismo savladali niti učili do sada
  • snovi o mjestima na kojima nismo bili, a koja se čine bliskima
  • snovi o razgovoru ili odnosima s ljudima koji nisu dio naše svakodnevice
  • osjećaj da smo netko drugi
  • osjećaj da danas moramo nešto učiniti, iako smo obavili sve što smo planirali

 

NEUOBIČAJENA ISKUSTVA VIŠEDIMENZIONALNOG POSTOJANJA

  • izravne vizije drugačije stvarnosti
  • svjesnost o mislima parnjaka
  • izravna komunikacija s parnjakom u snovima ili izmijenjenim stanjima svijesti
  • prelazak svijesti u paralelnu stvarnost, to jest u tijelo parnjaka
  • prelazak tijela u paralelnu stvarnost

Pod “neuobičajeno” mislim na ono što nije dostupno svima. Kad pogledate gornji popis „neuobičajenih“ iskustava, jasno je da neki ljudi jednostavno neće biti sposobni zapaziti tako nešto kao stvaran događaj. Najveći razlog za tu „nesposobnost“ su ograničenja koja nameću psihološki obrasci i uvjerenja. Ono što um ne zna i ne priznaje, oči neće vidjeti. Kao što domoroci nisu vidjeli Darwinov brod Beagle (jer njihov svjetonazor nije uključivao postojanje tako velikih brodova), tako mnogi neće prepoznati takva iskustva jer su jednostavno izvan njihovih mentalnih i emocionalnih obrazaca. Dakle „nesposobnost“ se ne odnosi na činjenicu da nešto ne možemo, već na činjenicu da to što doživimo nećemo moći prihvatiti kao stvarno.

Isto vrijedi i za iskustva koja mogu pratiti potencijalno razdvajanje svjetova.

 

UOBIČAJENA ISKUSTVA RAZDVAJANJA SVJETOVA

  • opće stanje nesigurnosti (kontradiktorne informacije, nepostojanje konsenzusa oko bilo čega)
  • iznenadne promjene u mentalitetu i stavovima javnosti
  • iznenađujući politički izbori, jačanje marginaliziranih političkih opcija
  • nagle promjene klime i neobične klimatske pojave
  • pojačana seizmička aktivnost na neočekivanim mjestima
  • neobične astronomske pojave i učestalo otkrivanje dotad nepoznatih nebeskih tijela
  • iznenadna znanstvena otkrića koja izgledaju poput čuda (bez dugotrajnih istraživanja)
  • povećani broj samoubojstava i neobičnih, ničim izazvanih kriminalnih djela
  • neobična ponašanja velikog broja ljudi, masovne psihoze i religiozna preobraćanja
  • povećan broj izvanosjetilnih i parapsiholoških fenomena vidljivih svima

 

NEUOBIČAJENA ISKUSTVA RAZDVAJANJA SVJETOVA

  • povećani broj kontakta s parnjacima iz paralelnih svemira i njihovo intenziviranje
  • vidljiva iskrivljenja u strukturi stvarnosti: produžavanje ili skraćivanje vremena bez neke pravilnosti ili ritma, izravni doživljaji prošlosti odnosno budućnosti kao i prostorne anomalije u smislu brzih prijelaza s jednog mjesta na drugo ili nemogućnosti pronalaska određenog mjesta u poznatom okružju
  • nestajanje i pojavljivanje stvari “iz ničega”
  • intenzivan kontakt s duhovnim svijetom
  • proširenje iskustava duhovne empatije uz snažan osjećaj povećanja ukupne patnje čovječanstva.

 

Kao što sam objasnio u knjizi, ovo posljednje je izravni razlog za aktivnije uključivanje u sprečavanje razdvajanja svjetova (naspram zamisli da je sasvim u redu da pustimo da se stvari odvijaju svojim predvidljivim tijekom). Međutim, čak i ako niste strastveni pristalica pomaganja drugima i nemate jasan osjećaj za to zašto biste brinuli oko loše stvarnosti u kojoj će završiti „loši“ ljudi, činjenica je da su postupci sprečavanja razdvajanja svjetova vrlo bliski, gotovo jednaki postupcima odabira svojeg svemira, svoje stvarnosti. Razlika je možda samo u tome što kod sprečavanja razdvajanja svjetova imamo na umu širu sliku, radimo na širenju informacija te omogućavamo prepoznavanje iskustva drugim ljudima.

