Bogataši ili prosjaci?

Intervju objavljen u slovenskom časopisu OnaPlus, svibanj 2017. Pitanja postavlja Jure Aleksič. Fotografije: Blaž Samec (Originalni tekst na slovenskom je u pdf formatu; do njega možete doći klikom na bilo koju sliku u tekstu.)

Adrian P. Kezele je hrvatski stručnjak za stara znanja, autor preko 40 knjiga i vjerojatno najutjecajniji popularizator meditacije na području nekadašnje Jugoslavije. Tajne duha počeo je sustavno proučavati u dobi od trinaest godina, i to u vrijeme kad su vas ljudi, ako ste tako nešto spomenuli, u najboljem slučaju poprijeko gledali. Putovao je po svijetu, pio znanje iz brojnih izvora i iskusio sve što mu je svemir ponudio. Najbolje od svega sažeo je u svoju metodu Integralne meditacije. “Osjećaj besmislenosti nestane”, opisao je njene plodove. “Ostaje samo osjećaj divljenja prema svemiru u svoj njegovoj veličini i čaroliji. I shvaćanje da je život tako jednostavan, a tako beskrajno zanimljiv!”

***

Iz vaših knjiga shvatio sam da meditaciju opisujete na način na koji je doživljavam i sam: kao jako jednostavnu, ali vrlo tešku stvar. Barem je tako na početku. Zašto je ta čudesna, za zdravlje korisna aktivnost,  tako teška za nas? Naime, toliko je teška da većina sugovornika na sam njezin spomen već u početku radije odmahne rukom nego da je uopće proba.

U stvarnosti meditacija uopće nije teška ako je prakticirate na pravi način. Nažalost, meditacija je postala iznimno rastezljiv pojam pod koji se danas trpa svašta. Ako je shvatite na ispravan način, meditacija je sasvim prirodan proces unutar nas. Problem je u tome što smo bili odgajani u okviru društva koje je u nas usadilo upravo suprotan obrazac. Taj nam obrazac govori da sve što postižemo, radimo s puno truda i napora. To je, naravno, dobar princip za sve ostalo, ali za meditaciju nije. (nestašno se smije). S meditacijom ćete postići najviše onda kada ćete se što manje truditi.

ONAplus intervju 2017_Page_4Možete li nabrzinu nabrojiti glavne motive koji bi čitatelja uvjerili da meditacija nije luksuz, već nužnost?

Njih je stvarno mnogo. Iznimno je bitno znati da je meditacija najbolje čovjeku znano sredstvo za svladavanje stresa. Još je važnije poznavati njezin umirujući učinak na tijelo, prije svega usporavanje metabolizma. Izmjereno je da se za vrijeme meditacije metabolizam uspori za otprilike dvadeset posto. Primjerice: kod spavanja se metabolizam uspori samo za kojih osam do deset posto. Već samo zbog toga meditacija ima dobar zdravstveni učinak na mnoge bolesti, zapravo na sve, a posebno na psihosomatske.

A upravo te su sve brojnije, zar ne?

Naravno, i to zbog stresa koji je već odavno prešao sve normalne mjere. Nesanica, visoki krvni tlak i probavne smetnje samo su vrh ledenjaka. Budite svjesni da je meditacija također najbolje oruđe u borbi protiv raznih ovisnosti. Kao učitelj meditacije, s obzirom na rezultate s terena, mogu vam reći da su učinci meditacije često naprosto začuđujući. Ima primjera kod kojih bolesti jednostavno nestaju preko noći. Ljudi koje je prije mučila nesanica, nakon par seansi meditacije konačno zaspu kao djeca.

Valjalo bi istaknuti još jedan učinak: opće usklađivanje s okolinom, zar ne? Ljudi koji meditiraju su, po mojim opažanjima, mnogo usklađeniji sa svojom okolinom nego što su bili prije prakticiranja meditacije. Jednostavno su u čovjeku sposobniji vidjeti čovjeka i lakše pronalaze način da kreativno sudjeluju u životu umjesto da su isključivi…

Bez ikakve sumnje. No, to uopće nije čudno! Dokle god smo u potpunosti uhvaćeni u vrtlog naših misli, čovjeka pokraj sebe ni ne vidimo. No, kada svoju kuću konačno počistimo – pogotovo na tavanu! – druge ljude nećemo samo vidjeti, već ćemo ih uskoro i bolje razumjeti. Drugi to brzo zapaze, pa se i oni počnu bolje i konstruktivnije odnositi prema nama.

ONAplus intervju 2017_Page_2Uza sve to, ne morate ulagati ogromne novce i zahtijeva jako malo vremena te možemo meditirati gotovo bilo gdje… Uzevši u obzir sve nabrojeno: zašto onda svi ne meditiraju? Zašto već u osnovnoj školi djecu ne učimo meditirati?

