23.7.14.

U svijetu, ali ne od njega

Prethodni članak: IZVAN SNA

Photo by Dave Fitch
Čitajući prethodne članke, možda ste pomislili da vas odgovaram od dekonstrukcije iluzije i njenog mogućeg završetka u prosvjetljenju.

Zapravo, samo vas upozoravam. Nešto tako drastično i konačno kao što je dekonstrukcija iluzije, ne može početi s novim pričama i poticanjem nade u "bolje od ovog sada". Jednostavno vam pokušavam prenijeti istinu o tome da penjanje na vrh planine nije nužno na popisu korisnih vještina te da izlazak iz sna ne može biti shvaćen umom kojeg ste oblikovali sanjajući.

Ako ste spremni za dekonstrukciju, onda nema ničega što bih mogao napisati, reći ili učiniti, a što će vas od toga odgovoriti. Poput fanatičnog alpiniste, vi ćete se popeti na taj vrh, usprkos svemu. Čak i usprkos sebi samome.

Ali, uvijek ima onih koji izlazak iz kino dvorane u kojoj se neprestano projiciraju filmovi samo za nas, poistovjećuju s nekim boljim i ljepšim filmovima. Ako njih želite, ostanite unutra, sjedite i gledajte, trudite se i radite na poboljšanju mjesta na kojem ste se našli. Bolji filmovi mogući su samo ovdje. Ako iziđete, filmova više nema.

Također, nema nikakvog jamstva da će vam se "ono vani" svidjeti više od vašeg sadašnjeg sna. Štoviše, postoje mnogobrojne indikacije da neće.

A jednom kad iziđete, povratka više nema. To jest, možete vi i dalje sjediti u kino dvorani (i hoćete, jer ono vani nije mjesto na kojem bi se uopće i mogli zadržavati), ali vas filmovi više nikada – zapamtite ovo: NIKADA VIŠE – neće uvući u sebe. Bit ćete u svijetu, ali ne od njega.

Jeste li, gledajući dječju bezazlenost u vjerovanju u bajke, ikada zažalili što vi više za to niste sposobni? Jeste li ikada poželjeli ponovno osjetiti silno uzbuđenje zbog dolaska Djeda Mraza i poklona koje će vam donijeti, umjesto da vam misli zaokupljaju problemi svakodnevice s kojom ste suočeni? Ako jeste, onda možete otprilike naslutiti jedan mali djelić onoga što osjeća probuđeni među ljudima koji i dalje sanjaju i vjeruju da je njihov san stvaran.

Dekonstrukcija iluzije nije za duhovne početnike. Ona nije eksperiment kojeg ćete napraviti da vidite kako ćete se osjećati. Posebice nije za one koji traže olakšanje od briga, problema, bolesti ili nemira. Neće vam dati nikakvo egzotično iskustvo, niti vam promijeniti stanje svijesti.

Radi se jednostavno o tome da je vrh te planine tamo i da vam ne da mira. Možete se vi još par godina ili desetljeća motati u njenom podnožju, ali duboko u sebi znate da ćete se na kraju popeti na nju.

Što se mene tiče, dužan sam vam prenijeti ova upozorenja. Za razliku od drugih praktičnih programa kojima se inače bavim, a koji su korisni i preporučljivi svakome, ovo je izlazak na drugu stranu. Sve što poznajete s ove strane, bit će izgubljeno – poput sna nakon buđenja, bilo lijepog, bilo ružnog.

Ako nastavite putem na koji vam sada ukazujem, tih će upozorenja biti još, sve do samog procesa dekonstrukcije iluzije. Kao što sam napisao, oni koji su spremni, neće osjetiti veliku neugodu zbog toga. To su ljudi koji su istražili sve, ili gotovo sve, što se može istražiti u ovom svijetu, i ne preostaje im ništa drugo nego – izaći van, probuditi se.