Koji su to postupci?

  1. Informacija o višedimenzionalnoj naravi našeg postojanja i mogućnosti globalnih događaja u višedimenzionalnoj stvarnosti
  2. Povećanje senzitivnosti za višedimenzionalnu stvarnost
  3. Razumijevanje crte razdvajanja
  4. Vježbanje prepoznavanja misli, osjećaja, stavova, uvjerenja i postupaka koji su s jedne ili druge strane crte razdvajanja
  5. Podržavanje i provođenje onih postupaka koji pripadaju novoj stvarnosti u odnosu na crtu razdvajanja

 

Postupak broj jedan pokrenut je ovom knjigom. To je sve što mogu učiniti, uz pomoć nakladnika i medija koji su nam na raspolaganju. Naravno, u tome smislu vaša je pomoć dobrodošla. Današnje društvene mreže imaju svoju snagu koju ćete, nadam se, znati iskoristiti.

Postupak broj dva odnosi se na unutarnje iskustvo koje se može pokrenuti određenim tehnikama. Knjiga nije najbolji medij za tako nešto, pa se to mora prepustiti ili spontanim događanjima, ili eventualno radionicama uživo.

Međutim, posebno vam želim obratiti pozornost na postupak broj tri: razumijevanje crte razdvajanja.

Svih pet postupaka mogli bi poslužiti kao dobar nacrt neke nove knjige, mogućeg nastavka „Razdvajanja svjetova“. U ovom trenutku ne mogu obećati tako nešto, ali sam siguran da će veći dio moje pažnje u budućem razdoblju biti usmjeren na objašnjavanje i provođenje postupaka broj tri, četiri i pet. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je to važno. Presudno je. Radi se o ključnom trenutku vašeg života i ključnom mjestu u stvaranju nove stvarnosti.

 

CRTA RAZDVAJANJA

Mjesto na kojem možete jasno razlučiti da li neka misao, riječ, postupak, organizacija, učenje, događaj, predmet… bilo što… pripada starom svijetu u kojem ne želite biti, ili pripada novom svijetu koji želite stvoriti.

Suvremena tehnologija donijela je informacije u naš život. Obilje informacija. Oceane i svemire informacija u kojima se zapravo prilično slabo snalazimo. S jedne strane, odlično je što je znanje o nečemu udaljeno samo par klikova mišem. S druge strane, nitko ne jamči da je to što ćete pročitati ili vidjeti točno, a kamoli je li dobro za vas.

Uvijek je dobro osloniti se na zdrav razum, ali ponekad nam jednostavno nedostaje alata, nedostaje nam kriterija po kojem bismo se mogli orijentirati. Bilo bi dobro kad bismo imali nešto poput „lakmus papira“: prislonite ga uz nešto i on požuti ako ta stvar pripada starom svijetu, ili pak pozeleni ako pripada novom. Iako nije baš tako jednostavno, ali razumijevanje crte razdvajanja može poslužiti u tom smislu. Ono vam može donijeti čvrst oslonac u vrlo promjenjivom, nesigurnom svijetu punom iluzija i prevara.

Crta razdvajanja je presudna. Jednostavno, morate je naučiti raspoznavati ako želite stvoriti novu stvarnost i ostaviti u prošlosti sve ono što ugnjetava i vas i vaš svijet.

O njoj ću vjerojatno napisati barem još jednu knjigu, ako ne i više njih, jer ona se začinje u svijesti a zatim se proteže van, na sve vidove našega života – od psiholoških obrazaca, preko ljubavnih odnosa pa sve do ekonomije i politike.

Za sada, za kraj knjige koja govori o drugačijem pogledu na stvarnost, o mogućem razdvajanju višedimenzionalne stvarnosti i posljedicama tog razdvajanja, otkrit ću vam o čemu se radi.

Zapravo je vrlo jednostavno. Naizgled pomalo apstraktno, ali u biti jednostavno.

Napisat ću to velikim slovima. Važno je.