To je zato što nas cijeli ekonomski sistem društva vodi u sasvim suprotnom smjeru – vodi nas u aktivnosti koje su dobre za BDP, a ne za ljude. Istina je također da se u javnosti čuje jako malo dobrih informacija o meditaciji. Oni koji je poučavaju, često naglašavaju ezoteričan učinak meditacije, a ne sve praktične učinke koje smo prije nabrojili. Da, kad smo već kod toga: zaboravili smo spomenuti još jednu ključnu dobrobit redovite meditacije!

Koja je to?

Jasno vidljivu veću produktivnost. Izmjereno je da se u meditaciji aktiviraju sva područja mozga, dok se u »običnom« stanju to ne događa. Oni koji redovito meditiraju, s vremenom dobiju pristup nekim tjelesnim i duhovnim sposobnostima do kojih se bez meditacije ne može.

Koje bi to, primjerice, sposobnosti bile?

Prvo ćemo zapaziti da smo tijekom dana bolje organizirani. Nešto, što smo prije radili tri dana, sada ćemo obaviti u dva dana. S vremenom ćemo tu istu stvar moći obaviti u samo jednom danu. Bit ćemo u stanju raditi puno više nego prije, a navečer ćemo biti mnogo manje umorni. A oni koji se stvarno ozbiljno prime meditacije, s vremenom će dobiti pristup… No, dobit će pristup ka “čarobnim” sposobnostima o kojima se često govori samo u raznim emisijama koje se bave rubnim pitanjima i pojavama. Zbog toga ni ne bih previše pričao o tome. Mogu dati jedan primjer iz vlastita života. Svojevremeno sam u četiri dana s engleskog preveo cijelu knjigu koja je imala više od dvjesto stranica. Radio sam šesnaest sati na dan i na kraju uopće nisam bio umoran.

Zvuči predobro da bi bilo istinito!

Priča je istinita, kao što je istinita i činjenica da sam meditirao na pravi način. Meditacija je tehnika koju morate naučiti kod pravog stručnjaka, a ne iz dvije knjige i tri filma s Interneta! Jednostavno ne mogu dovoljno naglasiti koliko je to bitno.

ONAplus intervju 2017_Page_3U svojim ste knjigama mnogo pisali i o smislu života. U biti ste čitatelju dali do znanja da tog smisla u kozmičkim razmjerima  zapravo ni nema. Barem ne onakvoga kakvog obično tražimo. Po vašem mišljenju jedini “smisao” su osjećaji sretnog i ispunjenog života, nadasve osjećaji koji izlaze iz nas kada smo najviše kreativni… Jesam li dobro razumio?

Da, da. “Smisao” je stvarno precijenjena stvar. Zagledajte se u svoj život i odvagnite koje vas stvari najviše raduju, u kojim stvarima najviše uživate. Nisu li to često baš one stvari koje nemaju nikakva praktičnog smisla? Igra i kreativnost vode naš život iako sami po sebi nemaju smisla, to jest ne služe ničemu konkretnom. Slična je stvar kod ljubavi. Kada kažete: Jako te volim zato što…, taj ‘zato što’ znači da se tu uopće ne radi o ljubavi. Prava ljubav je nešto mnogo dublje, nešto što se pojavljuje izvan dosega svakog racionalnog objašnjavanja. Zato je ona tako lijepa.

Slično je i sa stanjem zaigrane kreativnosti…

Tako je. Zato upozoravam da je duhovno traganje za smislom svakako precijenjeno, ako nije već i u početku potpuno pogrešno. Ako uspijete živjeti sretan i ispunjen život ovdje i sada, kakav vam je smisao još potreban? Posebice ako pritom kreativno koristite sva oruđa koja vam je Stvaranje stavilo na raspolaganje od malih nogu. Mi ljudi smo iznimno bogata bića, ali što s tim kad svoje bogatstvo često uopće ne koristimo.

Bogataši koji se ponašaju kao prosjaci?

Da, tako nekako.

U svojim ste tekstovima na mnogo mjesta vrlo kritični prema suvremenoj duhovnosti. Napisali ste: »Ako znanosti možemo zamjeriti jednu stvar, duhovnosti ih možemo zamjeriti tisuću.« Na koje biste nas to stvari vi upozorili?