Za sada, međutim, prestajem s upozorenjima. U člancima koji slijede pokušat ću detaljnije opisati narav procesa dekonstrukcije iluzije.

***

Sljedeći nastavak: ???
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

20.7.14.

Izvan sna

Prethodni članak: DO VRHA I NATRAG

Prije nego što krenete u dekonstrukciju iluzije, morate znati – i prihvatiti – da ljudi, po svojoj naravi, u uobičajenim okolnostima, nikako ne žele zaviriti iza filmskog platna. Ako im se ne sviđa ono što vide, žele zamijeniti neugodne scene s onim oku ugodnima. Ako ih nešto boli, prije svega žele povratiti, ili prvi puta steći, stanje ugode.

Riječju, ljudi žele biti sretni i to je glavni i osnovni pokretač cijelog ljudskog života. To je ujedno i pokretačka snaga pomoću koje Maya, boginja iluzije (čije ime na sanskrtu znači "ono što nije"), plete svoju mrežu iz koje se gotovo nemoguće izvući.

Ta "nemogućnost" nije zasnovana na nekim preprekama ili teškoćama čije savladavanje zahtijeva neku posebnu vještinu, postupke ili vrijeme. Vrata Mayinog zatvora širom su otvorena. Ne treba ih zatvarati ni zaključavati, jer nitko ni ne želi izići. To je zatvor s pet zvjezdica.

Ili s još više njih.

Naime, kao što napredni stvaratelji svoje stvarnosti znaju, sve je moguće u našem svemiru. Kvantna je fizika sa znanstvene strane objasnila mogućnost točnosti te tvrdnje. Vrijeme, prostor, pojave, nastanci i nestanci, kvarkovi i ljudska bića, sve je pod izravnom upravom nevidljivih obrazaca koji se u ljudskoj svijesti zapravo svode na – namjeru. Pravilno projicirana namjera, uz mali dodatak naučenih vještina, i stvarnost se oblikuje pod vašim prstima – ili bolje rečeno mislima – baš kako vi zapovijedate!

Nema tog čovjeka koji neće osjetiti uzbuđenje pred takvim mogućnostima! Život se, odjednom, iz noćne more pretvara u lucidni san u kojem je dovoljna samo jedna jedina misao i sve što poželite stvara se pred vašim očima. Tko bi tome odolio?

Sigurno ne milijuni duhovnih tragatelja koji oduševljeno preuzimaju uzde u svoje ruke i stvaraju za sebe život pun obilja, sreće i zdravlja. I tko im to može zamjeriti? Svi to želimo.

Prosvjetljenje se ponekad naziva i buđenjem. Mnogo sam puta, međutim, čuo kako ljudi kažu "da je njihovo buđenje počelo" onda kad su počeli shvaćati zakonitosti sna u kojem se nalaze, te ga oblikovati po svojoj volji. Naravno, tome nije tako. Buđenje nije počelo. Samo je gospodarica Maya ponudila slađi kolačić zbog kojeg odlučujemo, pored otvorenih vrata, ostati u njenoj kući.

U prošlom sam članku usporedio nepraktičnost prosvjetljenja s nepraktičnošću osvajanja planinskog vrha. Ali, ta je usporedba blijeda u odnosu na izlazak iz filma, ili sna, koji zovemo svojim životom. Kakve praktične koristi ima od TOGA?

Nikakve. Nezamislivo nikakve. Budući da ne znate baš ništa o svijetu izvan sna, bilo kakva zamisao koju imate sada, unutar sna, beskorisna je za buđenje i nakon njega.

Drugim riječima, svaka konstrukcija koji ste stvorili, bilo spontano, bilo zato što ste tako naučili ili odabrali, u procesu buđenja bit će dekonstruirana.


***

Sljedeći nastavak: U SVIJETU, ALI NE OD NJEGA
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

18.7.14.

Do vrha i natrag

Kao što sam najavio, ovog ću ljeta malo više pisati o dekonstrukciji iluzije. Ne znam hoće li vas to rashladiti ili zagrijati, ali prije nego što počnem, dužan sam vam nekoliko upozorenja.

