28.7.14.

Tehnike i amortizeri za smanjenje muka

Prethodni članak: U SVIJETU, ALI NE OD NJEGA

Loša je vijest da nema pouzdane tehnike koja bi mogla dovesti do dekonstrukcije iluzije. Stvar se zapravo svodi na protok vremena ili, s oprezom rečeno, na sazrijevanje.

Putokazi su, međutim, sasvim realna opcija. Kao i ugradnja dobrih amortizera za ugodnije prolaženje preko neizbježnih rupa na putu.

Radeći s ljudima u procesu dekonstrukcije iluzije, shvatio sam sljedeće: iako ima iznimaka, ukoliko postoji barem neko iskustvo nekonceptualne stvarnosti, proces se odvija brže i lakše. Patanđali je, uz vasane, govorio i o stanju svijesti u kojem vasana nema. Nazvao ga je joga – "nepomična svjesnost"; ili "svijest bez vrtloga".

Opisao je i jednostavnu tehniku za postizanje tog stanja, koju, prilagođenu i dorađenu, poučavam pod imenom Integralna meditacija. Ona vas neće izravno dovesti do prosvjetljenja, a to vrijedi i za druge meditacije koje sam upoznao (a neke od njih i poučavao) tijekom posljednja tri desetljeća mojeg rada s ljudima.

Odnosno, da budem točniji, broj prosvijetljenih ljudi koji su do toga došli uporabom takvih tehnika više-manje ravan je nuli.

Međutim, ja i dalje s entuzijazmom nastavljam poučavati Integralnu meditaciju i štoviše, u ovom je trenutku preporučujem kao neku vrstu poželjne prakse unutar dekonstrukcije iluzije. Zašto?

Prvo, stanje joge koje se njome postiže je stanje bez vasana, bez mentalnih obrazaca. Što je više i češće takvo iskustvo prisutno, to će biti "lakše" izdržati "udarac" nekonceptualne stvarnosti prosvjetljenja.

Drugo, potencijalne dobrobiti za čovjeka ogromne su. Od smanjenja napetosti i psihičke stabilnosti do iskustava viših stanja svijesti. Naravno, sve se to nalazi unutar Mayinog svijeta, ali ako uopće postoje "amortizeri" koji će vam pomoći u procesu dekonstrukcije, onda je to to.

Točno je da bi vas "mnogobrojne dobrobiti" mogle zadržati u Mayinom zagrljaju. I točno to se događa onima koji nemaju sreće pa ne naiđu ili ne vide putokaz koji pokazuje na izlaz. Ipak, i za takve dođe vrijeme za buđenje u istini. Stanje joge koje iskušavaju učinit će svoje i, ako nije previše zasjenjeno naknadnim konceptima (tradicijom, školom itd.), putokazi će se pojaviti sami od sebe.

Sada je već punih osamnaest godina od kada su se takvi putokazi pojavili u mojem životu. S obzirom na prisutnu monomaniju, nije bio problem žrtvovati sve što je bilo potrebno i slijediti ih. Nakon konačnog iskoraka trebalo mi je punih petnaest godina prilagodbe prije nego što sam počeo pripremu za plimni val koji trenutno vlada unutarnjim svijetom ljudi. Putokaze sam, međutim, ostavljao posvuda u svojim knjigama. Svaka od njih, bez obzira na temu, sadrži i pukotine na koje su se spremni mogli spotaknuti i iznenađeno primijetiti barem trag svjetla istine.

Tek je prije nekoliko godina došlo vrijeme da otvoreno progovorim o dekonstrukciji iluzije. Međutim, nezahvalno je govoriti o bilo kakvim tehnikama koje vode do prosvjetljenja. To je otprilike kao da u snu, iz sna, drugom sanjaču pokušate objasniti kako da se probudi.

Razvio sam određeni sistem rada koji se do sada pokazao uspješnim kod barem trećine onih koji su se njemu izložili. Ako vam se taj postotak uspješnosti čini malim, zapitajte se koliko prosvijetljenih ste do sada vidjeli ili barem čuli za njih? Izuzmite od toga priče i bajke o indijskim "svecima" i "učiteljima". Jeste li ikada čuli nešto ovakvo: "Boštjan iz Kranja je prosvijetljen."?

Možda je ipak došlo vrijeme i za to? Možda je vrijeme da se skine veo nemogućnosti sa stanja koje je, uistinu, jedino moguće!

"Amortizeri" su u tom procesu poželjni. Ne inzistiram da imate iskustva u meditaciji prije dekonstrukcije. Proveo sam kroz proces i one koji toga nisu imali. Bilo je nešto teže, ali može se. Treba reći i to da je bilo i onih koji su odustali usred procesa jer, iz bilo kojih razloga, nisu mogli nastaviti. Takvih je otprilike 5%.