DECENTRALIZACIJA

Posljednjih godina govorio sam o decentralizaciji na predavanjima ili u knjigama poput „Uklanjanje faktora karme“. Decentralizacija života dio je priče o dekonstrukciji iluzije, ali i razumijevanja onoga što se događa sa sviješću u trenutku smrti. U međuvremenu, decentralizacija je postala mainstream pojam u tehnologiji, a zapravo je oduvijek prisutna unutar društvenih i političkih zamisli koje sve donedavno nisu imale šansu za uspjeh.

Zanimljivo je kako se taj pojam može primijeniti na praktično svako područje našega života te da zapravo predstavlja crtu razdvajanja između stare paradigme koja koristi strah, manipulaciju i iskorištavanje i nove paradigme koja označava transparentnost, povjerenje i jednake mogućnosti.

decentralizacija

 

I dok su starije generacije s nadom gledale u budućnost, težeći ostvarenju ideala ljubavi i poštenja koji se nikad nisu ostvarili, i uvijek su bili zloupotrebljeni od centralnih autoriteta bilo koje vrste, danas dolazi nova generacija, milenijum generacija, koja mijenja tijek povijesti. Da ne bi bilo zabune, ne govorim samo o rođenima u novom tisućljeću (iako su oni najviše za to zainteresirani). Godine pritom nisu važne. Važna je otvorenost uma, razumijevanje i postupci koji će dovesti do odabira drugačije stvarnosti.

***

Ako sada pogledam unatrag, na pet godina koje su protekle nakon 21.12.2012., točke preokreta, nevidljive ali važne, mogu reći da su mnoge zavjese nestale. Najveća među njima je ona koja je skrivala crtu razdvajanja.

Razmislite: kako ćete prepoznati je li to što vidite, čujete ili osjećate, dio starog svijeta ili dio novog svijeta? Osjetila vas mogu zavarati, a čak ni srce nije uvijek pouzdano jer je pod utjecajem emocionalnih obrazaca. Sada imate pouzdan pokazatelj. Oko crte razdvajanja odvijat će se najveća borba u povijesti čovječanstva. U toj borbi bilo bi teško prepoznati tko su prijatelji, a tko neprijatelji. Stvari nisu uvijek onakve kakve se čine da jesu; ljudi isto tako.

Međutim, ako pravilno razumijete što znači DECENTRALIZACIJA i kako se ona primjenjuje na vaš život, od temeljnog svjetonazora preko načina na koji oblikujete svoj privatni život, pa sve do ostvarivanja prihoda i plaćanja računa, moći ćete jasno vidjeti tko je tko i što je što u dolazećim turbulentnim vremenima.

Zapamtite, ono što je autoritativno, centralizirano, usmjereno na jedno središte, dio je stare paradigme. Ono što je slobodno, decentralizirano, posvuda prisutno, dio je nove stvarnosti. Odabir zapravo i nije tako težak. Ako postoji razumijevanje, život postaje lakši, a odluke jednostavnije.

Naravno, i tu ima detalja koje je potrebno naučiti, ne samo raspoznavati nego i primjenjivati (postupci broj četiri i pet). O tome nekom drugom prilikom.

Iako znam da će biti potrebno nešto vremena za shvaćanje i provođenje poruke koju vam prenosim, ona je vrlo jasna i nedvosmislena: DECENTRALIZIRAJTE svoj život.

Neka vas prati ljubav i svjetlo.

 

3

Komentara

  1. Zoran Milicevic  siječanj 22, 2018

    Vrlo dobar

    reply
  2. ZARJA TRKMAN  siječanj 22, 2018

    zelo dobro, kot vedno…nasmejala sem se ob ”lakmus papirju”- ‘ful’ dobro…trudim se DECENTRALIZIATI svoje življenje in, ja, kar dobro mi uspeva…

    reply
  3. Raul Horvat  siječanj 23, 2018

    Evo da se još jednom javim (iako sam vjerojatno mnogim čitateljima postao dosadan), da
    pokušam održati barem neki privid ravnoteže u ovim raspravama (jer vidim da ostali
    samo aplaudiraju i kimaju glavama).

    Prosvijetljeni svećenik, isusovac, Anthony de Mello, između ostalog kaže:
    “Svi prosvijetljeni slažu se u jednom – sve je dobro, sve je kako treba,
    sve je na svom mjestu, svijetom se provlači nevidljivi sklad koji
    na pravi način upravlja cjelokupnim postojanjem. Za sve ostale to
    je prilično čudna tvrdnja, oni to ne spoznaju jer spavaju pa
    ne vide zbilju. Svatko živi u svom snu, u svojoj noćnoj mori koju
    naziva životom.”