Uz određene ograde i objašnjenja za koja nema mjesta u kratkom članku, moglo bi se reći da dekonstrukcija iluzije vodi do cilja duhovnog putovanja, do legendarnog prosvjetljenja. Svi ljudi koji krenu istraživati tajne svoje svijesti i zakonitosti življenja, prije ili kasnije naiđu na tu zamisao. Neki budu privučeni, neki odmahnu rukom.

Kao cilj, prosvjetljenje je uvijek postavljeno negdje daleko u budućnost, vjerojatno u neki od sljedećih života, a smatra se da do njega uglavnom vodi dugačak i naporan put. S obzirom na to da je tako daleko i u praksi gotovo neuhvatljivo, podložno je raznim opisima. O njemu se raspredaju priče koje uglavnom nisu od praktične pomoći. Služe više kao razbibriga duhovnim tragateljima u stankama između napornih vježbi, molitvi, meditacija, služenja, posta i drugih sličnih aktivnosti. Prosvjetljenje je također česta tema intelektualnih rasprava "učenih" forumaša.

Članci koje ćete pročitati (i općenito, pristup kroz dekonstrukciju iluzije) idu u suprotnom smjeru od "opisa prosvjetljenja" ili objašnjenja što je i kakvo je ono. Razlog za to nalazi se u činjenici da su takva objašnjenja i priče odlična dimna zavjesa koja skriva upravo ono o čemu se pokušava govoriti! Drugim riječima, svaki opis prosvjetljenja njegova je suprotnost, a svaki pokušaj "razumijevanja" s pozicije u kojoj se nalazimo prije prosvjetljenja predstavlja korak natrag u maglu iluzije.

I sad, gotovo da se čini kako bi ovdje valjalo stati, zar ne? :-)

Sve što vam kažem i sve što će se, kao posljedica toga, stvoriti u vašem umu, bit će sasvim pogrešno – barem što se tiče prosvjetljenja.

Nema nikakvog načina ni mogućnosti da se opiše prosvjetljenje. Nema nikakvog načina da ga razumijete s pozicije prije njega.

Sve što ću napisati služi kao putokaz. Budisti bi rekli – prst koji pokazuje prema Mjesecu. To NIJE Mjesec, ali ako se nekim slučajem usudite pogledati u smjeru u kojem pokazuje, prestat ćete gledati prst, a ugledati ono na što je on usmjeren.

Ovo je, dakle, prvo upozorenje. Ako vas doista zanima prosvjetljenje, gledajte kuda vam se pokazuje, a ne u ono čime vam se pokazuje.

Drugo se upozorenje odnosi na svrhu i razloge.

Čitajte pažljivo.

Nema nikakvog pametnog razloga zbog kojeg biste željeli biti prosvijetljeni.

Usprkos legendama i mašti duhovnih fantazista, prosvjetljenje nije od praktične koristi. Nakon njega nećete biti pametniji, bolji, smireniji, zdraviji ili sposobniji. Odnosno, ako se javi želja da to budete, za to ćete morati učiniti točno isto što činite i sada.

Ako je tome tako, zašto onda ljudi ipak tome teže?

Pada mi na um usporedba s osvajanjem planinskog vrha. Nepotpuna kakva jest, ipak će poslužiti da barem malo osvijetlimo ljudsku težnju za nemogućim. Od pripreme za osvajanje vrha planine ima praktičnih koristi: bolja kondicija, zdravlje, disciplina, snaga, koordinacija... mnogo toga dobroga. Od samog osvajanja... hm, ništa se ne mijenja. Sve što ste mogli zamisliti, a da je za vas dobro i da vam može praktično poslužiti, već ste učinili.

A opet, neki ljudi ne mogu odoljeti. Jednostavno se moraju popeti!

***

Sljedeći nastavak: IZVAN SNA
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.