Priprema za sam proces duga je i prožeta je mojim upornim objašnjavanjem DA VAM PROSVJETLJENJE NIJE POTREBNO.

Međutim, ima onih koji na izlazak ne gledaju kao na pitanje potrebe. Vrh planine je tamo, sjećate se? I oni jednostavno moraju gore.

I na tom mjestu, vidite, dolazi u igru "kontrolirani" proces dekonstrukcije iluzije. On smanjuje količinu muke kojoj ćete biti izloženi. To nije bitno za samu dekonstrukciju, ali bi moglo biti bitno vama kao ljudima koji ste, usprkos svemu, odlučili izići iz sna.

U.G. Krishnamurti rekao bi vam da bježite glavom bez obzira od te "tragedije" koja se zove prosvjetljenje. Jed Mckenna s tim bi se složio i kroz usamljenu "spiritualnu autolizu" obećao vam nekoliko godina depresije, suicidalnih misli, rubnih psihoza i tjelesnih problema.

Ono što vam proces dekonstrukcije iluzije nudi "samo" je nekoliko mjeseci intenzivnog rada i to tako da ne morate odustati od svog posla i života, ili pak završiti u ludnici ili ašramu. Nakon toga, doduše, slijedi nekoliko godina "mamurluka" - ali u načelu, ni traga "mukama" koje sigurno slijede ako ste prepušteni sami sebi i udarcima gromova koji donose prosvjetljenje.

***

Sljedeći nastavak: TRI FAZE PROCESA DEKONSTRUKCIJE ILUZIJE
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

23.7.14.

U svijetu, ali ne od njega

Prethodni članak: IZVAN SNA

Photo by Dave Fitch
Čitajući prethodne članke, možda ste pomislili da vas odgovaram od dekonstrukcije iluzije i njenog mogućeg završetka u prosvjetljenju.

Zapravo, samo vas upozoravam. Nešto tako drastično i konačno kao što je dekonstrukcija iluzije, ne može početi s novim pričama i poticanjem nade u "bolje od ovog sada". Jednostavno vam pokušavam prenijeti istinu o tome da penjanje na vrh planine nije nužno na popisu korisnih vještina te da izlazak iz sna ne može biti shvaćen umom kojeg ste oblikovali sanjajući.

Ako ste spremni za dekonstrukciju, onda nema ničega što bih mogao napisati, reći ili učiniti, a što će vas od toga odgovoriti. Poput fanatičnog alpiniste, vi ćete se popeti na taj vrh, usprkos svemu. Čak i usprkos sebi samome.

Ali, uvijek ima onih koji izlazak iz kino dvorane u kojoj se neprestano projiciraju filmovi samo za nas, poistovjećuju s nekim boljim i ljepšim filmovima. Ako njih želite, ostanite unutra, sjedite i gledajte, trudite se i radite na poboljšanju mjesta na kojem ste se našli. Bolji filmovi mogući su samo ovdje. Ako iziđete, filmova više nema.

Također, nema nikakvog jamstva da će vam se "ono vani" svidjeti više od vašeg sadašnjeg sna. Štoviše, postoje mnogobrojne indikacije da neće.

A jednom kad iziđete, povratka više nema. To jest, možete vi i dalje sjediti u kino dvorani (i hoćete, jer ono vani nije mjesto na kojem bi se uopće i mogli zadržavati), ali vas filmovi više nikada – zapamtite ovo: NIKADA VIŠE – neće uvući u sebe. Bit ćete u svijetu, ali ne od njega.

Jeste li, gledajući dječju bezazlenost u vjerovanju u bajke, ikada zažalili što vi više za to niste sposobni? Jeste li ikada poželjeli ponovno osjetiti silno uzbuđenje zbog dolaska Djeda Mraza i poklona koje će vam donijeti, umjesto da vam misli zaokupljaju problemi svakodnevice s kojom ste suočeni? Ako jeste, onda možete otprilike naslutiti jedan mali djelić onoga što osjeća probuđeni među ljudima koji i dalje sanjaju i vjeruju da je njihov san stvaran.

Dekonstrukcija iluzije nije za duhovne početnike. Ona nije eksperiment kojeg ćete napraviti da vidite kako ćete se osjećati. Posebice nije za one koji traže olakšanje od briga, problema, bolesti ili nemira. Neće vam dati nikakvo egzotično iskustvo, niti vam promijeniti stanje svijesti.

Radi se jednostavno o tome da je vrh te planine tamo i da vam ne da mira. Možete se vi još par godina ili desetljeća motati u njenom podnožju, ali duboko u sebi znate da ćete se na kraju popeti na nju.