    Već na prvu loptu vidi se da ovo snažno odudara od teza koje Adrian zastupa
    u knjizi “Razdvajanje svjetova” (a još puno više od onoga što je napisao
    nakon nje). O čemu u stvari govori de Mello? On ne kaže da će prosvijetljeni
    besćutno, sjedeći prekriženih nogu u nirvani, promatrati propast svijeta i
    planeta. On kaže da će oni odvijanje svega, pa i onoga što mi percipiramo kao
    “problem” ili “situaciju”, prepustiti (u potpunosti) višoj inteligenciji
    koja upravlja cjelokupnim postojanjem (koja i od prosvijetljenih može zahtijevati određenu
    aktivnost, a ovi će to odmah prepoznati i prihvatiti).

    Grupacije ljudi koji se u ključnim aspektima svojih života (gledano
    kulturološki) oslanjaju na višu inteligenciju, američki književnik Daniel
    Quinn naziva OSTAVITELJIMA. Oni ne žive život – oni JESU život. Ali postoji i drugačiji
    pristup, a taj je da uzmemo stv
    ari u svoje ruke, ili kako DQ kaže “da živimo u znoju lica
    svog”. Takve grupacije, koje se oslanjaju isklučivo na um i njegove
    dosege (što neminovno rađa arogancijom), on naziva –
    UZIMATELJIMA. U ovom trenutku točno 7,596,728,335 (broj u svakom trenutku
    exponencijalno raste) ljudskih bića juri po planetu, a svega najviše nekoliko
    stotina (0,00000001 dio) su OSTAVITELJI.

    Famozna “crta razdvajanja” samo je fikcija i privid, jer se s obje strane
    crte nalaze ISTI ljudi, UZIMATELJI, ljudi koji dijele ISTU kulturološku
    paradigmu. Famozna “crta” je u stvari linija oko koje se grupiraju politički
    protivnici, za sadašnje i buduće političke borbe unutar istog korpusa,
    korpusa UZIMATELJA. Kao da kažete da HDZ i SDP dijele različit kulturološki
    svjetonazor – smiješno, zar ne? UZIMATELJI su ti koji moraju spasiti planet
    (jel drugih niti nema), od njihove moćne kulturološke paradigme koja je
    rastočila Zemlju izvana i iznutra. Već se nazire smjer kojim će to pokušati
    učiniti …posvemašnja kontrola svega i svačega, od svakog pokreta do
    najtanahnijih misli ….nove tehnologije, premreživanje Zemlje svim i
    svačim, robotika, umjetna
    inteligencija…..cilj je uvijek biti korak ispred prirodne inteligencije, jer svaki
    zastoj (i onaj najmanji) na tom putu znači doslovno smrt za sve UZIMATELJE. Teško da ćete naći
    ijednu grupaciju unutar UZIMATELJA koji odmah neće potpisati da je to – pravi put
    (naravno, kulturološka paradigma ostaje netaknuta, štoviše produbljuje se).

    Bog nije niti najmanje zainteresiran za naše osobnosti, a kamoli za osobnosti
    tamo nekih naših parnjaka. Umjesto da ljudima ukazujemo na iluzornost
    vlastite osobnosti, mi se sada bavimo dodatnim (beskonačnim brojem)
    osobnostima – time samo povećavamo konfuziju i produbljivamo iluziju.

    I na kraju, knjiga “RS” (i ovo nakon nje) u snažnoj je suprotnosti sa (inače
    izvrsnom) knjigom “Život-smrt-Život”. Nešto u stilu Kramer protiv Kramera,
    odnosno Adrian protiv Adriana. Upravo u toj knjizi je, na uvjerljiv
    način, opisano “razdvajanje svjetova”. Za nekoga tko još neko vrijeme mora
    provesti u području fenomenologije, u području karme, uzroka i posljedica,
    za njega onda postoji i RAZLOG zašto se našao baš u okruženju u kojemu se našao.
    Za onoga tko je slobodan, naravno, sva okruženja su jednakopravna.

    reply

Komentirajte post, a ako vam se svidio, svakako ga podijelite.