Prije svega na cijeli niz neutemeljenih tvrdnji koje bolesniku ili mladom učeniku u početku znače psihološku potporu. Budući da te tvrdnje nemaju korijene, potpora je zapravo šuplja, i kada ljudi to shvate, obično padnu i niže nego što su bili prije. Tako je i s jednom od najopasnijih zabluda koje su u zadnje vrijeme i najpopularnije, da se pukim željenjem i promjenom načina razmišljanja sve želje mogu ostvariti. Iako čovjek treba biti pozitivan da bi mu se ispunila većina njegovih želja, takvi duhovni prečaci do ovozemaljskog obilja mogu ranjivoj duši učiniti mnogo štete. Tu je prisutno mnogo površnosti, previše je duhovnog cirkusiranja – a što drugo očekivati kad se i duhovno tržište odaziva na potražnju. Tržište je preplavljeno ljudima koje nazivam duhovnim turistima. Oni tumaraju od radionice do radionice samo da bi umočili svoju glavu u čim više velikih riječi odjednom, dok ni u jednu usvojenu tehniku nisu spremni uložiti iole veći trud. A tu je još i jedna druga stvar.

Da?

Duhovnost treba prije svega služiti tome da vam pomogne živjeti čim kvalitetnije u stvarnom svijetu. To znači da živite život pun iskušenja i s ljudima koje volite. Duhovnost nikako ne smije biti bijeg iz svakodnevice.

ONAplus intervju 2017_Page_4Ali nije li konačni cilj meditacije prosvjetljenje? Ili bolje reći Prosvjetljenje? Takve informacije možemo pročitati bilo gdje…

(naginje glavu unatrag i glasno se nasmije) Prosvjetljenje? Što je to – prosvjetljenje?

Kako da ja to pobogu znam? Recite mi vi!

U redu, da bismo to famozno prosvjetljenje uopće pravilno definirali, trebali bismo mnogo više prostora negoli imate na raspolaganju u vašoj reviji. Neka bude dovoljno da kažem kako Prosvjetljenje nije stvar koju ljudi zaista žele iskusiti.

Stvarno? Zašto?

Većina bi se ljudi, iskusivši prosvjetljenje, dala u bezglavi trk. Prosvjetljenje je prije svega stanje apsolutne slobode, a to je iz perspektive ljudske osobnosti jednostavno nezamislivo.

Vi ste to stanje iskusili?

(vidljivo ne želi pričati o tome, potrebno je još malo nagovaranja) Jesam.

Možete li nama, koji smo zaglavili u fazi osobe, to nekako opisati?

U stanju apsolutne slobode nema granica, nema obrazaca, nema posljedica i nema ciljeva. Sve ono što vam je danas drago, što vam se danas čini bitno, morat ćete baciti kroz prozor. Jednostavno će postati nebitno.

Međutim, vi ste to stanje izabrali?

Ah, svašta! (opet se smije, možda je to onaj zastrašujući smijeh više evoluiranih bića iz Hesseovog Stepskog vuka) Ma nisam. To se jednostavno dogodilo samo od sebe.

Kao nuspojava godina i godina meditiranja?

Uopće ne. To se pod određenim uvjetima može dogoditi bilo kome, bilo kada. Ponekad vas meditacija od toga čak i spašava!

Ali svi izvori koje sam pročitao opisuju Prosvjetljenje kao osjećaj beskonačne harmonije sa Svemirom! Opisuju ga kao osjećaj blažene povezanosti – kao nešto najljepše što postoji?!

Očito ste Prosvjetljenje pobrkali s iskustvom zajedništva sa Svemirom i višim stanjima svijesti. To je stvarno čudesna stvar, to neću poreći. No, Prosvjetljenje je nešto sasvim drugo. Prava sloboda znači biti u potpunosti nevezan za to hoće li posljedice tvojih djela biti ‘ugodne’ ili ‘neugodne’. Ne preporučujem namjerno kretanje u tom smjeru – osim ako nemate drugog izbora.

Ali kvragu, tako kako ga vi opisujete, Prosvjetljenje bi onda mogli prije nazvati Zatamnjenje!!

Možda. Netko je ipak izmislio izraz Prosvjetljenje, i taj je izraz ostao. Reći ću još samo to da Prosvjetljenje predstavlja konačno stanje kojem teži sva svijest. To je, dakle, nešto što prije ili kasnije čeka svakoga od nas. Svijest žudi za oslobođenjem od svih granica. Prvi koraci na tom putu su za čovjeka kao nositelja svijesti ugodni… No, malo dalje niz put, to iskustvo postane jednostavno prejako. Velika većina duhovnih tragatelja želi se dobro osjećati, ne želi slobodu. Iz tog razloga meditaciju, kao neosporno najmoćnije oruđe za dostizanje upravo tog, zdravog, ispunjenog i sretnog dobrog osjećaja o kojem sam ranije govorio, preporučujem svakome. Sada i ovdje, u stvarnom svijetu, pored svojih voljenih. A one malo više razine neka puste na miru. S njima je najbolje ne zamarati se previše, ako baš ne morate.

0

Komentirajte post, a ako vam se svidio, svakako ga podijelite.