Što se mene tiče, dužan sam vam prenijeti ova upozorenja. Za razliku od drugih praktičnih programa kojima se inače bavim, a koji su korisni i preporučljivi svakome, ovo je izlazak na drugu stranu. Sve što poznajete s ove strane, bit će izgubljeno – poput sna nakon buđenja, bilo lijepog, bilo ružnog.

Ako nastavite putem na koji vam sada ukazujem, tih će upozorenja biti još, sve do samog procesa dekonstrukcije iluzije. Kao što sam napisao, oni koji su spremni, neće osjetiti veliku neugodu zbog toga. To su ljudi koji su istražili sve, ili gotovo sve, što se može istražiti u ovom svijetu, i ne preostaje im ništa drugo nego – izaći van, probuditi se.

Za sada, međutim, prestajem s upozorenjima. U člancima koji slijede pokušat ću detaljnije opisati narav procesa dekonstrukcije iluzije.

***

Sljedeći nastavak: TEHNIKE I AMORTIZERI ZA SMANJENJE MNUKA
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

20.7.14.

Izvan sna

Prethodni članak: DO VRHA I NATRAG

Prije nego što krenete u dekonstrukciju iluzije, morate znati – i prihvatiti – da ljudi, po svojoj naravi, u uobičajenim okolnostima, nikako ne žele zaviriti iza filmskog platna. Ako im se ne sviđa ono što vide, žele zamijeniti neugodne scene s onim oku ugodnima. Ako ih nešto boli, prije svega žele povratiti, ili prvi puta steći, stanje ugode.

Riječju, ljudi žele biti sretni i to je glavni i osnovni pokretač cijelog ljudskog života. To je ujedno i pokretačka snaga pomoću koje Maya, boginja iluzije (čije ime na sanskrtu znači "ono što nije"), plete svoju mrežu iz koje se gotovo nemoguće izvući.

Ta "nemogućnost" nije zasnovana na nekim preprekama ili teškoćama čije savladavanje zahtijeva neku posebnu vještinu, postupke ili vrijeme. Vrata Mayinog zatvora širom su otvorena. Ne treba ih zatvarati ni zaključavati, jer nitko ni ne želi izići. To je zatvor s pet zvjezdica.

Ili s još više njih.

Naime, kao što napredni stvaratelji svoje stvarnosti znaju, sve je moguće u našem svemiru. Kvantna je fizika sa znanstvene strane objasnila mogućnost točnosti te tvrdnje. Vrijeme, prostor, pojave, nastanci i nestanci, kvarkovi i ljudska bića, sve je pod izravnom upravom nevidljivih obrazaca koji se u ljudskoj svijesti zapravo svode na – namjeru. Pravilno projicirana namjera, uz mali dodatak naučenih vještina, i stvarnost se oblikuje pod vašim prstima – ili bolje rečeno mislima – baš kako vi zapovijedate!

Nema tog čovjeka koji neće osjetiti uzbuđenje pred takvim mogućnostima! Život se, odjednom, iz noćne more pretvara u lucidni san u kojem je dovoljna samo jedna jedina misao i sve što poželite stvara se pred vašim očima. Tko bi tome odolio?

Sigurno ne milijuni duhovnih tragatelja koji oduševljeno preuzimaju uzde u svoje ruke i stvaraju za sebe život pun obilja, sreće i zdravlja. I tko im to može zamjeriti? Svi to želimo.

Prosvjetljenje se ponekad naziva i buđenjem. Mnogo sam puta, međutim, čuo kako ljudi kažu "da je njihovo buđenje počelo" onda kad su počeli shvaćati zakonitosti sna u kojem se nalaze, te ga oblikovati po svojoj volji. Naravno, tome nije tako. Buđenje nije počelo. Samo je gospodarica Maya ponudila slađi kolačić zbog kojeg odlučujemo, pored otvorenih vrata, ostati u njenoj kući.

U prošlom sam članku usporedio nepraktičnost prosvjetljenja s nepraktičnošću osvajanja planinskog vrha. Ali, ta je usporedba blijeda u odnosu na izlazak iz filma, ili sna, koji zovemo svojim životom. Kakve praktične koristi ima od TOGA?

Nikakve. Nezamislivo nikakve. Budući da ne znate baš ništa o svijetu izvan sna, bilo kakva zamisao koju imate sada, unutar sna, beskorisna je za buđenje i nakon njega.

Drugim riječima, svaka konstrukcija koji ste stvorili, bilo spontano, bilo zato što ste tako naučili ili odabrali, u procesu buđenja bit će dekonstruirana.


***

Sljedeći nastavak: U SVIJETU, ALI NE OD NJEGA
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.